U Buenos Airesu smo se zadržali koji dan i pokušali uhvatiti njegov ritam.Život u Buenos Airesu počinje u ponoć.Tada se izlazi na večere i zabavu.Odlučili smo otići na parrilladu.Na ulazu u neki restoran uplatili smo nekih par dolara po osobi i sjeli na preporučeno mjesto.Priloge smo morali uzimati sami, a bezbrojni kuhari obljetali su nas sa pečenom šunkom na maču, sa pečenim krmenadlom na maču, sa pečenom ribom na maču, sa pečenim pilićima na maču, sa biftecima u platama, sa janjetinom na maču, sa pečenim kobasicama na maču i ostalim delicijama.Trebalo je samo klimnuti glavom i osoblje bi otfikarilo komad mesa sa mača u vaš tanjur.Sve je to bilo uračunato u onih par dolara.Plaćala se samo piva koju je ova hrana zahtjevala u velikim količinama.Večera je trajala do ranih jutarnjih sati, a kažu da se nesmije večerati poslije 18 sati.Na kraju oči bi još jele ali želudac nije mogao podnijeti tu količinu.Nakon nekoliko dana na autobusnoj stanici u Buenos Airesu koja je dugačka gotovo kilometar potražismo svoj autobus bez voznog reda za pokrajnu Misiones.