Olala, frka s katunaricem pocinje se razvijati po shakespearovskom modelu svijeta, theater mundi uprizoren je i u nasemu malom gradu, a ja sam medju prvima uzeo velike kokice i veliku kolu pa se namjestio u prvi red parketa i digao noge na pozornicu, kao frajeri u provincijskom kinu. nova dramatis persona je pjesnik zvonko makovic, predsjednik pena. nakon 24 sata stravicnog zatisja, koje je uslijedilo nakon katunariceve ostavke, vidi donji post, makovic se danas javno odrekao svog velikog vezira. o tome sve detalje mozete vidjeti ovdje. nocasnji nemanjin ekspoze, u komentaru ispod jucerasnjeg posta, o korektnom i hrabrom gradjaninu makovicu tim danasnjim cinom dobiva kompleksni update s dodatkom o nekorektnom i hladnom aparatciku knjizevne birokracije. makovic je izabrao stranu humanista jergovica i svom kolegi katunaricu izgovorio poznatu recenicu aktualnoga guvernera kalifornije. hasta la vista, baby. nemanjo, po ovom danasnjem priopcenju ispada da nije jergovic onaj kojot koji je promasio zavoj i sad lebdi iznad provalije, samo sto to jos nije shvatio, nego katunaric. jergovic je vise neka ptica trkacica, koja stalno radi sranja ali nikada ne najebe. hasta la vista, bi bip.

Kao jednu od novosti program ukljucuje citav niz pratecih dogadanja (predavanja, tribine, projekcije, promocije, knjizevne veceri, kulturne radionice, performansi itd.), koji pozicioniraju predstavljene izlozbe u sirem drustvenom i profesionalnom kontekstu, te istodobno odrzavaju kontinuitet zbivanja i zanimanja publike i medija za galeriju, te nastoje djelovati edukativno i popularizirati suvremenu umjetnost.

To je ona siva masa koja stoji sa strane, gleda knjizevnu makljazu i negdje za sebe ili sa istomisljenicima mrmlja boze koji su ovo kreteni. nema ih bas po javnosti ali sacinjavaju stabilan dio knjizevne publike koja pusi to sve, kupuje baretica i dovodi tog jadnicka na vrh top lista. zato jer nije konfliktni primitivac kao tamo neki edo popovic ili vedrana rudan, nego fini decko koji zna sto je kinderstube.

subota, 11.03.2006. Tajna veza Micanovica i ovog bloga, ili: Knjizevni terorist u epizodi The Revenge Pticar navjerojatnije ipak nije micanovic. zapravo mi je vec pun kurac ove teme ali da razjasnim neke stvari u kronologiji pa da se vratimo klasicnim teroristickim aktima. priznajem, prica sa pticarom bila je prije svega dobra zajebancija, to sam i njemu samom dao do znanja u mejlu koji mozete procitati na njegovom blogu, a i da ga malo utjesim jer nije bas svejedno kad pises takve ludosti a odjednom se deset likova uroti da te otkrije. hocu reci, malo me pekla savjest sto smo mu uprilicili, iako znam da je taj gastritis savjesti na ovom blogu slabost ali ja sam, imajte to na umu, ipak jos samo terorist pripravnik. no otkud onda ideja da je pticar micanovic, i kako je sve uopce pocelo. fotka pristigla za natjecaj za najbolji knjizevni trac lezala mi je danima na desktopu. jednom nesto prckam po njoj u photo shopu i greskom stisnem file info. a kad tamo lijepo pise. zakljucim ja logicno da je autor i posiljatelj fotke micanovic koji je zaboravio izbrisati podatke koji tamo dospijevaju po defaultu, pa se iznenadim a bogami i obradujem neocekivanoj spoznaji da te morbidarije pise bas on. ispocetka sam dakle stvarno vjerovao da on jest pticar a i mnoge su se stvari poklapale kod pticara i micanovica. u medjuvremenu se stvar zahuktala. na kraju, kad mi se na blog nakacila cijela gomila kretena spamera i kad nas je pticar sve izvozao ne dosavsi u kulisu u naznaceno vrijeme, odlucio sam ipak objavit identitet, iako sam tada vec duboko sumnjao u micanovicevo autorstvo onog ludila. naime bio sam ponovno procitao cijeli pticarov blog i par micanovicevih prica do kojih sam uspio doci. takodjer javila mi se pri citanju doticnog bloga stara pretpostavka, koju sam imao od pocetka, da je pticar zapravo jedan nas pisac uvjetno receno srednje generacije, prilicno poznat, relativno omiljen i prikriveno maliciozan, koji kako mi je vise puta pricao buraz obozava traceve, a prije nekog se vremena, ne tako davno, nasao i usred jedne polemike. najlogicnije je objasnjenje bilo da mu je micanovic nekom prilikom poslao doticnu fotku, odakle i moja prvotna zabuna. samo, s micanovicem sam imao neizravnatih racuna, osvetnicki impuls trazio je da se racuni poravnaju, i ne obaziruci se na vlastite dileme pustio sam post u kojem ga difamiram. ja sam zlopamtilo i odlucio sam barem izgustati tu svoju malu, prethodno vec isplaniranu osvetu. i pustanje laznih informacija je legitiman teroristicki cin. ali zasto osveta. otkrit cu vam nesto o sebi. kao i svi drkadzije koji seru nesto o knjizevnosti i ja u svojoj proslosti imam nekoliko pripovjednih pokusaja, od kojih sam neke i objavio u casopisima. prije otprilike dvije i pol, mozda i tri godine, kad sam pomislio da bih mozda trebao objaviti nesto i u quorumu, da se maknem od studentskih i gerilskih glasila kratkog dometa, posaljem im jednu pricu. odgovora ocekivano nije bilo. zaputim se nakon nekoliko tjedana u vlasku ulicu, gdje je redakcija quoruma, da vidim sto je s tom mojom pricom. tamo je bio miroslav micanovic, koji iako je glumio suprotno zapravo nije znao o cemu govorim, i da me se rijesi uzeo mi broj mobitela i obecao da ce zovnuti za nekoliko dana. pa me otkacio ko dosadnu muhu s nekim preko kurca tonom. naravno da se nije javio, prica nikad nije objavljena, istina nisam bas puno ni ocekivao. medjutim nakon par mjeseci pojavi se novi quorum a u njemu prica mog buraza, koja je, za razliku od moje koja je djelomicno u kurcu, bila totalno u kurcu. nisam mogao vjerovati, u to vrijeme sam jos mislio da ima neke ravnoteze u svijetu. i ja ne budi lijen nadjem tada frisko izaslu knjigu micanovicevu, apsolviram je od korica do korica, a tu imam sta vidjeti. lik je tenkre ko i moj buraz, ono se ne moze citati, ljudi. oblesavim od nekuzenja zasto takav moron vodi takav casopis. sad cete reci, evo mali usranko cmizdri sto su ga odjebali u quorumu. tada me je to, priznajem, bilo povrijedilo, ali danas sam potpuno indiferentan jer sam definitivno odustao od svih svojih knjizevnih planova. medjutim cinjenica da taj lik koji pise takve zaglupljujuce idiotarije istodobno afirmira knjizevne seratore kao sto je moj vrli brat, to me porazilo, i porazava me i danas. mozete do mile volje analizirati ovu moju obiteljsku situaciju i frustraciju na privatnoj razini, ali ona je mozda prije svega simbol domace knjizevne scene. krebili koji plivaju pri povrsini i kurca ne kuze, i mi cije citalacke zahtjeve niko ne jebe dva posto, a imamo trajnih probavnih problema s njihovim favoritima. roman simic najbolji proslogodisnji pisac. nemojte me jebat. jergovic novi mladi klasik. nemojte me jebat. luko paljetak napisao najbolji roman 2005. nemojte me jebat. ali nema tu spasa. dok je moljaca i revolverasa, branitelja svete osrednjosti, bit ce i micanovica, dilera konfekcije sumnjive kvalitete. - 00:50 - Komentari (16) - Isprintaj - " I can only say to you as I do to the many young writers who ask for advice: There is no easy road to successful authorship; it has to be earned by long and patient labor, many disappointments, uncertainties and trials.

