Pogledajmo najprije razloge koji se navode u prilog tezi da evanđelja pripadaju nekoj fiktivnoj, a ne povijesno-izvještajnoj književnoj vrsti.

Što se tiče pisanja eseja važno je naglasiti da su tu radi o pisanju školskog eseja, a ne o eseju kao publicističko-književnoj vrsti.

Međutim, ako uzmemo u obzir da su ti veleštovani mudraci ustvrdili kako je gore spomenuta rečenica Sranje kao dio jednog velikog opusa Sranja, moje je stvaralaštvo i teorija Sranja dobilo legitimitet i samim tim postaje skoro književna vrsta te je pitanje trenutka kada će netko od uglednih teoretičara književnosti iz svojeg šešira raspravluka potegnuti pitanje o Sranju kao književnoj vrsti, a ne apstraktnom pojmu koji mnogi zamišljaju tek kao puku metaforu koja označava bezvrijednost.

U svakom slučaju, situacija je naizgled potpuno drugačija od one prije petnaestak godina, kad je gotovo svaki intervju s nekim od aktera hrvatske pjesničke scene sadržavao segment lamentacije o kraju poezije u Hrvatskoj, odnosno o poeziji kao književnoj vrsti koja više nikoga ne zanima.

Nagrada se dodjeljuje za djela objavljena od prošlog do idućeg rujna, koja u bilo kojoj književnoj vrsti imaju temu stvaranja slobodne i samostalne hrvatske države.

Pa ipak, može se reći da sva ona mjesta u tekstu gdje lik Satira žestoko kritizira turske skule i mane slavonskoga seljaka, pripadaju književnoj vrsti satire.

U tim dijelovima lik Satira funkcionira kao dio literarne fikcije ozakonjene u književnoj vrsti antičke satire, iz koje lik Satira Relković i preuzima.

Steći znanja o modernoj rock glazbi i utjecaju koju ima na današnju civilizaciju, ali i o himni kao književnoj vrsti.

Ovime zaključujem da djelo pripada književnom rodu lirici te književnoj vrsti lirskoj ljubavno.

Stilske značajke teksta također ne ostavljaju prostora dvojbi da je riječ o povijesno-izvještajnoj književnoj vrsti.

Konačno, i određene jednostavne logičke analize pokazuju da izgovor o tobože nekoj drugoj književnoj vrsti evanđelja jednostavno ne funkcionira.

Pišući fiktivnu, ali krajnje iscrpnu i detaljnu Isabelinu biografiju, Alain de Botton se postupno udaljava od romaneskne forme i piše esej o biografskoj književnoj vrsti, ne libeći se česte ironizacije, pa čak i dekonstrukcije ustaljenih obrazaca i formi književnih životopisa, a odabravši za subjekt biografije jednu običnu djevojku iz susjedstva, sličnu svakome od nas, on ironizira suvremenu općeraširenu opčinjenost životopisima " slavnih " i estradizaciju njihovih svakodnevica putem medija.

Riječ je o projektu Hrvatska priča, kratkoj književnoj vrsti na granici poezije i proze kojom Madunić spaja književnost, povijest i turizam, i koja će se baš ovih dana pojaviti na ukrasnim vrećicama.

Knjiga je pisana u apokaliptičnoj književnoj vrsti koja je dolazila do izražaja u 2. stoljeću prije Krista i kroz sto godina po Kristu.

Španjolski pisac Antonio Espina objavio je 1928. godine esej Kinematografija u suvremenom romanu, u kojemu je prilično precizno i plastično toj književnoj vrsti prilijepio značajke nove, dijametralno suprotne umjetničke forme: filma.

Moglo bi se zaklju č iti kako se toj, objektivno najugroženijoj književnoj vrsti, time odaje zaslužena po č ast, ali i upozorava kako je upravo poezija pokreta č koji književnost č ini relevantnim ne samo kulturnim nego i društvenim sadržajem.

Neki od naslova su: Barokni pakao, Kamo pripada Reljkovićev Satir, Antun Kaznačić i književna tradicija, Ignjat Alojzije Brlić izdaje Palmotićevu Kristijadu, Kojoj književnoj vrsti pripada Smrt Smail-age Čengića, Ante Kovačić kao stihotvorac, Gundulić i Goran Kovačić.

