U ovoj optici je i Deridin osvrt u spisu " O apokalipticnom tonu usvojenom u filozofiji ", gde se pogled vraca unazad na slican Kantov tekst, u vremenu kada tehnoloska revolucija ni u naznakama nije u povoju, no itekako se pomalja matematicka mistagogija u liku racionalizma Dekartovog ili Lajbnicovog.Kant dakle kritikuje ovu idolatriju figura i brojeva i povezuje je sa fenomenima sekte, kriptopolitike, sta vise praznoverne teofanije koju stavlja nasuprot racionalnoj teologiji.Numerologija, misticka iluminacija, teofanijska vizija, sve to, dakle, pripada apokalipticnom svetu, koji po Deridi dozivljava svoju ukspanziju u 19. veku.I sad, po mom skromnom misljenju, dolazimo do kljucnog pitanja: kako je ovaj aristokratski ezoterizam doziveo svoj ekspanzivni oblik u liku (ili nalicju) necega sto danas podrazumevamo pod " masovnom kulturom ". Vest, javno mnenje iskljucivo kao posredna informacija, bezmerje virtuelnog sadrzaja, koje dakako prati vizija kraja.Ili cemo citavu raspravu trasirati u Hajdegerovo prorocko guranje tehnike u ingerenciju " produzetka bitka "? Gde je tu bonum (dobro) pitamo li se uzalud