\ " Jura Luzer \ " i \ " Kristijan \ ", kak bi bilo da bar jedno vrema prestanete kenjati? Da Vi, mulci, mozda nemate nekakve knjizevne ili novinarske ambicije, pa se producirate na ovom blogu?

Istini za volju, Napoleon nije bio sovajac tipa Tatara, to je bio vodja najkulturnije civilizacije na svijetu i njegov prolazak kroz Rusiju potakao je najvise tamosnje plemstvo da se natjece u tome tko ce bolje govoriti francuski i misliti i pisati po uzoru na francuske knjizevne stvaratelje, na glazbenike, slikare, pa i odijevati se na francuski nacin i govoriti francuski na razini aristokracije, itd.

U Hrvatskoj se time bavio Vladimir Biti (vidi npr. natuknicu " autopoieza " u Bitijevom " Pojmovniku suvremene knjizevne i kulturalne teorije " (MH, Zagreb) Tema je teska, ali zanimljiva i pokusaj je prevladavanja jaza izmedju konstruktivisticko-relativisticke i esencijalisticko-biologisticko-evolucionistickeitd. pozicije...

Nikakve knjizevne vrijednosti, nimalo talenta, katastrofa...

utorak, 14.02.2006. Tko su knjizevni luzeri i zasto Eto, creativa mi je dala jednu dobru ideju za post. da ne duljim previse, upravo ona je jedan od najsjajnijih primjera knjizevnih luzera. to su oni likovi koji bi htjeli postati poznati, vazni, hvaljeni i nagradjivani pisci, blogeri, kriticari itd ali im to nikako ne polazi za rukom. mislim da se cak moze govoriti o psiholoskom tipu knjizevnih luzera jer su oni jedna statusno i generacijski heterogena ali po nekim karakternim znacajkama istovrsna skupina. u njoj se nalaze i marginalci poput rade jarka ali i naizgled cijenjeni likovi kao sto je milko valent. o cemu se radi. sve njih povezuje cinjenica da jako ozbiljno shvacaju to sto rade. nemaju ironicni odmak, ne shvacaju da je sve izmedju ostalog i jedna velika igra, cesto misle o knjizevnosti kao svetom zabranu o kojem je bogohulno govoriti ikako drugacije nego velikim rijecima. cesto ce rijeci knjizevnost ili umjetnost pisati velikim pocetnim slovom, ako ne na papiru, a ono barem u sebi. umisljeni su, sto znaci da smatraju kako su bolji od velike vecine ostalih, ali ovce, jebiga, to bas ne prepoznaju pa citaju smece a njihovu literaturu ostavljaju po strani. za ovo je dobar primjer roman virusi borivoja radakovica kojeg sam doduse uvrstio i na donju listu zupcanika knjizevne moci u hrvatskoj, ali je unatoc tome radakovic i fenomenalan primjer knjizevnog luzera, jer ne dobija ono sto misli da mu po prirodnom pravu pripada, sto je ekstenzivno opisao u tom svom romanu a i jasno je vidljivo iz gotovo svakog njegovog javnog istupa. nemojte da vas zavara cinjenica sto je izdao knjigu u biblioteci jutarnjeg, ipak je on neki polucelebrity, ali da do kraja bude jasno, podsjecam vas na njegovu izjavu u nekom intervjuu da je on najmanje profitirao od faka, kao da je fak bio dionicko drustvo pa su ga sad eto zajebali za dividende. ali to ne kompletira opis jer ima i nesto tzv uspjesnih pisaca koji vrlo ozbiljno razmisljaju o samima sebi i vjeruju da su stvarno iznad ostatka sive mase ostalih koji su toliko besramni da i sebe nazivaju piscima. u igri je naime i treca karakteristika a to je odredjeni manjak inteligencije ili socijalne intuicije, jer razmisljati o sebi na spomenuti nacin iako te stvarnost neprekidno pobija ne znaci nista drugo nego da si ogranicen pa umjesto da sliku stvarnosti prilagodjavas cinjenicama ti ih odbijas vidjeti. okej, ni ante tomic nije nesto previse pametan, a zadovoljava i sve naprijed navedene premise, ali on ima barem jednu karakteristiku koja ga odvaja od knjizevnih luzera. covjek naime ustrajno podilazi publici, on se zeli svidjati i to mu je vaznije nego da se drzi kao uvrijedjena junferica. zato je u tekstovima onako saljiv, simpatican, kao nepretenciozan i tako dalje. knjizevni luzeri naprotiv ne razmisljaju da bi to sto pisu netko jednog dana trebao i citati, pa ne jebu adresata dva posto, nego ocekuju da se ovaj prilagodi njima. samo to je, na njihovu zalost i veliko cudjenje, varijanta koja ih pretvara u sakere. takodjer, knjizevni luzeri u diskurzivnim a katkad i u pripovjedackim tekstovima znaju biti izuzetno netolerantni, agresivni, bez ikakvih obzira, pa cak i brutalni. to se osobito dobro vidi u polemikama. ako citate malo intervjue i polemike milka valenta, borivoja radakovica, damira radica i drugih knjizevnih napora, ako citate creativine