Sve u svemu jedno mistocno preplitanje stvarnog zivota, imaginranog zivota knjizevnih likova.

GDJE JA TO ZIVIM? povise kreveta je sat na snoopyja kojeg mi je sestra darovala za 15. rodjendan, kraj knjizevnih klasika je joga knjiga koju sam kupila litos a nisam je otvorila. do nje je stolica koju mi je mama dobila za umirovljenje od kolega. na njoj je iskidana baby blue pidzama i zelena majica s naborima (uredno slozena) a na njoj je izguzvan narancasti psrsluk iz x-nationa, preniska trenerka iz terra nove. stol je pun knjiga upopeljenih u karton s pjesmama, jedna siva svjetiljka koju mi je dao tata za Bozic, dva rjecnika englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski (da, filipovic i bujas), jedna slika mene i mojih prijateljica (neke od njih nisu vise prijateljice dodan je prefiks NE) i jedna knjiga iz jutarnjeg " jebo sad hiljadu dolara ". svira tbf: nista mi nece ovi dan pokvarit. tu je i printer koji je dosao gratis sa laptopom iz svablanda, na zidu je uspomena sv. pricesti i krunica u svim bojama kontinenata koju bas i ne koristim (: - (), ogledalo za pijance i podsjetnik (prazan). zvucnici su ukradeni od bivseg sefovog kompjutora (: - P) tu je i oxford learning dictionary i mp3 od 500 kn koji je btw POKVAREN na ladicu povise je kasica prasica koju sam dobila od mame nakon mjesec dana moljakanja (prazna ne cudite se) tu je i slika od moje dvi vazne osobe u zivotu, jedan album koji je bio dar obitelji od moje sestre bivseg decka i porculanski klaun moje bivse maserke....: ((povise je " fancy " polica sa ne fancy nakitom.i nedavno smazan kesten pire. povise su moje slike. na podu su rebatinke izguzvane s remenom iz ex-juga vojske i jedna raskidana univerzalka. crvena. kraj kreveta je polumokri mantil i borse, bob marley kapa..... da. i zidovi su obljepljeni pjesmama i odgovarajucim slikama a posred zida kairos i veeeeeeeliki pano sa slikama ljeta 2006. koji me dekoncentrira kad radim..... da.

