Bog je rekao« Nikome ništa ne budite dužni »i zato se Trebor vratio avionom iz Melbourna, u pošti kupio imenik, pronašao njegovo ime, tri dana i noći bdio ispred njegove kuće, otjerao od sebe opasnog psa, pogladio tri mačke, jednu crno-bijelu, u sebi trideset i dva puta otpjevao refren jako glupe pjesme, uspio dohvatiti zreli prišt na leđima i jedvice ga istisnuti, čak dvanaest puta ispustiti vjetar iako se u debelom crijevu nešto burno zbivalo, ispratiti pužev životni put, obrstiti šest grmova kiseljaka, napokon ga ugledati, priči mu i umjesto pozdrava lagano kimnuti glavom.