Iako je vrlo rano počela pisati i objavljivati poeziju i eseje, Ivana Brlić Mažuranić pozornost književne kritike i publike zadobiva objavom romana za djecu Čudnovate zgode i nezgode Šegrta Hlapića (1913.).

Kao književnik pisao je pjesme, novele, eseje, satire i književne kritike i prevodio je sa stranih jezika na hrvatski.

Dvodnevni interdisciplinarni skup posvećen temi ženskih sjećanja na sustavno nasilje, deportacije, progon, preživljavanje i načine otpora tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata okupit će domaće i europske stručnjake/inje iz područja povijesti, antropologije, književne kritike, ženskih i rodnih studija, političkih znanosti i drugih disciplina.

To je bilo u skladu s njegovim nekad objavljenim panegirikom o Barcu kao svojem učitelju, kad je kao tadašnji aktivist, student Filozofskog fakulteta, napisao nekrolog svojem učitelju: U spomen profesoru (Polet, srednjoškolski list, prosinac 1955), ili kao akademik pohvalu Barčevoj domoljubivosti u članku Marginalije uz dvije knjige hrvatske književne kritike (Izraz, 1962; knjiga, Teme i mete, 1999).

Studije psihoanalitičke književne kritike istiću ove terapijske strane Fojdove, neo-frojdove i Lakanove teorije odraza na književne radove i kliničke slučajeve (143 145).

Uvršten je u antologije hrvatske književne kritike Kritika futura drugoga, u zbornik kritičkih radova i eseja Poetika poteškoća (Tübingen, 1988), i u antologije proze mladih hrvatskih pripovjedača Krhotine vremena (1988) i Goli grad (2003).

Program Pisci na mreži čine pozvani suvremeni hrvatski autori, koji su svojim knjigama zadobili pažnju književne kritike i čitateljske publike, ali su, istodobno, njihovi tekstovi poticajni za čitanje u školi tijekom različitih oblika neposrednog odgojno-obrazovnog rada: redovne nastave hrvatskoga jezika i različitim izvannastavnim aktivnostima.

Djela: Zašto volim Zagreb (feljtoni, 1987.) Sportski život (feljtoni, 1987.) Makar se i posvađali (književni portreti, 1988.) Zašto volim TV (feljtoni, 1988.), Želja za dobrim kupanjem (književne kritike, 1992.), Likovne teme (feljtoni, eseji, kritike, 1993.) Pisma Ivani (pisma, 1995.).

Preživljuje dobro pisanje (književne kritike, 1995.), Šok običnosti (književne kritike, 1997.) i početkom ove godine knjiga kolumni Sloboda u rezervatu.

Aristofan kritizira Euripida kao lošeg pjesnika istovremeno dajući prvu obrazloženu i detaljnu kritiku; zato ga se smatra i svojevrsnim začetnikom književne kritike.

Piše književne kritike za Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung, Der Freitag, Die Zeit, Literaturen.

U ovom predavanju iznosi se jedno drugačije čitanje najvažnijih djela Ivane Brlić Mažuranić, uz pomoć dviju na prvih pogled suprotstavljenih metoda biografske i književno-kritičke; ova druga pak uzima u obzir postavke psihoanalitičke i feminističke književne kritike.

Ovo je prvi put da su jednoj knjizi sabrani Starčevićevi beletristički, znanstveno-književni, kritički i polemički spisi: njegove pjesme, pripovjedačka proza, drama, memoari, feljtoni, satire, književne kritike, jezično-književne polemike te tri velikapolitička govora, sva tri antologijska.

Sada živi u Glasgowu, piše književne kritike i britke političke komentare za škotske i engleske novine te honorarno predaje kreativno pisanje na Sveučilištu St.

Generalno gledano, knjige književne kritike su nalik unikatnoj robi sa greškom: retko se objavljuju a slabo primećuju.

Iako je Zagorkino djelo tada bilo u potpunosti ignorirano od strane ozbiljne književne kritike, Zagorku je narod prigrlio, a i stotinu godina nakon prvog njenog romana, Zagorka je itekako popularna i čitana, što je dokazala i prodaja njenih romana u izdanju EPH.

