Kazuj, Jozo, tke ta starac bješe,

Kazuj bez obzira kao da govoriš svomu ocu, svomu ispovjedniku.

Sklopili ručice, umilno gledaju, i sve više mole: Sudi, baćuška, koji je prav, a koji je kriv Uopće ne bi neugodno Miljenku, nego zasuče rukave, pa kom obojci, a kom opanci. Kazuj narodski će prvome, pak mu se učini da ono čuje gusle, ali pretrpješe i upriješe pogled na stvorenje koje se u njega uzdalo. Baćuška upita Ivan Budalica, ja ne vjerujem, ali pričaju ljudi da je tvoja moć u gustoj grivi kojom pokrivaš obličje i da bi ona nestala, kad bi ti kosu i bradu odrezali Kako je narod glup pomisli Miljenko, kojemu se načas učini da je Zeus, što mu se također učini glupim, jer kakve on ima veze s klasičnom starinom. Misle da sam Samson.

- Muči, ne kazuj nikome, tako ti Boga - moljaše Đemo skrušeno kao još nikad u životu

- Ne kazuj, pak ću i ja šutjeti: niko neće znati da sam te nosio ni da si izgubio oružje.

Mistagog Hvala na ovoj Isusovoj: - Pazi nikomu ništa ne kazuj, nego idi POKAŽI SE SVEĆENIKU I PRINESI ZA SVOJE OČIŠĆENJE ŠTO PROPISUJE MOJSIJE, njima za svjedočanstvo

- Govori dalje, kazuj sve - reče redovnik dignuv o mjesečini blijedo lice i držeći svejednako Antonija.

»Pa kazuj«, podboči Jerko glavu šakama.

Kazuj, Allaha ti, ne muči nas navali Kopun.

- »Šuti, bako, nikom ništa ne kazuj, nego sutra prije nego svane, dođi mi na rudinu i ponesi onu šubaricu, koja je pravo moja.

Kao što sam prije rekao, dobrima i zlima nisam li ti rekao, kćeri idi i svakome kazuj, dobrima ili zlima, ove riječi: Činim da se moj glas odozgo čuje

Kazat ću ti, al nek je med nami, ti ne kazuj, Ivko, prid ženami.

Ne kazuj mi, sestro, od krčmara, koji točeć svoj vilaet vara, i u komu nejma nitko vire, dokle prave on ne drži mire; a u vino dok nalije vode, istom vidiš, njeg u arešt vode.

Duše istine, uči ga putu Gospodnju i kazuj mu njegovu svetu volju.

»Kazuj, šta je?«, skoči Stjepko strastveno prema vratima, ali razmaknu se zavjesa i pred gospodarom pojavi se sin mu Pavao.

Po? i i kazuj na sva usta: Komu god udijelismo duljinu dana, tomu dodijelismo i njihov otklon.

Faraonu? u te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit? e tvoj prorok. 2 Ti kazuj sve što ti nare? ujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. 3 Ja? u u? initi da otvrdne srce faraonu i umnožit? u znakove i? udesa u zemlji egipatskoj. 4 Kako vas faraon ne? e poslušati, ja? u staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavaju? i, izbavit? u svoje? ete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. 5 Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada? e Egip? ani spoznati da sam ja Jahve. " 6 Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako u? iniše. 7 Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve. 3.? UDESNI ZNACI PRED OKORJELIM FARAONOM Štap pretvoren u zmiju 8 Još doda Jahve Mojsiju i Aronu: 9 " Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, a štap? e se pretvoriti u zmiju. " 10 Do? u Mojsije i Aron pred faraona i u? ine kako im je Jahve naredio.

Kolege su vas upozoravali da ne čitate knjigu " Declare " (" Kazuj ") još jednog zagrebačkog gosta Tima Powersa zbog sličnosti s " The Atrocity Archive " (" Arhiv zlodjela "), prvim dijelom vašeg serijala " Vešeraj ".

Jer je " Kazuj " izvrsno napisan i ne treba podcjenjivati faktor zastrašivanja kad sebe mjerite prema nečemu toliko dobrom.

Utušiti smijehom od ludosti tvoje želim se jako, kazuj sad, daj

Evangeliziraj i govori - kazuj riječi koje sam ti dao.

Ve? su spremni, samo? ekaju tvoju privolu. " 22 Tisu? nik onda otpusti mladi? a i zapovjedi mu: " Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio. " Pred Feliksom u Cezareji 23 Zatim dozva dva satnika i re? e im: " Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon tre? e no? ne ure po? u u Cezareju. 24 Neka se pripravi živina na koju? e se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu. " 25 Napisa i pismo ovoga sadržaja: 26 " Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav 27 Ovoga? ovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritr? ah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 28 Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vije? e. 29 Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. 30 Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega. " 31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga no? u u Antipatridu. 32 Sutradan ostave konjanike da s njime po? u dalje, a oni se vratiše u vojarnu. 33 Kad konjanici stigoše u Cezareju, uru? iše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. 34 Pošto upravitelj pro? ita pismo, zapita iz koje je pokrajine.

Kazuj, ako ti je znanje sigurno. 5 Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerni? ko napeo? 6 Na? emu joj po? ivaju temelji?

Hej, Krvniče nemoj ti gor i dol, već nam kazuj što je u sridi toj: mig:?

Samo kazuj, rode, samo oduši, trista mi je katanaca na ustima.

Jednog dana zapita ga sultanova šćerka draga: " Kazuj, robe, odakle si, iz plemena kojega si? " " Ja se zovem El Muhammed, iz plemena starih Azra, što za ljubav život gube i umiru kada ljube "

Onda moja nevoljnica majka ravno gvardijanu, fra Rajmundu Rudežu o kom se na sve strane samo sveto čuje pa kazuj po istini što je i kako je.

Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: " Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo. " Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima.

Do granice lako i buka vlaka ima uši, pa dušu u se i jezik za zube ali netom pređoše granicu nasrnuše kao ose na kap vode za velike suše, pa ujedaj ljuće od muha pred kišu: Kazuj što ćemo Kazuj

Ti kazuj sve što ti naređujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. (Izl 7,1.2; usp. 4,10 - 16)