Vrati se delibaša iz Duvna i povede na Kupris o. fra Pavla Lozića kapelana duvanjskoga, koga obmetnuše, da je sinovku pridao u kaure, koju je oteo za sina niki Hrnjak nekršćanin koja je bila zaručena i navištena u Duvnu za Tomasovića, i ona ne ktijući ostati s Hrnjakovićem uteče u principovu zemlju.

Zanimljivo je da i djevojke oko Vrlike u Dalmaciji na prslucima stare narodne nošnje imaju prišivene pužiće kaure.

Slavni most u Mostaru Turci nisu podigli, nego su natjerali kaure da odstrane okolno kamenje, pa je Neretva ušla u to novo korito i sve je leglo na svoje mjesto.

Bio je nemilosrdan i ugnjetava je naš narod, kaure, kako su nas zvali.

Opet veli od Senja kaure: Otvor ' vrata, lipotice Zlate, Kunem ti se Bogom jedinime, nećeš biti u Senju vlainja, već ćeš biti u Senju turkinja, dvorit će te dvan ' est robinjica

Kada vidi od Senja kaure, da mu ne će mećit otvoriti, bi mu žao mećit zapaliti, da izgori prilipa divojka, već on uze perna buzdovana, tri put udri u mećitna vrata; četvrti put vrata pokleknuše, pa uniđe u mećit pribili.

Govori joj od Senja kaure: Uzmi, Zlato, turski abdest na se, kod mene ga uzimati ne ćeš: Ne ćeš biti u Senju turkinja, već ćeš biti u Senju vlajinja; dvori ' će te dvan ' est robinjica, robinjica iz turske krajine, oblazi ' ćeš crkve, samostane Govori mu lipotica Zlata: Muč ', ne luduj, od Senja kaure, neće biti kako kaur misli, već će biti kako Bog odredi

Govore mu tri konjika mlada: Evo tebi mnogi otkupovi, otkupovi blago nebrojeno, povrati nam lipoticu Zlatu Govori im od Senja kaure: Ludi li ste, ećabili mladi, ja imadem zlata i dukata, ne dam vama Zlate povratiti, dok je moje na ramenu glave Vratiše se ećabili mladi.

A kad vidi od Senja kaure, da priminu lipotica Zlata, on dozivlje ećabile mlade: Vraćajte se do tri ećabila, priminu vam lipotica Zlata

Jesi l ' voljan, Ibro, udariti Za nevolju i za agu tvoga, A da brojem kaure ne brojiš?

- Ej, kaure, tako valja - reći će Turčin, - jer je mjesec sunčev brat.

Bio je nemilosrdan i ugnjetava je naš narod, kaure, kako su nas zvali.

A oni su dolazili bez jasnih osvajačkih namjera, ali zato da pljačkaju, ubijaju nas Kaure, otimaju djevojke, žene i ratni plijen ispričao nam je načelnik.

Eto t ' more, sreće što ti kobim, Do ako si ruke pouzdane, Il ' se možeš u kaure uzdat, Da ti mogu drukčije otkobit.« Da je kome pogledati bilo, Kako dizdar očima sijeva I u licu probljeđuje plaho, Za Adela bi se uplašio I krasnu mu mladost požalio; Al ' je Adel srca slobodnoga, Slobodnoga i zaljubljenoga, Ne će oka zemlji oboriti, No u čudu kazuje dizdaru: »Ama, ago, života mi moga, I tako mi očinjega vida, Tako s njima više ne gledao, Što mi duša vidjeti najvoli, Ako ikad vidjeh tvoje Melke, Ako ikad s njome probesjedih, Ako ikad pozdrava poručih.« Al ' to dizdar da vjeruje ne će, Već ostade glavom mahajući.

Znam toliko ljudi iz Sarajeva koji danas zive po Kanadi, Australiji, USA, koji su bjezali iz Armije jer nisu zeljeli da se bore sa ljudima koji im u lice kazu da ce sve kaure pobiti, da je Drina Meka i Medina, za Allaha a protiv vlaha i slicno.

Jos nisam nasao snimak Rusa kako nekom muslimanu sjeku glavu dok takvih ima napretek gdje mudzahedini kolju " kaure "

Jer oni nisu nacionalisti, oni samo mrze cetnike, ustase, kaure, nevjernike, Zidove, Amerikance i sve koji se ne naguzuju okrenuti prema Kjabi

Ili od stepskih naroda (kao Turci, koji su usput svoje " kaure " gledali kao nizu vrstu) koji su gradili kule od ljudskih glava...