komentare ili onog tipa koji pise na pticar.blog.hr, bit ce vam jasno o cemu govorim. doduse postoji i jedna benevolentnija skupina knjizevnih luzera, kao sto su zoran pongrasic, rade jarak ili onaj beskrvni lik s mog faksa kresimir micanovic. oni se vise jadaju nego sto mrze prvo sebe pa cijeli svijet, ili jednostavno uvrijedjeno sute. za ilustraciju pogledajte jarkov tekst na www.knjigomat.com o nagradi jutarnjeg lista, sve ce vam biti jasno. takvu tragikomicnu vjeru u vrhunsku vaznost nagrade jutarnjeg moze imati samo netko tko preozbiljno shvaca citavu stvar i naivno vjeruje da najbolje knjige dobivaju najbolje nagrade. i onda svi oni vjeruju u neku teoriju zavjere opce gluposti, tajkuna, medija, pokvarenjaka koji su zasjeli na stolice, jer kako inace sebi i svijetu objasniti tako nepravednu raspodjelu knjizevnog zvjezdanog praha. - 14:09 - Komentari (12) - Isprintaj - dobri moj, nemoj se ti uvrijedit ali čitajući ovo ne mogu ne steć dojam da si upravo ti idealan primjer onoga što opisuješ i s toliko gađenja blatiš. e, i.... sretno ti valentinovo (chule 14.02.2006. 14:37) de mani se tih pisaca, jebali te oni.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

To je pitanje sklonosti, I nije rijec o Jergovicu, nego o sredini koja takvo sto, a I ovakve rjecite Nemanjine kritike, osporavanja I knjizevne polemike I zeli radi zabave I uzitka da je sredina kulturna, da je sad postignuta cjelina.

Eto procitao sam i taj famozni clanak lade zigo a i odgovor knjiskog moljca na pitanje o blogovima u vijencu, koji se potrudio sam kopirati na pticarovom blogu, zanimljivo oba objavljena u marginalnim novinama konzervativne inspiracije, koji toboze zahvaljujuci moralnoj neupitnosti svojih autora stavljaju stvari na pravo mjesto. ocito je da taj divni par ne kuzi o cemu je na blogu rijec, a svojim inzistiranjem na iskljucivo javnom govoru pod punim imenom i prezimenom, s vidno istaknutim jmbgom i potpuno navedenom adresom stanovanja, pokazuju da im nije jasno ni sto je jedan od glavnih problema u javnom govoru kod nas. ili nisu pratili gigantsku raspravu koja je nakon sukoba katunarica i jergovica eksplodirala na staroj adresi ovog bloga, ili nisu shvatili sto je tamo bilo receno. za maloumnog moljca to nas i ne treba cuditi, ali lada zigo je pretpostavljam ipak nesto pametnija. e pa sto je bio jedan od temelja te rasprave, dragi drugovi, drage drugarice. upravo to sto u javnom mediju kao sto su novine realno nije bilo moguce pretresti sve aspekte vrlo zanimljivog i vaznog knjizevnog slucaja jergovic versus katunaric, jer da jest, rasprava se ne bi vodila na blogu. punctum. stovise kao zanimljiviji topic te rasprave pojavilo se i pitanje zasto je jutarnji prekinuo polemiku, kad je stvar tek isla prema klimaksu. cini mi se da je tada u komentarima, mislim najmanje na svoje priloge raspravi, bilo izreceno vise vaznih istina o ovom drustvu nego u svim tekstovima lade zigo, moljca da ni ne spominjemo. uostalom stvaranje privida kroz postojece medije bio je jedan od razloga nastanka bloga knjizevni terorist, a upravo je ograniceni moljac jedan od manjih stupova tog idiotskog sistema koji javnosti prodaje muda pod bubrege. one zeljne daljnjeg analitickog rada upucujemo na njegove knjizevne satrokritike koje su davno u teoretskoj literaturi provaljene i opisane kao deskriptivni autizam. lada zigo nije pak toliko zaokupljena stvaranjem privida, izgleda da se ona pak najvise bori s nekim svojim vjetrenjacama, usput medjutim plasirajuci mracnjacke invektive protiv mnogih konkretnih ljudi s vidno istaknutim jmbgom, koje su tek malo, prema nekim svjedocima, promijenile smjer nakon gospodjinog ulaska u sretnu ljubavnu vezu s rodonacelnikom faka. ne zelim sad upirati prstom ni u moljcevu ni u ladinu licemjernost, jer ne zaboravite da je prvi bio aktivni sudionik hajke na pticara, ne shvacajuci da je sve bila samo zajebancija, i s obzirom da je druga poznata po mnogim drugim hajkama, malo manje bezopasnim nego sto je ova zadnja protiv naseg bloga. prisjetio bih samo okupljeno citateljstvo na staru izreku, koju navodi i ranko marinkovic u kiklopu. znate na koju mislim, danas samo lopovi i vicu drzte tata. a sve ovo napisao sam mozda najvise zato da bih blesavom pticaru dao podrsku, jer je posteniji sto puta od ovih suhonjavih umova koji zele zasjati a samo sveudilj proizvode sivilo.