BREAKING NEWS: Izdaja na dvoru knjizevnih rotarijanaca

srijeda, 01.03.2006. Knjizevni Greatest shits U ovom svecanom ozracju dodjele nagrade jutarnjeg romanu simicu i na valu natjecaja za najbolji knjizevni trac, pala mi je na pamet ideja za rubriku knjizevnih greatest shits. ne mogu reci da nisam bio inspiriran simicevom izjavom kako se, citat, pod supruginim pritiskom nadao da ce bas on biti ovogodisnji pobjednik, kraj citata. to medjutim nece biti nagradni natjecaj nego trajna bastina svih vas koji navracate u ovaj moj knjizevni caffe na casicu razgovora. koncepcija je sljedeca. pozivam vas da permanentno istresate u komentare sve one iritantne gluposti, idiotizme, kretenizme i debilizme kojima vrve izjave pisaca, kritike, intervjui, knjizevni tekstovi u svim oblicima, knjizevni blogovi i komentari u vezi sa knjizevnoscu i knjizevnom scenom. molim da uz pravilno prenesen citat navedete tko je autor mudroserine i gdje je doticna objavljena. ja cu ih na vasu trajnu slavu i hvalu, sto znaci s ispravnim linkom na vase blogove, internet stranice i mail adrese, premjestati u postove i s neskrivenom inspiracijom u istoimenoj feralovoj rubrici plasirati ostatku dragog citateljstva. vec sam ih i sam nekoliko prikupio a objavit cu ih zajedno s vasima u sljedecim postovima. takodjer vam skrecem paznju na to da, iako je natjecaj za knjizevni trac zavrsio, posiljke i dalje zaprimamo. vidim da se kod jesus quintane razvila interesantna rasprava o autorstvu bloga pticar. skromno bih pridodao da posjedujem neke informacije koje upucuju na to da je rasprava otisla u krivom smjeru. ali identitet pticara ipak nemam namjeru otkriti jer bih tako ugrozio slobodu njegovog djelovanja i znatno suzio zamah njegovih perverzija. a da se to desi, priznajte, svima bi nam zivot bio mnogo siromasniji i neveseliji. - 00:09 - Komentari (34) - Isprintaj - post scriptum. inace na dodjeli nagrade simic nas je izvijestio i da ce uskoro postati otac, o cemu se mozete informirati na stranicama jutarnji.hr, cime je stekao jos vise nasih simpatija. ima novu frizuru, kratko sisanu, sto brak cini od covjeka, potpuno se pretvorio u maskotu, a i kod kuce, kad zeni donese 50.000, bit ce aboliran neko duze vrijeme (Knjizevni terorist 07.03.2006. 17:50) pa nije to tek neka tamo " žena ", već mlada pjesnikinja ivana bodrožić (dobro piše cura, odnijela lani gorana sasvim zasluženo)... pa, iako roman nije bio moj favorit (knjigu sam čitao u 5 - 6 navrata, a ne ono bez daha, strastveno, kako se čitaju omiljene knjige), nije mi krivo što je on dobio. mislim, bilo bi mi da smatram da je to neka druga knjiga stvarno zaslužila, ali takve ove godine nije bilo. pa onda neka mu bude kao " zalog za budućnost ":)... (miljenko 07.03.2006. 17:52) ptičar je d. radić (Knjiški moljac 07.03.2006. 23:37) ma daj? pa koji je njemu vrag. život je prezanimljiv za moj ukus. (goli ručak 07.03.2006. 23:37) d. radić? tko je taj? nikad čuo... (Porto 07.03.2006. 23:37) Psihopat s ogromnom kljukom koji u svemu vidi guzice i sise. (mašala 07.03.2006. 23:38) damir radić, kurca komadić/uživam u svojoj ženi/dok joj se nakupina menginih kapljica na pici pjeni/a rade jarak će većeras navrati k meni/pa ćemo uvući i neke ciganke/i svi skupa biti u čmarove (kao markiz de sadeovi labudovi) jebeni (literarni ptičar 07.03.2006. 23:38) nema više knjigomat, ja ga kao kapetan preimenujem u KURCOMAT (literarni ptičar 07.03.2006. 23:38) Radić, jel to onaj kreten koji je hvalio Sanju Kvastek?