Cijeli tjedan posvetili smo omiljenoj književnoj vrsti - basni.

Njegove priče su pisane jednostavnim i pomalo lucidnim jezikom, i uključuju razne poglede poput realizma, naturalizma i nadrealističke fantazije, zahvaljujući čemu su se razvili novi modeli u ovoj književnoj vrsti.

Morfološki, taj tekst ne odgovara nijednoj čistoj književnoj vrsti, recimo romanu ili zbirci priča, iako se, kad se stvari malo nategnu, mogu pronaći neke karakteristike i jedne i druge vrste.

On je svojim slavnim katehezama dao sjaj književnoj vrsti kateheza, naviještanju preko sustavne pouke.

Ovakav postupak, bez podrivačkih namjera, što bi se mogao prividno paradoksalno nazvati " subverzivnom potvrdom " tradicije, Robićka će na drugi način i u drugoj književnoj vrsti ponoviti kad se na tradiciju bude oslanjala interpretirajući Heloizu i Abelarda i Portugalsku redovnicu.

Andrej Nikolaidis, pisac koji je dokazao svoju sposobnost izazivanja međunarodnih incidenata, bez pomoći gostiju predstavio je knjigu za koju nije siguran radi li se o romanu ili nekoj drugoj književnoj vrsti, a samo druženje nazvao je predavanjem umjesto predstavljanjem.

Ovdje je riječ o književnoj vrsti " izvještaj o pozivu ", kakvu sadrže proročki spisi.

Po književnoj vrsti izvještaj o preobraženju apokaliptički je prikaz koji podsjeća na neke starozavjetne zgode.

Prvi gosti izložbe bili su učenici popovačke Osnovne škole, a koji su izvannastavno u dodiru s djelima dobili korisne spoznanje o likovnoj umjetnosti i putopisu kao književnoj vrsti.

(a) Evanđelja i Djela apostolska kakve ih danas poznajemo su, barem po smislu i sadržaju, apsolutno povijesno pouzdani dokumenti i možemo ih smatrati potpuno vjerodostojnim svjedočanstvima o stvarnim povijesnim događajima. (b) Evanđelja i Djela apostolska kakve ih danas poznajemo ne mogu se smatrati povijesno pouzdanim dokumentima jer su iskvarena; nemamo izvornike (koji su bili povijesno pouzdani), nego bitno izmijenjene verzije. (c) Evanđelja i Djela apostolska ne mogu se smatrati povijesno pouzdanim dokumentima jer autori nisu poznavali događaje o kojima pišu, tj. bili su u zabludi glede njih. (d) Evanđelja i Djela apostolska ne mogu se smatrati povijesno pouzdanim dokumentima jer su autori svjesno i namjerno u njima iznijeli neistine. (e) Evanđelja i Djela apostolska ne mogu se smatrati povijesno pouzdanim dokumentima jer autori nisu ni željeli da ih se doslovno shvati - oni nisu namjeravali opisivati stvarne povijesne događaje nego pišu u nekoj drugoj književnoj vrsti (žanru) gdje se pod prividom povijesti želi prenijeti nešto drugo - primjerice mit, legenda ili nešto slično.

Prema toj novoj teoriji, autori evanđelja i Djela možda nisu varalice ili zavedeni, ali ovi tekstovi svejedno nisu povijesno istiniti; oni, naime, nisu ni pisani sa željom da ih se shvati u doslovnom smislu; ne pripadaju povijesno-izvještajnoj književnoj vrsti, nego pod prividom opisa povijesnih događaja žele zapravo, prenijeti neke dublje teološke ili moralne istine.

Tekstovi bi, umjesto povijesno-izvještajnoj, pripadali književnoj vrsti mita, legende ili nekoj sličnoj vrsti, kakve su u ona drevna vremena, kažu, bile uobičajene.

Pretpostavimo na trenutak, argumenta radi, da novozavjetni tekstovi doista pripadaju nekoj nedoslovnoj, fiktivnoj književnoj vrsti.