utorak, 14.03.2006. Jergovicev nasrtaj na Drazena Katunarica Nisam bas up to date ali vidim da se napetost oko jergoviceve stikle ne smiruje, sudeci bar po frendovima s kojima na kavi svakodnevno komentiram aktualnosti iz zemlje i svijeta. radi se naravno o tekstu o michelu houellebecqu u jutarnjem od subote koji se ako ste ga u papirnatom obliku vec upotrijebili za ciscenje ribe ili krumpira moze procitati i ovdje. neupucenima u odnose na knjizevnoj sceni nije posebno upao u oci dio gdje jergovic obracunava s liberalnim intelektualcima a moje drustvo i ja dosli smo do zakljucka da je sve to nedvosmisleno usmjereno samo na jednog covjeka, houellebecqovog izdavaca u hrvatskoj drazena katunarica, vlasnika nakladnicke kuce litteris. s obzirom da smo iz nekih nedavnih jergovicevih napada vidjeli da se na koncu uglavnom svode na osobnu povrijedjenost ostalo je nejasno zasto je to ucinio ovaj put i sto mu je katunaric skrivio. zima ga je bio nazvao placenikom, kod njega su stvari bile jasne. mozda je problem vec u tome sto katunaric izdaje houellebecqa, koji ugrozava jergovicev status prvorodjenca. ali zasto bas sada. vjerojatno zato sto houellebecq dolazi u hrvatsku i na trenutak ce se svjetla reflektora okrenuti od jergovica a on je izgleda nezajazljivo i tiranski gladan javne paznje. dodao bih svemu i dio komentara ispod jergovicevog teksta na webu jutarnjeg. citat. houellebecq je isfurao opca mjesta, seks, otudjenost i sl. zapakirao u fancy ruho i skupo prodao, bas kako je nas vrli jergovic upakirao i prodao temu bosne, ah tako protuznacne, viseznacne, blago mitoloske i onako, autenticne zbog propasti. i na tome uredno izgradio svoj autoritet chewbacce iste te i takve lijeve, liberalne pseudointelektualne scene. svaki cigo svoga konja hvali. da je houellebecq u pozadini konzervativan i malogradjanin, pa sto onda, u pozadini je konzervativna i justina. kraj citata. ovaj komentar je savrseno srocio ono sto mi kod jergovica cijelo vrijeme ide na zivce a to je u sustini pokusaj da se neprekidno vara citatelja. eto u tome je i razlika jergovica i ive andrica, kod potonjeg nema muljanja i orijentalnog kiceraja kad je u pitanju bosna. dodao bih da me mozda jos najvise iritira jergoviceva dubinska konzervativnost, u gradjanskom, ideoloskom, politickom i poetickom smislu, koja uopce nije javno prepoznata i koju on vjesto skriva pod maskom naprednog intelektualca. sve pospjesuje to sto mu je maska efikasna a ljudi glupi pa ga se i deset godina nakon izlaska na scenu percipira kao dio neke slobodoljubive i liberalne opcije, a zapravo je covjek teski reakcionar. ako zelite jos malo o tome, mozemo slobodno razraditi tezu. literatura po izboru, hocete prozu, poeziju, drame, novinske clanke. last but not least, ovaj post prilazem kao svoj doprinos top listi deset najvecih privida hrvatske knjizevne arkadije. - 22:34 - Komentari (40) - Isprintaj - cool blog šta ti tolko voliš knjige????? (fc chelsea 14.03.2006. 22:50) jebate šta se ti čovječe preseravaš (usputnik 14.03.2006. 23:19) ti se uozbiljio. dobar ti tekst, bolan. (miljenko 14.03.2006. 23:32) malo sam se pravio pametan i vidovit (Knjizevni terorist 15.03.2006. 02:34) Na stranu sad što si mislim bilo o Jergovićevom bilo o Houellebecqovom opusu (čitala sam i jedan i drugi i ni nad jednim ni nad drugim nisam niti premrla od užasa niti svisnula od oduševljenja), ali Jergoviću bi možda s vremena na vrijeme netko trebao svratiti pozornost da ima nešto krajnje neukusno u dvije stvari koje radi kad se osvrće na djela drugih pisaca.