Nakon prve ljetne škole pisanja, Centar za kreativno pisanje - CeKaPe i ove godine organizira sedam dana pisanja kratkih priča, pjesama, književne kritike i književnih prijevoda, romana, drama i scenarija uz vodeća imena hrvatske (i slovenske) književnosti, u dvorcu Stara Sušica, u Gorskom kotaru, od 26. kolovoza do 2. rujna.

Dakle, ući stvarima u dušu i dati dobar primjer dvije su različite i nepomirljive namjere) Za kafkologe su brojne sjajne poetske scene i rečenice iz Kafkinih djela u pravilu sporedne; ostaju hladni na njih; jedino što ih zanima je izvući neku moralnu i filozofsku potku. (Ne čudimo se dakle da Brod, romantični obožavatelj žena za koga koitus nije stvarnost nego simbol osjećaja, nije vidio u Bruneldi ničeg istinskog, ni sjenu stvarnog iskustva, već samo opis užasne kazne koja će stići one koji ne slijede pravi put.) Umjesto ozbiljne književne kritike, imamo religiozne alegorije (Brod: Dvorac = milost Božja, Zemljomjer = novi Parsifal u potrazi za božanskim), ili, kasnije, bezbrojna psihoanalitička, marksistička, politička palamuđenja. Pod utjecajem Broda, kafkologija sustavno tjera Kafku s područja estetike: kao religioznog mislioca, ili pak lijevo usmjerenog; takva je metoda mrziteljica muza, usmjerena drito protiv umjetnosti, izravan je Kundera. Briga nas za Kafku umjetnika, koji nas zbunjuje svojom teškom estetikom, želimo Kafku kao jedinstvo življenog i napisanog.

Na spomen imena Zvonimira Baloga prvo nam na um padaju pojmovi književnik, pisac, pjesnik (ponajprije) dječji, specifična smisla za humor i zaigranost koje spretno provlači djelima, podjednako prihvaćena u književne kritike, sastavljača lektire (prednjači sa šest knjiga obvezatne školske lektire), te u publike, sastavljene od malih i velikih limača.

Objavljuje književne kritike, recenzije, prikaze i znanstvene radove te održava predavanja i prezentacije posvećene recentnoj književnoj produkciji.

Ali Crkva je tada u svojoj ishitrenosti napravila katastrofalnu grešku, te je Da Vincijev kod iz područja književne kritike, kamo jedino i pripada, prebacila u područje teologije - te napravila problem tamo gdje ga nema, što je izazvalo opravdane izrugujuće reakcije diljem svijeta, i dodatnu nepotrebnu i ničim zasluženu reklamu jednom vrlo osrednjem književnom djelcu.

Pjesme, eseje, književne kritike i prijevode s engleskoga objavljivao je u raznim časopisima.

Pisao je romane, novele, književne kritike i uspomene te prevodio Calderona i Cervantesa.

Svrstavanju u prve redove pridonijele su tri zbirke pjesama: Plahta preko glave, 1999., Tamagochi mi je umro na rukama, 2001. te Đavo i usidjelica, 2003., ali naravno, i riječ književne kritike koja je odreda usklicima i panegiricima dočekala Dortine pjesme.

Djelatni vijek proveo u Večernjem listu kao lektor/redaktor, a književne kritike i eseje objavljuje od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, kako u novinama, časopsima, tako i na radiju.

Jedna od čestih nuspojava književne kritike je odgovor pisca na kritiku.

Već neko vrijeme novi roman Nade Gašić pobire hvalospjeve književne kritike i potvrđuje da je domaćoj književnosti itekako nedostajao upravo pravac kojim je ova autorica krenula svojim prvom romanom Mirna ulica, drvored.

Istodobno je razvio i bogatu publicističku djelatnost: objavljivao je književne kritike u beogradskom tisku, a slao je tekstove i u Zagreb, uz ostalo i prve novele.

Baš kao da je slušala predavanja jedne američke sveučilišne profesorice koja je studentima zabrinutim za status književne kritike rekla: Nemojte da vas brine to što jest ili nije književna kritika i ima li još književni kritičar neku ulogu u društvu.

Naravno da sam ponosan ne samo na njegovo pisanje proza, već i na to što je redovan student anglistike i komparatistike, i što objavljuje glazbene i književne kritike.