Kao ono kad bi stijenu odvaljivao. - Idi bre, šta je ovo? - reče ovaj što je ostao s nama iz BG skupine, a njegov kolega nam je iza stakla klimnuo glavom i podigao palac desne ruke nakon što je probao specimen.

Pojavio se samo jedan starac, klimnuo mi prijateljski prije nego što će sjesti na klupu i zavio se u uobičajenu šutnju.

Trčao sam još oko trideset minuta, a zatim se zaustavio, izmjerio bilo, zadovoljno klimnuo, sve pod budnim okom šutljivog starca.

Klimnuo sam: nisam mogao govoriti, samo i jedino sam želio nestati, otići odavde, da ne gledam u zalizanog Salvatorea, da ne osjećam njegovu kolonjsku vodu.

Cissy je vidjela kako je Severus klimnuo te je otisla.

Klimnuo sam i ništa nisam rekao.

Tko zna što joj je bilo da se odvažila reći« sljedeći put je tvoj red da čistiš snijeg », a Vlaho je samo začuđeno pogledao i klimnuo glavom u znak pristanka.

Liječnik je klimnuo glavom i u trudničku knjižicu upisao Trudnica odbila testiranje.

Klimnuo sam glavom, pozdravio oca i muškog guštera te se s Alessiom pod rukom ispratio iz kuće.

Klimnuo je glavom i nasmjesio se kao mali djecak koji je upravo napravio nekakvu psinu.

Zadovoljno je klimnuo i nesvjesno se nasmijesio.

Znao sam kako izgleda, a i on je znao za moje postojanje, ali nikada nismo progo vorili ni rijeci, osim sto bih ja, kad bismo se sreli na ulici, pro mrmljao nesto kao pozdrav, a on bi na to samo klimnuo glavom i produzio dalje, bez obzira da li sam bio sam ili u drustvu njegove kcerke.

Malo me steže, pojasnio mi je, a ja sam sućutno klimnuo.

Ako mene pitate, u najmanju ruku bih s odobravanjem klimnuo glavom.

Knez je kolutao očima i klimnuo glavom, što je ona očigledno vidjela.

prijatelju sa kojim igram muziku (divno je muzicirati jer je to uzvishena igra, i uglavnom nakon svirke dolazi do plodonosnih uvida) - koji inache takodje radi za televiziju, pravi filmove sa jednim tako autentichno-brbljivim chovekom-performansom) filmske kolaze etc. - pricao o tebi. on mi je rekao da imam srece da me uopshte bilo ko chita, pritom josh oshtrooki chitach. klimnuo je glavom. i inache su chitachi sumnjivi (verdächtig), dodade, naslucujuci tek koliko samo istine ima u njegovim rechima, dakle ne znajuci pravi razlog shto je tako, ali na chudan nachin delimchno istinito, shto je i vishe nego dovoljno na svetu koji je istina idavno napustila, ako je ikad bila tu. otputavala vozom, odletela... sugestivno primetih: als Pulverfässer (doslovno - kao burad baruta). on se hotimichno i po inerciji slozio. ako si tu trenutno, rado cu ti pisati o mojsiju, jednoboshtvu, egiptolozima i o jednom kojeg sam sreo i upoznao u vozu, faraonu ehatonu i egiptu i, za pochetak, na kraju o tome da li je zapadna civilazacija (das Abendland) na prekretnici i raskrscu izmedju - budizma, konfucieve vera u Mudrost i Opushtenost, ionske i helenske misli (chiji su se akteri barem kasapili podstaknuti politichkim pitanjama moci), sjaja i chistoce egipatskog Panteona u ochima grka i rimaljana... izabrala onu ropsku i opasnu stranputicu u vidu monoteizma? valjda zbog religioznog genija jevreja, autentichnosti njihove nacionalne pobune i vaskrsnog ostvarenja tako alegorichno slikovitog ponovnog rodjenja sa sve prolaska kroz more (simbol radjanja) i prelaska Ocu pod mrachnosvechanim nebeskim svodom shto se pruza u daljine i kakvog poznajemo sa slika vrcavim religioznim nijansama)... njegovog duha u egzistencijalnom grchu negde na pola puta izmedju neba i zemlje, zemlje i neba... zbog njihove upornosti valjda, da prognani i pokorni, ropski ustraju u mrznji prema egiptu i grubom nastojanju da ne zaborave odakle dolaze... zbog pisane Svete Rechi, koja se danas zahavljujuci velikom broju nezgodno i tiho pritiskajucih arheoloshkih pojavljuje kao strogim cvecem okicenu i ulepshana pricha o istoriji starog izraela - gorki uvid (za po nekoga) u to da su glavni radovi na starom zavetu usledili tek u 4 - 5. veku pre hrista. pisci biblije prekrili su koprenom retrojekcije sopstvenih snova o nadmoci svoje zemlju izraela kao super sile., koja je strpljivo i dosledno vekovima tkana, od strane svrgnutih i porobljenih - sada shvatam neitscheova pozivanja na ropski mentalitet na chijem se tlu, kao korov i paradoxalno, dobro prima pelcer vlasti, teznje ka moci. ponizenje i uvreda su u nacionalnom kao chvorsihta u neuralgijskom nervnom kostimu naroda... narativna inverzija, preokretanje priche..... dogadjaji u stvarnosti su u tori jako izoblicheni ili mozda potpuno preokrenuti; Hiksosi (ljudi sa istoka, dakle, prajevreji) su kao prvi svirepo osvojili i porobili egipat, u kojem su palili gradove, skrnavili svetilishta, i uopshte se vrlo neprijateljski ophodili prema stanovnishtvu, nedge u 17. veku BC; isti oni potomci hiskosa, sada gonichi stoke i beduini koji mora da su poneli izvesna secanja na 108 - godishnju uspeshnu opsadu egipta proterani u pustinju, uzimali nekih 16. stoleca kasnije uchescha u duhovnom zivotu osvajacha iz egipta. egipat je bio uzvisheno lice civilazacije, izvor mudrosti... narativna inverzija: u tori su ove tri etape potuno izokrenute: hebrejci su pojavaljuju kao prinudni radnici,, zive u ropstvu na nilu, pre nego shto mojesije povede narod u velichanstveno oslobodjenje. da privedem kraju: shta me je posvetilo u ovu prichu? indirektno i posredno pricha o Ehatonu, najtajnovitijem faraonu, pretechi legendarnog is srditog mojsija u stavri jednoboshtva - izgleda da su jevreji i hrishcani sve do sada uspeshno precutkivali, uz manje vishe ometanja od recimo freuda i josh par nauchnika, chinjenicu da su ljubomorno chuvanu licencu na monoteizam preuzeli od omrazenih ih im egipcana, zaparavo prevratnog faraona echatona, 18. dinastije, koji je utro put jednobosthvu nasilnom racijom sprovevshi Firmament (nebesku tvrdjavu) - kralj se klanjao samo jednom bogu, bestelesnog Atona, predstavljenog u vidu zrachece, bleshtave suncheve ploche - bog svetlosti i sunchevih zraka, u kojeg se pod smrtnom pretnjom imalo verovati. (ovome se ima dosta toga isprichati, ali drugi put).

