Poslje smo malo frikali, gledali natjecanje, klopali sa Hadžijom i njegovom curom i cugali kod Dinka.

Zadržali smo se gore, klopali hrpe salame i sira uz premalo kruha, lamentirali o životu i odlučili krenuti nazad.

Furali su je starci na posao, a nas dvojica smo se lijepo igrali vani do jedno pola dva kad smo klopali (prvi put je klopao čevapčiće?), a ubrzo nakon ručka smo i zaspali ponovo.

Jučer kad sam došao doma s posla, bilo je društvo u dvorištu i klopali su roštilj.

Inače Noa se probudio oko 8:30, klopali smo i kad smo bili gotovi čuli smo kako netko pili drva pa smo se obukli i otišli pogledati kaj se dešava.

Bit će još jedan post sutra o centru Koprivnice i šta smo klopali, za kraj...

Mnogi se roditelji, a i djeca, još dobro sjećaju rođendanskih zabava organiziranih u Bobisovoj slastičarnici Tenis, gdje je malene također zabavljao klaun, a " klopali " su se Bobisovi slatkiši.

Tada oni dečki što su klopali, pri odlasku zastadoše kod nas.

Spojili smo dva stola, klopali su se kolači, pile se kavice, uživalo se... a onda je došao onaj čas koji se neumitno dogodi u svakoj slastičarnici

Zahvaljujemo obitelji Marković, koja nas je donirala s 30 - ak pilića koje smo klopali gotovo svaki dan na sve moguće načine: juhica roštiljić paprikašić, pa opet ispočetka.

Jucer smo dan proveli mirno, pricali s obiteljima telefonom, surfali, klopali, gledali filmove, dokolicarili.

I nikad, nikad, nemojte zaboraviti počistiti mjesto gdje se klopali/roštiljali/whatever prije odlaska.

Ja sam došao doma u 19:00 sati, klopali smo, spremili se i otišli na tečaj plesa.

I tako je polako došlo vrijeme ručku pa smo klopali (punica je u petak skuhala sarmicu pa nismo morali puno razmišljati kaj skuhati), i polako se spremali u bolnicu.

E, onda smo se digli i napravio sam mu ručak, ja sam već imao gotov i klopali smo.

Zezali smo se, klopali, uživali u zraku i suncu, i baš nam je bio gušt uživati malo u našem Letovaniću.

Nas 4 smo to jeli cijeli dan tovarili smo po dva tanjura u pauzama i klopali stisnuti u zavjetrinu.

Kroz to vrijeme odrasli su iza zatvorenih vrata pričali viceve, klopali, pili, urlali neznam zašto od smijeha i možda 2 puta je netko provirio s pitanjem:

Klopali smo janjetinu, kad je utakmica počela.

Klopali smo taj špinat kao ludi u nadi da ćemo imati ruke jake kao Popaj i da ćemo kao mutavi mlatiti sve od sebe.

Malo smo se nosili, ali zato dobro klopali.

vidjela sam neke scene - kako se neki ljudi iz drugih klubova tretiraju, što si govore kad ulaze u cilj... i ovo uopće nije sad neko poticanje u smjeru toga da se klubovi trebaju međusobno mrzit... jer očito smo si jako dobri s bjelovarcima i sličnima.:) nego, nakon što sam vidjela te scene, i sjetila se kak ste me vi dočekali u drugom ulasku u cilj... a bila sam loša, i spora, i gubila sam se abnormalno puta, mislim da sam valjda zadnja došla. ali vaše navijanje ne bih mijenjala ni za što. i kasnije Emilijini slanci i paradajzići koje smo klopali na travici... i laganini kavica uz potočić i ludi humor: D ma milina. baš sam bila sretna. hvala vam, ljudi: D

Klopali su slamboš, pili sokove, igrali se vani na terasi.... čudo jedno nije tražio ništa za jesti... mada sam mu ostavila dovoljno i za Happy Meal i za slamboš.

Probudili smo se oko 12 sati, klopali i oko 16 otišli u skitnju.