subota, 28.01.2006. Kud si navalio, Jergovicu, velika te slava ceka Vidim da se moram ubacit u raspravu, krajnji je trenutak. raspravu o nagradi jutarnjeg, naravno. zapravo vec sam se ubacio po raznim komentarima i ovim prethodnim postom, ali to se ne broji, stvar je postala in tek nakon objavljivanja dvanaestorice u jutarnjem od cetvrtka. hocu ispricati jednu malu glasinu o kojoj bruji knjizevni grad zagreb, buraz mi je veceras frisko ispricao nakon sto se vratio iz jedne birtije gdje cugaju i neki likovi s knjizevne scene, e al zajebite ako mislite da cu vam reci iz koje, a prica ide otprilike ovako. ovi iz jutarnjeg ne samo da ne misle izbaciti jergovica iz konkurencije, kao sto je covjek lijepo trazio pa cak i javno obrazlozio u globusu, nego je i jedan od dva glavna favorita. koji zaplet, oni bi da ga udadu, a on nece pa nece. ajde, jergovicu, da te zenimo, i miraz od 50 tisuca da ti damo. trebam li spominjati, potpuno sam na strani jergovica, koji se kurac ovi iz zirija toliko bahate pa mu ne zele uslisiti zelju. ako covjek nece nagradu, nece, i sto ces mu sad. - 00:55 - Komentari (15) - Isprintaj - E jebi ti nagradu.

bilo bi bolje da im se subvencionira tancanje i tradicijski zanati, radionice, knjizevne veceri za gradane manjina nego li nebuloze oko prevodenja onog sto razumiju u bez toga

petak, 24.03.2006. Zasto novinari uvijek useru knjizevnost Nemanja stevan mad max luburic i tako dalje da ne nabrajam sve nickove tog lika jer on ima 99 imena najsvjeziji je primjer kako novinari, kad se prime knjizevnosti, ama bas uvijek useru stvar. jednu prilicno egzaktnu raspravu o fenomenu jergovic odnosno fenomenu telektualac u tranzicijskom kapitalizmu i TAKOZVANOJ liberalnoj demokraciji, s naglaskom na tome da se u jergovicevu slucaju ipak radi o nekoj vrsti pisca i knjizevnog manufakturista, covjek je rasplinuo i defakto zaspamao pa vidim i usput poplasio sve one dobronamjerne citatelje ovog bloga koji su zasutjeli iako je njihov, ma koliko po njegovim arsinima bio inferioran, prilog raspravi mogao donijeti i kakav odgovor, za razliku od njegove nezaustavljive kompulzivne potrebe da svojoj rjecitosti da oduska. naravno da je deplasirano otkrivati o kome se radi jer je u cijeloj prici nevazan kao gradjanska osoba, nego tek kao akter vjecitog promiskuitetnog odnosa novinarstva i knjizevnosti iz kojeg potonja izlazi kao govnima zatrpana, a novinarstvo uglavnom profitira. ne govorim napamet. pogledajte cijelu plejadu novinara koji su postali pisci, pocevsi od jurice pavicica, ante tomica i gordana nuhanovica pa sve do nove knjizevne vedete u liku inace superiornog kolumnista borisa dezulovica, niz nastavi po slobodnoj volji. u zasluge im se obicno upisuje to sto su vratili knjizevnost citateljima. ma nemojte me jebat. zapravo su uveli novinarstvo u knjizevnost i dozlaboga pojednostavili cijelu stvar, prodajuci to kao knjizevnost s velikim k, uz svesrdnu pomoc korporacijskog metropolisa eph, usput potpuno iskorijenivsi misticni i mitopoetski potencijal literature. vise poiesisa ima kod stephena kinga nego kod njih. fak ih je samo definitivno lansirao u fakere, s izuzetkom nuhanovica, kojeg bi bilo humano ukloniti s ekrana jer bismo tako lakse zaboravili taj neuspjeli eksperiment inace relativno vjesto odradjenog projekta. da, spomenuh i dezulovica, jer nedavno sam ponovno procitao slavodobitnicki christkind, pokusavajuci skuziti sto mi to kod tog romana smeta, a sto inace uopce ne primjecujem u dezulovicevim kolumnama u globusu. odgovor na pitanje nazire se u ovom postu. too simple to be brave. - 02:45 - Komentari (9) - Isprintaj - S velikim K, kako to protumačiti? (nabijemtenakurac 24.03.2006. 08:28) cadezu ukinulo rubriku o blogeraju na webu jutarnjeg... mora da je neko od nadleznih svratio ovdje i vidio (ne) izljecenog tomicu kako psuje i vrjedja blogere... (momo 24.03.2006. 11:04) napokon da je netko napisao dobar komentar, nažalost tek na kraju polemike o jergoviću na prošlom postu. bejzik, kapa dolje i svaka čast. napisala si onako ' kako ja mislim, ali ne znam izraziti '. sala, cini se da si jedina osoba koja kuzi. hocu jos tvojih komentara (bejzik fun 25.03.2006. 01:53) mnogo si se razbahatio Teroristu bre... a je istina je da je Cadeza prozvalo jer u jutarnjem figurira kao vazni kriticar a ovdje sere i prosipa zlobu po tudjim blogovima sitan covek..... i nije istina da su novinari razjebali knjizevnost ali na tome vrijedno rade... pa to si i objasnio (25.03.2006. 15:21) misliš li nešto poduzeti s ovim likovima što ti zaseravaju blog? (ena.z 25.03.2006. 18:40) ena, s obzirom da je nemanja potpuno puko, pocet cu ga brisat. najprije me bolio kurac za njega, ali otjerao je ljude. pocinjem nocas, kad pomaknem sat. (Knjizevni terorist 25.03.2006. 23:50) pfu. kao sto vidis ispraznio sam cijeli sarzer u nemanju, he is desintegrated now. stvarno je dosadio i bogu i vragu. pod donjim postovima ostavit cu one krpice, u spomen i dugo sjecanje. neka mu je lako bestezinsko stanje. (Knjizevni terorist 26.03.2006. 01:39) kao sto sam i pretpostavio, borba protiv metilja ce biti duga i iscrpljujuca, ali decki proljece je pa treba u svom vrtu nesto i zasadit, dakle pripremite se na svakodnevne i neprestane akcije brisanja komentara. nemanja, ti mali iz prve klupe koji se pravi mangup, na tebe se to posebno odnosi. (Knjizevni terorist 26.03.2006. 11:58) Evo nešto vezano uz temu, ako je tema Jergović.

