kaj, gde, što, što sem kaj sem jel so mi si doma??? vani je tak lep dan. sad bi napisao nešto divno i poučno, ali nitko od tih gabora ne zavređuje više pažnje od jednog sunčanog dana i jedne... kak bi rekli... terase... ili žbuna... i dekice.... bedaki jedni, bedaki drugi. ali onda bolje na dekici komada do bedačenja dovest i zagrlit, nego se s ovim šugama koje trče za plaćama u eu natezat, jer i oni vas dovode do ludila, ako ste hrvatsku voljeli. (Pate, šugo sirova, ni danas nisam pošiljku dobio, onu drugu knjigu, a po prvu sam išao sam jer si ti na njoj napisao da je oštećena i da si pokušao dostavu, a nisi je ni odnio jer je pošiljku meni dala ona lepa plavooka brineta na šalteru. ne kenjaj govna i donesi onu drugu koju držiš negdje kod sebe već deset dana, jer i meni more past na pamet da od tebe, kad te opazim u dvorištu, napravim kukuruzno brašno, kepecu jedan, da te izšrotam. znam zakaj to delaš, i ako vam javim šefovima u zagreb, ne buš više nikad poštar, kretenu jedan, i tam kod one šuge pijane kod koje kavu piješ, da se malo požuriš, ne bi smetalo, tak da ne dolaziš u 14 sati sa poštom, nego do 10, kak i moraš, a Živka sam ti poslal u kontrolu, pa ste kao odmah jednu pošiljku pronašli. govno, ne iživljavaj frustracije na drugima, jer ako ih ja počnem, bit će belaja). idemo sad nekaj požvalit, zagrlit, potražit utjehu. jer, rakiju ne pijem. yeahhhhh....