1615. godine kada se Horvati prvi puta spominju u njima je živjelo 26 kmetskih porodica.

Godine 1657. knez Juraj Frankopan je oslobodio Tomašćance od kmetskih dužnosti.

Preustrojem župa iz 1789. pet kmetskih obitelji/dimova s Batine Donje (Vlahek, Majcen, Ozimec, Škreb, Cimić) odvajaju se od Zlatarske župe i pripisuju Konjšćinskoj.

Na svojim posjedima širom Hrvatske, pa tako i na karlovačkim, pozivaju podanike da im se pridruže, obećavajući im oslobađanje od kmetstva i kmetskih obaveza.

Ne čudi dakle što su potomci pokrštenog Hasana, Hasanovići, svojim ratnim zaslugama u Ivaniću stekli status hrvatskih plemića, pa je udovica jednog od njih prije 350 godina imala u Kloštru posjed s osam kmetskih domova.

Ovaj scenarij koji je negdje prošao s isto, a negdje ipak s manje nasilja i sukoba, bio je tipičan za više-manje sve otoke Zadarskoga arhipelaga, no iako su se u prvim godinama prošloga stoljeća otočani oslobodili kmetskih obveza nisu imali puno razloga pa ni vremena za radovanje.

Očuvanje kolonatskih i kmetskih odnosa, apsloutizam i tuđinska vlast negativne su strane habsburške uprave u Zadru.

Dakle u prvom dijelu predstave, gdje hrvatske malogra đ anke egzaltirano do č ekuju srpske oficire, a hrvatski malogra đ ani mijenjaju kapute i epolete, na sceni se pojavljuje i lice gra đ anke Fanike (Maja Posavec) koja simbolizira one male pod č injene ljude koje povijesni kota č i najradije melju, a koja citira i dijelove iz Krležine ratne novelistike u kojima su opisani tragi č ni usudi hrvatskih domobrana u austro-ugarskoj vojsci, njihovih kmetskih obitelji i krajeva.

Poznavanje prave prirode feudalno-kmetskih odnosa u sasvim drugačije svijetlo baca današnje odnose: nemamo mi kapitalizam - niti neoliberalizam - mi sa svojih " 200 bogatih obitelji " i njihovim vazalima srljamo ravno u NEOFEUDALIZAM.

I druga isprava popis desetine od žita, svinja i pčela (meda) koju su iste 1649. g. svi vjernici župe Ivanić dugovali svojoj Crkvi, tj. zagrebačkom Kaptolu navodi da plemićki posjed Barbare Hasanović ima osam kmetskih domova.

To je nebuloza nepismenih kmetskih Zagoraca, to zaboravi za svagda.

Sredinom 19. stoljeća nestaje i kmetskih odnosa, a obitelj Erdödy prodaje svoja imanja drugoj bogatoj obitelji, Thurn und Taxis.

Sabor je svoje nuncije ovlastio da na Ugraskom saboru zagovaraju fakultativni otkup kmetskih obaveza.

Zemlja je tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća postala individualno vlasništvo seljaka (kao posljedica raspadanja feudalno-kmetskih odnosa, kupovinama i agrarnom reformom).

Sve je više kmetskih selišta ostajalo prazno i neobrađeno.

Uz uvid u njihovu bogatu kulturnu djedovinu, te ponudu kmetskih proizvoda raznih obrta, na koje su oni ponosni, pratila nas je i ljubaznost i vedrina domaćina.

Mnogo su im važnija onda bila pri hiži, za obavljanje bezbrojnih kmetskih poslova.

To oslobođenje vrijedi samo za one osobe i njihove nasljednike koji su to žemljište držali prije razrješenja kmetskih odnosa, a ne i za osobe koje su zemljište stekle kupnjom, i odnosi se na sve podneske i isprave koje se pribavljaju radi dokazivanja prava vlasništva na tom zemljištu;

Pred nekoliko dana pozva gospodin Tahi sve seoske starješine na grad i zapovijedi im da kažu njegovu pisaru imena svih neoženjenih kmetskih i slobodnjačkih mladića koji bi dobri bili za konjanike, i kad mu brdovački sudac reče da slobodnjaci od starine ne idu u taj račun, da on to zna jer je mnogo puta muškarce za vojsku po dimnjacima prebrojio, otresnu se stari Tahi na njega, veleći da su slobodnjaci seljački psi kao i kmeti i da će on sam zakon skrojiti, a »stara bena«, tj. starješina, neka drži jezik za zubima.

Imaš situaciju u kojoj je današnji odnos vlast - narod takav da je vlast izuzetno otporna na promjene, a desi li se veliko neraspoloženje naroda i uspije li isti dovoljno dugo pokazivati neraspoloženje (čega na ovim prostorima ne možeš očekivati ni u tragovima, ta vrsta socijalne svijesti je za progresivnija društva od nas, kmetskih naroda), vlast se navodno ruši, mijenja i dolaze isti takvi, samo drugi.

U sjedištu prve sučije, u Oroslavlju, popisana su 1567. g. ukupno 64 doma podložnika, i to 26 kmetskih selišta, osam kunovnjaka i 30 gornjaka (inkvilina, želira).

U fondu se čuvaju popisi poreznih obveznika od 16. do 18. stoljeća, koji su bili dužni plaćati ratni porez (diku ili dimnicu, budući da je bila određena prema dimovima, koji se odnosio na broj kmetskih selišta.).

To je zapravo popis kmetskih zgarišta u stubičkom kraju nakon Gupčeve bune, nastao kao dokument o fizičkoj podjeli Susedgradsko-stubičkog vlastelinstva između Tahyija i suvlasnika (nasljednika Uršule Meknyczer).

Nakon što je Spaho 15. ožujka 1921. sklopio sporazum s Pašićem kojim je muslimanima garantirana vjersko-prosvjetna autonomija i osigurana sredstva za odštetu kmetskih selišta te osiguranje teritorijalne kompaktnosti Bosne i Hercegovine, Spaho je preuzeo ministarstvo za trgovinu i industriju, ali se zbog nepridržavanja sporazuma polovicom 1921. povlači iz vlade, iako je glasao za Ustav, uz ogradu od 135. člana Ustava kojim nije garantirana cjelovitost Bosne i Hercegovine već najavljena podjela zemlje na oblasti.

Složenija podjela stanovnika bila je ona iz 1598. kad je u trgovištu Vinica bilo 56 kmetskih domaćinstava, 36 inkvilina i 4 slugu, ali su neki vlasnici manjih dijelova vlastelinstva imali još 9 domaćinstava, gotovo tri puta više nego 1568. Dakle, Vinica je krajem 16. stoljeća mogla imati 500 - 700 stanovnika.

Osim uobičajenih seljačkih poslova i ispunjavanja kmetskih obveza, obavljali su i radove na osiguravanju od savskih poplava.

Ali koliko smo, unatoč svemu jadu, veliki, kolika smo tempirana bomba za gerijatrijsko-narkomansku koaliciju koja drma našin balunon - pokazuje ovaj sveopći uzyeb kmetskih štakora po portalu.

Tlaka je samo jedan od vidova kmetskih podavanja, prije svega u radu.

Popis obveznika kraljevskog poreza iz 1598. godine za razliku od kasnijih urbara ne daje opširnije podatke o poreznim obveznicima, o veličini kmetskih selišta i zakupnini (činžu) podložnika prema feudalnim gospodarima.

Na nju su još podsjećala zgarišta pustih kmetskih domova pa i preživjeli puntari koji su izbjegli hudo raščetverenje, nabijanje na kolac i vješala, ali su im u znak milosti odsjekli samo ruke ili noseve i uši.