Izgleda da Izrael upada u istu zamku u koju je svojevremeno upao arapski svet u pokusaju da spreci i ogranici slobodu govora, u ovom slucaju slobodu izrazavanja knjizevne i pesnicke misli.

@babette: ja ti obozavam pisanje svake vrste i uvijek sam razmisljala kako bih voljela nesto pisati, ali na kraju mi ostane vremena jedino za blog koji u mom slučaju bas i nema neke knjizevne aspira 16.3.2009 13:43:12 Neregistrirani korisnik [ babette ] jesi razmišljala o pisanju kratkih priča? zamisli da si tek na kraju rekla o čemu se zapravo radi? hahaha;) sve u svemu, imaš mota 16.3.2009 11:40:30 Neregistrirani korisnik [ Andrea ] Ja nikad nisam probala mango, gledala ga jesam al nikad se nisam odvažila napraviti taj prvi korak.

Njegova je zbirka priča " Liga za opstanak " osvojila ne samo knjizevne kritičare, već čak dvije nagrade za najbolji prvijenac.

SADRŽAJ: krevet, solidan, enciklopedija povijesti (DK, majstori dizajna), malo knjizevne teorije za ispit (Kulturna geografija i ino), fasickla s biljeskama za novi roman (akobogda, do jeseni gotov), Bijeli ocnjak (nasao u antikvarijatu, one socijalisticke korice me podsjecaju na djetinjstvo) i Bukowski (do sad sam ga iz neobjasnjivih razloga zaobilazio).

Bez obzira sto si vjerojatno " tocno " procitala pismo, odgovorom si uspjela zadovoljiti samo svoje knjizevne ambicije, ali ne i one zbog kojih si zaista ovdje.

BEOGRAD (Beta) - Knjiga polaznika knjizevne radionice Centra za stvaralastvo mladih (CSM) " Dnevnik 2000 " bice predstavljena u 14 sati u Medija centru u Beogradu.

Benigne teme " Avionu slomicu ti krila ", " Kazi ko te ljubi dok sam ja na strazi ", " Oko mene " i druge govorile su o Borinom sve vecem interesovanju za vannastavne aktivnosti kao sto su knjizevne veceri.

Takva kukavica moze biti i knjizevni kriticar, i urednik u izdavackoj kuci, i glavni urednik knjizevne enciklopedije, i ministar kulture i bogostovlja, sve Velemir Viskovic u Tunjicevoj Hrvatskoj moze biti, samo ne predsjednik drustva ciji sam ja clan. Boris Dezulovic

ne znam da li se sjecas, ali skole po selima u doba sfrj su na neki nacin u pametnijim sredinama tako funkcionirale.. popodne i vikendom su se osim skolskih aktivnosti (koje sada mozemo zamijeniti raznim igraonicama i radionicama) koristile za: predavanja afz, igranje tombole, knjizevne veceri, neke sportove.. itd itd.. meni se cini to isto ali na drugi nacin u financijskom smislu organizirani

/ jacksons five/malo sam nakon puno dana uzela u ruke ochistiti moju divnu jansport torbu koju uvijek uvijek furam sa sobom... pa ju rijeshila suvishnih materijala... npr. program od human rightsa. bila samo prvi dan na glawoggeru " smrt radnika ", 5 pricha, jebena fotografija, ali no thanks... prva, o ruskim rudarima promised good, ali onda vishe nije ishlo tom linijom koju sam si ja zamishljala pa mi nije niti bash pasalo. ima ok spika, ali da mi je neshto shokantno, nazalost, nije... bilo bi mi valjda shokantno da me bace tamo zivjet dva tjedna... zapravo, ne, chak i tad, znam da bi mi bilo zabavno i kao supercool iskustvo jer bi znala da se za dva tjedna vracham u toplinu civilizovane sredine... e jebiga. da li je u feudalizmu postojao organizirani antifeudalni pokret? a osim toga sam bila na 2 koncerata u sklopu festivala (da, i ja postadoh od onih shto piju umjesto da gledaju): bambiji i franci. bambije sam zapravo samo chula tako da je, ako mene pitate, moguche da su ih stavili na plejbek... a francija sam i vidjela. addio pola onda bacila i program za mjesec decembar u SCu koji je dizajnom chista kopia, a znamo i zashto, proramske knjizice od kseta... e jebga. sad tamo traje kao velesajam, kupus kupus kupus od programa, ok, SC kao zivi, ali ako pitate za kocept... mislim da vas cheka jedan ogromni? ja sam pohodila samo jedan koncerat jucher, u crnoj, shto je zapravo bilo otvorenje izlozbe, ali mi smo ishli na koncert, ne na izlozbu... miro mirt i njegova gitara, jolly good iznenadjenje... kazem frendu " da je u amerike netko bi ga izdao... ". a poslije knjizevne blog vecheri koje mi organizira frendica s kojih smo pobjegli nakon prve tribute-to-dinamo priche. jebiga... to je bilo u torbi. osim toga bacih i pozivnicu od HFSa za domjenak i film neki dokumentarni (kao to ide obrnuto zapravo) u tushkancu u chetvrtak... nisam ishla jer je bio domjenak kod mene. a jucher bacila ne bash ja, ali cimerica koja je kuhala, a ja sam kao moral support bila.... ovo chete sad sami morati izfantazirat... vech ono sve shto se mora baciti kad kuhate tortille sa chilly con carne i acapulco piletinom. a ne mogah odoljeti:)

