A danas je u Beogradu bilo 14 stepeni (po nekima i 11), kiša pljušti skoro ceo dan.

Kako je naša terasa najbliže natkriveno mjesto gdje se mogu skloniti, upućuju se prema nama, kiša pljušti iz sve snage, ali po žurbi se ne bi reklo da smeta ijednom od njih.

Kiša pljušti kao iz kabla, u kući totalni mrak.

Dakle, mnoštvo magičnih i magijskih riječi kao kiša pljušti po nama iz novina, radija, televizije.

Prolaze dani, kiša pljušti, a ljudi se polako buksaju u tople prostorije vlastitih domova, no neki to na žalost ne mogu.

Avantura započinje u nedjeljnom, još mutnom i sivom zagrebačkom svitanju, dok kiša pljušti, grad spava, a na ulicama su uglavnom oni koji se (normalno) vraćaju kućama nakon vikend tulumarenja.

Nakon prolaska Lovranske drage na 7. km uvjeti za trku još teži, nastavak teškog uspona, blato, na nekim mjestima puteljak razrovan od divljih svinja, kiša pljušti, ukupno gledajući sve teže i teže, ali pravo tek dolazi... Blizu 9. km konačno malo ravnog terena, ali ne zadugo, sada kreće ono zbog čega volimo Učku uspon kroz šumu po rukama i nogama.

Temperatura je ispod ništice, vjetar puše, kiša pljušti ili pada snijeg, a vi morate na kavu, posao, faks, kod frizera...

ponedeljak... kišan, tmuran dan.. nakon 2 tjedna godišnjeg odmora, godišnjeg odmora provedenog doma.. kod mame.. nema ljepšeg... i tako uljuljana u san stižem u rijeku.. u hladan stan, na trećem katu.. kiša pljušti ko luda, a ja naravno nemam kišobran. ni parking odmah ispod stana... parkiram se 50 metara dalje, kupim torbe, košulje na vješalici i lagano po pljusku do sive stare zgrade.. otključavam vrata.. a sveme guši, Rijeka, stan, samoća... ruke mi lagano otkazuju i stvari spuštam samo na pod, sjedam u mrak, u tišinu... Ne znam ni gdje su mi misli.. doma sigurno.. nešto zvoni.. u prvi tren ne reagiram da je to moj telefon.. melodija koju dugo nisam čula, bed of roses.. znači da me dugo nije zvao.. bila doma dva tjedna, a zadnjih 10 dana se nije ni javio, ni ništa... i eto ga sad.. onako pokisla u mraku hladnog stana slušam njegov glas i ne čujem o čemu priča... samo mi je napameti kako sam slaba na njega i kako je prokleto dobar emocionalni manipulator.. stari prijatelj koji je preko noći postao više... al kojemu je očito samo seks na pameti.. i onda odjednom čujem samo paranje zraka i pitanje: gdje si? zašto nisi kraj mene? ili si se nekome žurila u Rijeku pa si krenula dan ranije? poklopila tupo slušalicu, ugasila telefon.. i plakala.... nemam ni snage ni volje za takvog njega.. da je sve bar normalno da sam doma, da sam doma sve bi bilo drugačije...

Kiša pljušti, ali to nitko i ne primjećuje.

Doc Croc ne može vjerovati: kao da nije dovoljno što se izgubio u šumi u društvu starog magarca, kreštavog pijetla, bezubog psa i senilne mačke dok kiša pljušti.

Kiša pljušti i ona jedva dotrči do ulaznih vrata baletne škole koja su zaključana.

Kiša pljušti, samo ću se sav smočiti, a tamo čeka ona prostorija i sve te žene sa svojom djecom koje za koji sat neće biti zašto da idem, bolje bi mi bilo da nastavim ležati i odspavam još koji sat.

Ustajem i izlazim za jednim koji također želi U 30, vani je ledeno i kiša pljušti.

A kiša pljušti ko luda u nedođiji na kraju predgrađa.

subota navečer. konačno možemo birati hoćemo li ići na connect u dva lava, na majke tbf u šator ili na vrhunski drum bass na gatu. ljudi prepuno, iako kiša pljušti; naguravaju se u kafiće ili stoje po uglovima s bocama u rukama. veseli i opušteni.

I čuješ kako kiša pljušti po krovu auta.

Jesenje lišće, crvenkasto i žuto, pada oblikujući " jesenji tepih ", koji šušti kad nam kiša pljušti i oblikuje " čudne zvukove " pri svakon našem koraku kroz park ispred Doma.

Kiša pljušti a ljudi ne žele otići.

Na vrhu sam potpuno sam, konačno ponovo u Francuskoj, mrak pada, kiša pljušti vodoravno zbog vjetra koji brije sto na sat.

zamislite neke od sljedećih situacija: - Vi stojite na autobusnoj stanici i čekate bus dok kiša pljušti sve jače i jače.

Vjetar lomi granje, počeo led padati... kiša pljušti... ma pljušti mala riječ.. nemam pojma kako da to opišem...

Od listopada do svibnja je sušno a od lipnja do rujna kišno razdoblje kad kiša pljušti uglavnom kratko i snažno.

A kiša pljušti kao iz kabla.

I jebiga šta, sad je kasno za predomislit se obukli se fino nabavili kabanice, ruksake na rame, rakiju u ruksake i put pod noge (rakiju za vidat rane i mazat noge ofc) a kiša pljušti...

Minus 4 a kiša pljušti, auto je ko veliki sladoled, ljudi lome ruke i noge, ali ja hoću novi komp i idem u Zagreb po cijenu života.

Kiša pljušti, a u daljini zagrmi...

Kada kiša pljušti i puše vjetar, a ti se moraš nekako vratiti doma, ni pun novčanik neće spriječiti pokišnjavanje i prokišnjavanje do gole kože

Kiša pljušti cijelu noć... a ja sam o dosta toga noćas razmišljala...

Četvrtak, prijepodnevni sati, kiša pljušti i crni oblaci nad Accredo centrom.