Klimnuo sam glavom i nasmijao ti se.

Na opće zahtijevanje Dalmatinaca otpjeva nam stidljiv filolog, koji se zvao u našem cehu »osječki djevac«, Tordinčevu pjesmu »Gdje ptičice milim glasom pjevaju«, i to jasnim i zvonkim glasom da je neki šijački sve zibajući se od milja klimnuo: - Oh, brate, ala je to lijepo, to, duše mi, vrijedi više nego turska cigareta - te me nakon toga usklika i zagrlio.

Samo je klimnuo i još više ubrzao korak, a ja se vratio u lokal.

Jedan nas je čas Veljo gledao boreći se sam sa sobom, a onda je klimnuo i obrisao znoj sa čela.

Držao me je za vrelu ruku i pitao: " Možeš li me ' čitati '? " Klimnuo sam glavom.

Nije znao je li odgovor kojeg je čuo ispravan, ali mu se činilo da kandidat zna o čemu govori, pa je samo mudro klimnuo glavom i prešao na sljedeće pitanje.

Paganini je podigao violinu tako da ju cijela publika može vidjeti, klimnuo glavom dirigentu i uz mig publici započeo svirku uz povik Paganini i jedna žica.

Klimnuo sam, otresao njenu ruku i otišao, dajući znak Dini, koja je pažljivo promatrala scenu između moje sestre i mene, da je čekam na izlazu.

Istina da je tada u mene uperio prst ili klimnuo glavom ubili bi me na licu mjesta.

Žvačući, pogledao je prema šanku i klimnuo glavom Lani.

- Klimnuo sam: stigao je prije dvadeset dana, a ne prije samo nekoliko dana, kako se izrazio, ali nisam mu htio reći da to znam.

Rešo nije bio čovjek kome treba puno objašnjavati - samo je klimnuo glavom.

Ispitivac je pokazao Pakistancu da ocekuje od njega da napravi polukruzno okretanje na semaforu, a ovaj je klimnuo glavom, jedva docekao zeleno svjetlo i krenuo uz trzaje auta.

Klimnuo sam ne mogavši progovoriti, grlo mi je bilo suho, stegnuto, a ona otrčala vitkim nogama.