Preobrazba dječje književnosti u legitiman predmet znanstvenog interesa bila je dugotrajan i mukotrpan proces, najvećim dijelom otežan porugom pa i određenim snobizmom od strane proučavatelja prave (odrasle?) književnosti, koji su literaturu za djecu u najboljem slučaju bili skloni okarakterizirati kao trivijalnu ili frivolnu (u prilog tomu govore i omalovažavajući nazivi poput kid ili kiddie lit, doslovno: književnost za klince).