petak, 24.02.2006. S onu stranu knjizevnog traca: Eksperiment uspio, rezultati porazni Nisam se ni priblizno nadao tolikoj kolicini zgrozenih komentara iako sam ih ocekivao. vidite kolika je potreba ljudi da ih ostavljaju, unatoc molbi da to ne cine. a zamolio sam na apstinenciju jer se moralno gadjenje nad ovakvim iskoracima podrazumijeva i jer tako zagusuju blog, s obzirom da komentare ne brisem i necu ih brisati osim u slucaju nekog sovinistickog, nacistickog ili nekog slicnog smeca. ali naprotiv. prokuljalo je iz mnogih. natjecaj za knjizevni trac nije bio zamka, no imao je i jednu skrivenu namjeru. vidjeti kako reagira neki statisticki prosjek blogera, koji uglavnom odgovara statistickom prosjeku mladje i tzv osvijestene populacije, na naizgled blasfemicni spoj zutog tiska i vrhunaravne vrijednosti kakva je knjizevnost. eskperiment je mogu reci uspio, ali su rezultati porazni. vecina se stavila u obranu hrama knjizevnosti i njihove svetosti pisaca, sto znaci da je prosjek jos u rovovski zilavoj obrani vazecih vrijednosti, unatoc jasnim naznakama zasto se te vrijednosti u ovom slucaju ignoriraju. dakle, iako je bilo naznaceno da knjizevni tracevi imaju katkad demaskirajuci potencijal s obzirom na privide koji ustrajno nastaju na knjizevnoj sceni, pojavio se jak otpor i sila naputaka da se manem takve teme i vratim se ne znam cemu. nema veze sto kad sam govorio o demaskiranju uopce nisam muljao, recimo iz nekih nizih poriva, recimo da bih jeftino doznao sto vise novosti koje inace raznim strategijama kao sto su alkohol ili neprimjetno navodjenje na temu moram izvlaciti od svog buraza. trac koji sam naveo i najavio provalila je odmah manistra u svom prvom komentaru, ali nije navela i odgovor na pitanje s kim. a odgovor je nadasve zanimljiv. rijec je o ladi zigo, novinarki koja je svojevremeno bila na celu eskadrona za borbu protiv faka. a njen novi vitez je nitko drugi nego prvoborac faka. hm, oni po tome dodju kao neki romeo i julija nase knjizevne scene, malo ostarjeli doduse ali ne mnogo manje zaneseni. montecchi i capuleti i dalje se mrze i kolju po novinama, no kad sam ovo dvoje nedavno vidio u jednoj zabacenoj trnjanskoj ulici, sve mi se najednom objasnilo. sve one radakoviceve price o otporu ognjistarskoj, desnicarskoj, hadezeovoj, tradicionalnoj knjizevnosti akademika i funkcionera dehaka, koji je toboze predstavljao fak, sve mi se to dragi moji razotkrilo kao najobicniji pickin dim. jedno obicno veliko nista, tek jos jedna logorejicna prica kakve pisci po intervjuima i programatskim tekstovima nezaustavljivo seruckaju. isto vrijedi i za njene mracnjacke invektive na racun faka i generacije pisaca koja je potekla iz njega. ne mislim da se radakovic i lada zigo ne smiju ili ne mogu voljeti, ali to i njegovu i njenu pricu baca u prasinu. ne mislim ovdje sad navoditi citate ali ako mislite da je sve sto pricam pizdarija, rado cu ih izvuci iz fascikla. plodan dodatak temi dao je i stanoviti solar, lijepo ukazavsi na interesni i poeticki zaokret u pisanju lade zigo. sjecam se dobro njenih sranja u vecernjaku, i ovo sto spominje solar kao da ne pise ista osoba. rijetko citam vjesnik, a i to samo na webu, ali sad sam malo pregledao arhivu nije mi dugo trebalo da nadjem dokaze o utjecaju velikog sefa fakovaca na veliku seficu antifakovskog lobija. - 01:35 - Komentari (1) - Isprintaj - Još, još (nabijemtenakurac 10.03.2006. 15:25)

