4. kolovoz 2005, 1:31:30 nikad objavljeno tinuninu čitam greek tragedy (i zahvaljujem non ' s na linku). da ne dužim previše, koga zanima kliknut će i čitat, poanta je u stilu pisanja. otvoreno i iskreno. imamo i mi na bloghr nekoliko takvih. i svaki put si mislim, kad bi bar ja mogla tako. ali a) nisam u stanju tako se davat ljudima b) nemam kaj za dat. onda poželim iskreirat neki život. možda da sad ustanem i spremim se i odem van nekud ili da nazovem nekog na telefon, da pokrenem neki niz događaja, pa možda krenu karike i na kraju dana dobijem priču. ali, onda se sjetim da sam pasivna, pa odustanem. da ne zaboravimo u depresiji. i neću da čujem ni riječi... zajebavanje na vlastiti račun mi je jedini preostali obrambeni mehanizam.