Kako živim na prizemlju sam se samo popela uza stube i kako sam uzela ključ i išla otključati [ iznad naših vrata je ploča gdje piše 1. kat ] pogledala prema ploči, a s nje se cijedi krv... odstupila sam unatrag i pogledala prema prozorima na našem katu. skoro sam kriknula, ali mi je glas nestao. ispred mene ono izmasakrirano tijelo lebdi u zraku. zažmirila sam i skoro zaplakala. u ušima sam čula zadnje stihove In Flamesa - Only For The week. to su bili ovi: " Sell me to infection, it is only for the weak On bleeding knees, I accept my fate " pogledala sam prema mjestu i sve je bilo normalno, ploča je bila normalna. ušla sam u šoku u stan i uspijela se pribrati. mami sam rekla samo za zgrade i ploču. o tijelu i lubanjama nisam zucnula. još bi me poslala psihijatru. od tada barem 1 dnevno vidim nekakva izmasakrirana tijela, ili čujem vriskove i plač...