Kad su se probudili, klopali smo pa opet jurnjava i igra.

Nakon što smo sišli i klopali, ostalo nam je vremena da popnemo još nešto.

Došla je oko tri sata, pa smo lijepo klopali, dok je mali miš spavao u kolicima na terasi gdje smo jeli.

Na padinama Japetića klopali smo sendviče, pili čaj i, dok je naš pas Max uživao u vodi s limunom (), promatrali smo paraglidere kako se spuštaju prema Jaski.

zvonim na vratima Moga Svjetla U Tmini sporadično nadrkan. dogovor je bio da se nađemo u osam, ispeći će nekakvo tijesto sa šunkom i sirom i gledat ćemo tekmu u društvu zmija-hladnog lokalnog piva, ali ja kasnim cijelih 25 minuta. prvo me legica napilila da joj dovezem TV. zašto ljudi kupuju TV-e koji im nestanu u auto ili zašto kupuju automobile u čiji gepek ne možeš strpati jedan najobičniji TV dijagonale 63. dovezao sam ga, istovario i prihvatio ponuđenu kavu. kuhanje kave se malo oteglo, bila je previše vruća a i moj kometar " malu " nije baš previše ozbiljno shvatila. k vragu, količina cuge nema nikakve veze s veličinom učinjene usluge (da sam dovezao frižider od 300 litara zar bi mi skuhala amper kave?). pored kašnjenje u polasku još mi se na cesti napilio nekakvi starkelja s jednom nogom u grobu, a drugom na kori od banane i pišljivih sedam kilometera, u onom svom dizel kadettu s početka ' 70, vozio tjednima. dakle, tako blagorečeno iznerviran, ulazim u stan, pozdravljam kako je red i običaj i taman se spremim udjeliti poljubac kad zaćujem: - a gdje si dosad? bilo je to, u nekoj drugoj situaciji, sasvim obično pitanje izrečeno nekome ko nema običaja kasniti na dogovoreno, ali u tom trenutku, u njemu osjetih poveću dozu ljutnje - ma u piz.. materini, gdje bi bio piiiip krivi odgovor, shvatio sam odmaham ali već je izrečeno - pa dobro, što odmah pi.. iš, samo sam te pitala, tekma je počela, klopa se ohladila bežga, počelo je prvi samo gol propustili u prebacivanju " loptice " s jednog kauča na drugi, a drugi u " mutnoj slici bez tona ", klopa se uredno ohladila, a pivo ugrijalo i sve je pomalo počinjalo nalikovati na onaj kaos iz kojeg je nastao Big Bang. ustao sam, otišao do hodnika, obukao jaknu, obuo cipele, došao do ulaznih vrata i svom zbunjenom Svjetlu u Tmini rekao: - danas se neću svađati, ajmo sve iz početka izašao sam u hodnik zatvorio vrata duboko udahnuo pozvonio otvorila je ušao sam, pozdravio kako je i red, udjelio joj veliki pravi poljubac i s smješeći se upitao - sorry, malo kasnim, koji je rez? ležala je na kauču glave naslonjene na moje rame, klopali smo hlado tijesto sa šunkom i sirom, pili toplo pivo i uživali u utakmici ovaj je život prekratak da bismo ga proživjeli u svađi

ajmo šta smo danas radili spavali pa klopali pa spavali pa popili kavu i evo me tu dan je užas onak je neka sparina i još ja iz nočne pa nisam za niš no nažalost ovo ljeto ipak nebumo u južnije krajeve nego put Poreča ma tam sam svako ljeto zato i jesam htjela malo promjene onak nekaj novog posjet najdražoj ono ugodno s meni korisnim za dušu i tijelo al kak meni inače sve krene po zlu redom tako i to nisam oduševljena dapače razočarana sam al šta je tu je fala bnogu imam kud otić nije frka samo treba dočekat godišnji nego da hmm još smo na ledenoj kavi ipak je vani vruče zato jednu ostavljam vama a ja odoh smazat svoju kisss.....