Iste godine dobiva i ime ubikinon, a daje mu ga prof. Morton iz Velike Britanije, želeći takvim imenom pokazati da se radi o ubikvitarnom (svugdje prisutnom) kinonu. 1958. god. prof. Karl Folkers sa suradnicima određuje točnu kemijsku strukturu CoQ10. Sredinom 60 - tih godina 20. tog stoljeća prof. Yamamura, Japan, prvi počinje koristiti koenzim Q7 (spoj slične građe) u liječenju kognestivnog srčanog zatajenja. 1978. godine Peter Mitchell dobiva Nobelovu nagradu za svoj doprinos razumijevanju energetskog prijenosa u biološkim sustavima (čime je potvrđena i uloga CoQ10 u prijenosu energije)