Na taj način Brut i Kasije su mogli postaviti moćnu obrambenu liniju uz klance ceste Via Engatia, oko 3.5 km zapadno od grada Filipa.

Kroz Svilajske, kroz Svilajske, klance i točila, sve lizingi, operativni i financijski, vojvode Momčila

Mrežnica na putu kroz stjenovite klance i cvjetne livade mami kanuiste sedrenim slapovima, otočićima i rukavcima.

Kad su to napokon ispregovarali, u Hrvatsku se dragovoljno kroz klance jadikovce vratio odmetnuti dr. sc. Ivo Sanader.

Eufrat - pod raznim imenima - na svom mučnom i dugačkom putovanju probio se kroz klance i gudure Kavkaza.

Taj pjesnik je praška ponornica: divlja, gubi se pred suncem u podzemne tužne klance-jadikovce, ali voda joj je hladna kao led, bistra kao vedrac kristal) noseći svuda čistoću svog nepokvarenog, nezamućenog izvora.

Vijugavim koritom, penjući se kroz uske klance i klisure govori o snazi ljudi koji žive na njezinim obalama.

" Otoče bez vode, izvori ne ključaju na tvojim proplancima, potoci ne teku niz tvoje klance.

Među brežuljcima brzaju mali potočići kroz hladovite klance put Save.

Spuštajući se kroz te duboke, šumovite klance, pomalo su mi se mijenjale misli, osjećaji, pa i sam govor, baš kao što se i nehote promijeni obično vladanje kad se prekorači crkveni prag.

Želimo da nas odveze kroz klance Dades (Gorges Dades) do Tinerhira.

Ogorani, Ogorani moji, Podgrečani ljudi ponajboji, I svi drugi pod Svilajom gorom, S vama sam se slaga ja baš dobro Zajedno smo u Svilaju išli I za zimu bukovinu sikli, Tovarili drva na magarce, Spuštali se umorni niz klance, I uvik smo bili zadovoljni, Za druženje uvik čili, orni, Jedni drugim pomagali rado I živili lipo, dobro, skladno.I te dane uvik ćemo pamtit Iako ih nećemo povratit, Ali će nas sve do groba pratit, Prijateljstvo neće se ugasit.Ogorani, Ogorani moji, U duši ću uvik ja vas nosit (Ivo Žižć)

Da, to je ta zemlja, ta Hrvatska koja ima more, ima zemlju, planine, ima čudesne slike za sve oči Svijeta... Ali ima ona svoju dušu, svoju razapetost, ima i svoje klance-jadikovce i najveći među njima, najživućiji, najprisutniji u živim uspomenama Bleiburg...

Buduci se nisam vise ugodno osjecao u drustvu seljacine i ljenjivca revoltirano se spustam u klance u nadi da cu naici na nekoga tko bi me htio odvesti u neki smjer, pa makar i u Olivera.

Nakon ovih pregovora ostavljamo stvari i odlazimo izvidjeti klance.

cini mi se da je problem i u trasama.. povrsinama koje se neminovno krse i stvaraju vjetrovne pojaseve - klance kroz sumu, koji su neminovno (sirina klepetala) puno siri od klasicne sumske protupozarne prosike..

Dio ekipe još uvijek spava, a dio je po ovoj kiši otišao u klance.

Muhamed (vozač) nas dovodi do ulaza u klance i ostavlja nas.

Klance i pute osvjetljavat će ti munje.

U Donjem Engadinu rijeka kroz strme klance dobiva ubrzanje.

In Monte može bit i neka lokacija oko Ričica i Podbile, templari i ivanovci su sigurno kontrolirali te klance na putu za Bosnu.

Dovodim se nisko nad klance i spašavam goli štrumf.

Lokalni cestari su naravno izbjegli klance i cestu (zapravo ono sto oni zovu cestom) su probili preko ovog hrbata, koji se polako spusta u Wadi Bih.

Rijeka svjetlosti zapljuska gorski vrh pa se poče točiti niz klance.

Pisala je Marica divojka, Da im Turčin krvav harač sprema, Već da iđem što god brže znadem, Da ne vidim kićene svatove, Već poizbor nekoliko druga, Koji znadu klance jadikovce I poznadu careve drumove I skrivene hajdučke putove, Kudan triba provoditi društvo, Da ga ne bi opazili Turci, Da uludi ne gubimo glave.

U naše smo vrijeme svjedoci nestanka i propadanja ljudi, krajolika i slika Luna kakvog znamo, stoga je ovaj kutak posvećen i uspomeni na sve: suhozide, kuće, klance i ogradice koje propadaju, mjenjaju se i nestaju.

Brambije... kojih ima par miliona... helikopterima tjeraju u klance di ih puškama ubijaju i od njih delaju pseću hranu.

Put nas je vodio kroz blatnjave klance, pitome uzbrdice i mirisne, svjeze pokošene livade, na kojima su u to rana praskozorja odjekivali složni zvukovi kosa i veselo fićukanje kosaca.

Uz obalu su inače dosta raspoređene vojne baze, pa većina cesta vijuga kroz klance ne tako visokih, ali zaista strmih granitnih planina.

Ako bi se starije beduine pitalo, oni tu nebi znali puno o povijesti i kulturama, većina ih je nepismena, a ni ne služe se stranim jezicima, žive samo za pustinju i klance u njoj, te svojim tradicionalnim životom koji ponekad ima odlike meditacije.