Bilo je dovoljno jedno slabo poluvrijeme da dobijemo po prstima i shvatimo da do kraja ima još puno posla.

Katarina više ne zadovoljava???? da li da to shvatimo da nas drug predjsednik treba nesto mladje,,,, uz izvinjenje gospodji Katarini o godinama nije mi namjera uvrijediti je i povrijediti,,,,, i zaista kad istice mandat predsjedniku jer osim njegovog cinicnog osmjeha i trla baba lan ne dogadja se nista niti je sta uradio niti ce sta uraditi za dobrobit hrvatske i njenih gradjana ni on ni vlada niti sabor sve iz temelja to treba promijeniti od vratara do predsjednika svi oni gledaju samo svoje interese eto viditi i sami nasi dicni ministri sve kriminalac do kriminalca a ledja im cuva....... zna se tko vidjeli ste culi ste,,,,,,,,,,,,,

Trebalo bi samo da shvatimo da mi možda svi i stremimo ka jednom cilju ako ništa drugo barem svi stremimo ka životu,, ali nam nikako putevi nisu isti, ni jednog od nas koliko god da nas ima.

Lijevo, desno, svejedno je dok god ne shvatimo vlastitu vrijednost i snagu samoupravljanja. prikaži cijeli komentar

Današnji svijet radi, stvara i proizvodi više nego ikad, a sve je manje ispunjen smislom: današnji svijet ubija se od posla: i ako ćemo se opet usporediti sa Sizifom, ja bih rekao da smo negdje pri vrhu planine: još nam samo malo fali da se popnemo na vrh, pa da shvatimo kako smo zapravo bilo robovi rada.

Na kraju skrenemo psihički, i na poslijetku shvatimo da mi nismo onakvi kakvi drugi od nas žele da budemo - već MI SMO MI

Bajka o pravednom i nepobjedivom narodu, kako smo vidjeli, besmislena je i glupa ako je shvatimo bukvalno, ali njena bit, očišćena od ideološkog šuma, potvrđuje se svakog dana.

Blještavilo novogodišnje noći je iza nas, zakoračili smo u još jednu Novu... ko bolje, ' ko lošije, ' ko veselije, ' ko tužnije, ' ko s više ili manje problema, ' ko s većim ili manjim očekivanjima... u zadanim životnim okolnostima, kako je već kome život pomiješao karte, ali, i koliko smo sami uložili volje i truda u svoj život, bilo da smo dobro odigrali, ili prokockali ponuđeno... svi se nekako podsvjesno ipak nadamo da će nam u Novoj biti bolje, neovisno o nama samima... a onda se, još mamurni, probudimo u toj Novoj, i shvatimo da je ona Stara ostala s nama i u nama, da naši problemi nisu nestali nikakvim čarobnim štapićem, već da smo ih dovukli sa sobom u Novu, kao što zatvorenik vuče svoju željeznu kuglu... iskreno, vučemo mi sa sobom i svoje snove, težnje, nade, velika iščekivanja... al ' daleko je to od istoga... usporedbe radi, k ' o da smo u Novu ušli sa vrapcom u ruci i golubom na grani... a kako se osloboditi vrapca, a uloviti goluba, pitanje je sad, na koje bi Hamlet u meni htio dobiti odgovor... kartaškim jezikom rečeno, život nam ide u špade, a mi bi rado u kupe... ka ' ća i pisma kaže... život je ka ' lišina, lišina, lišina... zalud s viron čekaš asa... mac se tanji, život biži, svakom dođe ista mira... od života sami friži, samo pasja vira...

Propovjednik fra Vice Blekić progovorio je o ljudskom licu koje nam pomaže da shvatimo o kome je riječ.

Naime Profesionalac je priča u kojoj riječi pletu mrežu, a prije nego li shvatimo što nam se dogodilo već smo ulovljeni, i to zauvijek.

Što ratne okolnosti, što godine UN-ovih sankcija, što poslijeratno čerupanje od strane velikih i malih lopova zaključak glasi: " Najbitnije je da shvatimo kako je proizvodna sposobnost iračke naftne industrije u ovome trenutku slabija nego uoći početka konflikta... " De Silva je Amerikancima preporučio " odlučne korake " na uvođenju reda i zakona u Iraku, no kazao je kako se kriminalci " sve bolje i uspješnije organiziraju ".

Može nas odvesti s ovog svijeta, ako brzo ne shvatimo da je loša i da nam šteti.

Ipak, jedna izjava slavnog redatelja pomoći će nam da stvari malo bolje shvatimo.

Ma puno toga u našim životima On izvodi čemu mi tek shvatimo svrhu.

Shvatimo, komunikacija je bitna ljudska odrednica.

I onda, jednog dana kada shvatimo gdje smo, da smo pogriješili e tada je kasno da se kaje..

LHCb - mogao bi pomoći da shvatimo zašto je svemir proizveo više materije nego antimaterije

Nije li krajnje vrijeme da shvatimo kako se HIV ne događa nekome drugome i negdje drugdje, tamo daleko u Africi.

Poziva nas da shvatimo važnost njezinog dolaska I ozbiljnost stanja.

Sto prije shvatimo to bolje za nas.

Bože dragi kako nekad tek kasnije shvatimo za čime smo mi gubili vrijeme, živce i glavu.

Tek kasnije shvatimo da nije loše biti drukčiji.

Kad shvatimo da je s Gospodinom najljepše, da je On zaklon, štit i utvrda naša, ne ćemo se tako lako dati zavesti i odmetnuti od Njega.

Neka ovo vrijeme bude naša prilika za neki novi početak, ali volio bih da nam ne trebaju uvijek nove godine za promjene, nego da shvatimo da je svaki dan trenutak za mijenjanje.

Počnemo primjećivati druge, imamo suosjećanja za one najpotrebitije u našoj zajednici, a srce i um nam zahvati neko stanje svijesti u kojem shvatimo da je život puno više od ovoga zemaljskog i prolaznog.

S jednom od njih (Natali) bile su mi potrebne godine da shvatimo kako je to za cijeli život...

I mi jos nikako da shvatimo sta nam se to dogada.... lopova i kriminalaca nema, jer sad smo u Lijepoj nasoj samo mi, zar ne??????

I onda nakon nekog vremena shvatimo da je ukupni rezultat ok nije ono što smo željeli.

Stoga-sex shvatimo kao terapiju... a na kraju, pravim pristupom i borbom protiv samih korjena problema (koji možda nemaju baš nikakve veze sa samom sexualnošču), može postati ono što i je.

Tek kada shvatimo koliko smo zapravo grješni ljudi, možemo započeti put obraćenja.