subota, 25.03.2006. Uloga flamea u knjizevnom terorizmu Ah vidim da moram i ja naposlijetku pristati na coming out, dobro su me pritisli i da smanjim napetost primoran sam otkrit nesto za sto sam mislio da ce ostati tajna formula trajno zakljucana u sefu kao ona ljutog pekmeza u sinocnjoj epizodi ubojstava u midsomeru. radi se naravno o flameu za koji me visekratno moralizatorski, citaj seratorski, optuzio stevan nemanja, poznatiji kao onaj koji ima 99 imena. za neupucene rijec je o kazu stetnoj i degeneracijskoj pojavi na forumima, blogovima itd a o cemu se mozete informirati kod zrinke. orgijasticna nemanjina analiza mojih bijednih akcija razotkrila me u punini mojih teroristickih nastojanja, samo sto je i opet promasila centralni uvid. ovaj put medjutim to nije cak ni onaj slucaj kad se od drveca ne vidi suma, nego kad se od grancica ne vidi niti samo drvo. ali da se ne bih iscrpljivao u napucavanju s tim napornim tipom i zamarao citatelje, da se vratim na stvar. otkud flame u knjizevnog terorista. zasto je on jedno od glavnih sredstava borbe protiv hrvatske knjizevne antiutopije. nista neobicno, flame je jedna od najefikasnijih metoda izazivanja necije reakcije, sto je inace pri samom vrhu liste taktickih ciljeva knjizevnog terorizma. ne izgleda na prvi pogled kao casna metoda, ali sve dobiva opravdanje kad se konfrontira s onime protiv cega se upotrebljava. nesto kao, udri to djubre njegovim oruzjem. naime, ako vam stvar nije ocita, skrecem vam paznju na to da privid knjizevne scene pociva na istim principima kao i flejmanje. pogledajmo par primjera, a prateci zrinkinu tipologiju da ne kompliciramo stvar. i da, umalo da zaboravim, neki dijelovi donjeg teksta su copyrightirani, sto je podatak s kojim naprosto ne znam sto bih. zrine, ispostavi mi fakturu na mail. dakle, dame i gospodo, zrine feat. knjizevni terorist u duetu uloga flamea u stvaranju hrvatske knjizevne iluzije.

Matija Divkovic, franjevac i pisac, naravno da pise hrvatskim jezikom i dio je hrvatske knjizevne povijesti.

srijeda, 29.03.2006. Stvarnosna proza: krat. za " stvarno nesnosna praksa opceg zatupljivanja " Usao sam. oslusnuo. nikoga nije bilo kod kuce. frizider je zujao a na ekranu televizora se izmjenjivale slike bez tona. vani je netko bezuspjesno pokusavao upaliti kosilicu. na mom radnom stolu pepeljara s dva opuska i casa s tragovima pivske pjene. opet je brat jutros pisao mejlove, pomislim. upalio sam kompjuter. prikopcao modem na telefonsku liniju. dok sam ukoceno buljio u rijec connecting, razmisljao sam kako uvijek ostavlja predmete iza sebe, dokaze da je negdje boravio. tako u veceu stalno zatjecem zarez ili vijenac zataknut za radijator. otvorio sam svoj blog, mala plava traka koja prati ucitavanje stranice je polako napredovala prema desno. a kad tamo. ijuuuuuuuhuhu. ekipa je vec zajahala konja. rasprava se zahuktala do jaja, pam, pam, cujem, to moje drustvo sad vec taksativno puca new entrye na top listu najvecih privida hrvatske knjizevne arkadije. ispunjavamo davnasnju zelju male slatke ene z. phuuu. al je tesko bit carverovac, draga braco i sestre u kristu, ne da mi se vise opisivati. nije zapravo toliko tesko koliko je dosadno. zato jer kad tako po spranci pocnes transponirati svijet sve odjednom postaje nekako dosadno. u prethodnoj raspravi netko je spomenuo veliku osvetu nasih velicina velikom svijetu koji nije velik po njihovoj mjeri. sad mi je puno jasnije zasto im nije po mjeri. kad postanes carverovac, sve je odjednom u kurcu. a sto vise tako opisujes svijet oko sebe, to si vise u kurcu. kuzite. circulus vitiosus. mis u vrtesci. moebiusova traka. i onda, da bi nekako postigli ravnotezu, ne cvoknu dva bonkasa ili duvnu stogod, nego misle da ce pisanjem rijesiti stvar i smanjiti osjecaj poraza. a ubojito oruzje kojim svoju ogorcenost i mrznju kanaliziraju protiv tog svijeta nije tajni revolucionarni pokret, nego stvarnosna proza. sad sto bi to trebalo biti da se razlikuje od slutim srodnih pojmova realizma, sredina pretproslog stoljeca, odnosno socijalno angazirane knjizevnosti, sredina proslog stoljeca, nemam pojma. i tu mi smrdi na privid i prijevaru, pokusaj da se prikrije neki drugi napor, kao i u trazenju pokrica za vlastitu banalnost pozivanjem na carvera. dakle stvarnosna proza. ne znam tko je uveo sintagmu u govor o hrvatskoj knjizevnosti, onaj tko polaze pravo na nju molim neka se javi na recepciju uz predocenje izvatka iz zemljisnih knjiga, mi se time ovdje necemo baviti. koliko znam najcesce je upotrebljavaju jurica pavicic i jagna pogacnik, ona je dapace spomene u svakoj drugoj kritici. doduse ta mi se gospodja cini poprilicno supljoglavom, podsjeca me na neke strebse s faksa, pa me i ne cudi njeno inzistiranje na zamorno cestoj upotrebi spomenutog termina. to je valjda cini pametnom i drugacijom, barem u vlastitim ocima. jurica pavicic pak kao veliki strucnjak za kratke price, mislim cak da je magistrirao na toj temi, mora imati neki strucan izraz pri ruci, a ocito voli oksimorone, sjecam se njegove cudne izjave o samome sebi da je nacionalist ljevicar. tako i stvarnosna proza, oksimoron postaje ocit u prijevodu, hoce reci stvarnosna fikcija. fiktivna stvarnost je, bit ce, slijedom toga ono sto takva proza opisuje, ali i ono sto takva proza proizvodi. da krug bude zatvoren. vidite da s ovim suvisnim i besmislenim terminima za kratko vrijeme nastaje zbrka. zato predlazem novo znacenje. vec sam ga poslao u novi liber da ga uvrste u enciklopedijski rjecnik. eno ga gore u naslovu. - 20:00 - Komentari (14) - Isprintaj - Ne ću te tužiti za ovo snosno/nesnosno. (Copyright 29.03.2006. 20:10) kog boga ne središ malo taj tekst.