subota, 11.03.2006. Tajna veza Micanovica i ovog bloga, ili: Knjizevni terorist u epizodi The Revenge Pticar navjerojatnije ipak nije micanovic. zapravo mi je vec pun kurac ove teme ali da razjasnim neke stvari u kronologiji pa da se vratimo klasicnim teroristickim aktima. priznajem, prica sa pticarom bila je prije svega dobra zajebancija, to sam i njemu samom dao do znanja u mejlu koji mozete procitati na njegovom blogu, a i da ga malo utjesim jer nije bas svejedno kad pises takve ludosti a odjednom se deset likova uroti da te otkrije. hocu reci, malo me pekla savjest sto smo mu uprilicili, iako znam da je taj gastritis savjesti na ovom blogu slabost ali ja sam, imajte to na umu, ipak jos samo terorist pripravnik. no otkud onda ideja da je pticar micanovic, i kako je sve uopce pocelo. fotka pristigla za natjecaj za najbolji knjizevni trac lezala mi je danima na desktopu. jednom nesto prckam po njoj u photo shopu i greskom stisnem file info. a kad tamo lijepo pise. zakljucim ja logicno da je autor i posiljatelj fotke micanovic koji je zaboravio izbrisati podatke koji tamo dospijevaju po defaultu, pa se iznenadim a bogami i obradujem neocekivanoj spoznaji da te morbidarije pise bas on. ispocetka sam dakle stvarno vjerovao da on jest pticar a i mnoge su se stvari poklapale kod pticara i micanovica. u medjuvremenu se stvar zahuktala. na kraju, kad mi se na blog nakacila cijela gomila kretena spamera i kad nas je pticar sve izvozao ne dosavsi u kulisu u naznaceno vrijeme, odlucio sam ipak objavit identitet, iako sam tada vec duboko sumnjao u micanovicevo autorstvo onog ludila. naime bio sam ponovno procitao cijeli pticarov blog i par micanovicevih prica do kojih sam uspio doci. takodjer javila mi se pri citanju doticnog bloga stara pretpostavka, koju sam imao od pocetka, da je pticar zapravo jedan nas pisac uvjetno receno srednje generacije, prilicno poznat, relativno omiljen i prikriveno maliciozan, koji kako mi je vise puta pricao buraz obozava traceve, a prije nekog se vremena, ne tako davno, nasao i usred jedne polemike. najlogicnije je objasnjenje bilo da mu je micanovic nekom prilikom poslao doticnu fotku, odakle i moja prvotna zabuna. samo, s micanovicem sam imao neizravnatih racuna, osvetnicki impuls trazio je da se racuni poravnaju, i ne obaziruci se na vlastite dileme pustio sam post u kojem ga difamiram. ja sam zlopamtilo i odlucio sam barem izgustati tu svoju malu, prethodno vec isplaniranu osvetu. i pustanje laznih informacija je legitiman teroristicki cin. ali zasto osveta. otkrit cu vam nesto o sebi. kao i svi drkadzije koji seru nesto o knjizevnosti i ja u svojoj proslosti imam nekoliko pripovjednih pokusaja, od kojih sam neke i objavio u casopisima. prije otprilike dvije i pol, mozda i tri godine, kad sam pomislio da bih mozda trebao objaviti nesto i u quorumu, da se maknem od studentskih i gerilskih glasila kratkog dometa, posaljem im jednu pricu. odgovora ocekivano nije bilo. zaputim se nakon nekoliko tjedana u vlasku ulicu, gdje je redakcija quoruma, da vidim sto je s tom mojom pricom. tamo je bio miroslav micanovic, koji iako je glumio suprotno zapravo nije znao o cemu govorim, i da me se rijesi uzeo mi broj mobitela i obecao da ce zovnuti za nekoliko dana. pa me otkacio ko dosadnu muhu s nekim preko kurca tonom. naravno da se nije javio, prica nikad nije objavljena, istina nisam bas puno ni ocekivao. medjutim nakon par mjeseci pojavi se novi quorum a u njemu prica mog buraza, koja je, za razliku od moje koja je djelomicno u kurcu, bila totalno u kurcu. nisam mogao vjerovati, u to vrijeme sam jos mislio da ima neke ravnoteze u svijetu. i ja ne budi lijen nadjem tada frisko izaslu knjigu micanovicevu, apsolviram je od korica do korica, a tu imam sta vidjeti. lik je tenkre ko i moj buraz, ono se ne moze citati, ljudi. oblesavim od nekuzenja zasto takav moron vodi takav casopis. sad cete reci, evo mali usranko cmizdri sto su ga odjebali u quorumu. tada me je to, priznajem, bilo povrijedilo, ali danas sam potpuno indiferentan jer sam definitivno odustao od svih svojih knjizevnih planova. medjutim cinjenica da taj lik koji pise takve zaglupljujuce idiotarije istodobno afirmira knjizevne seratore kao sto je moj vrli brat, to me porazilo, i porazava me i danas. mozete do mile volje analizirati ovu moju obiteljsku situaciju i frustraciju na privatnoj razini, ali ona je mozda prije svega simbol domace knjizevne scene. krebili koji plivaju pri povrsini i kurca ne kuze, i mi cije citalacke zahtjeve niko ne jebe dva posto, a imamo trajnih probavnih problema s njihovim favoritima. roman simic najbolji proslogodisnji pisac. nemojte me jebat. jergovic novi mladi klasik. nemojte me jebat. luko paljetak napisao najbolji roman 2005. nemojte me jebat. ali nema tu spasa. dok je moljaca i revolverasa, branitelja svete osrednjosti, bit ce i micanovica, dilera konfekcije sumnjive kvalitete. - 00:50 - Komentari (16) - Isprintaj - " I can only say to you as I do to the many young writers who ask for advice: There is no easy road to successful authorship; it has to be earned by long and patient labor, many disappointments, uncertainties and trials.

petak, 10.03.2006. Tko su Knjizevni revolveras i ofucana banda spamera Ovaj post upucujem svim zgrozenim komentatorima koji su ogorceni drskoscu moje malenkosti sto sam pokusao otkriti identitet pticara. to se odnosi kako na ovoga koji se potpisuje kao knjizevni revolveras, tako i na njegovu musavu subracu koja spamaju hrabro se krijuci iza svaki put nanovo izmisljenih nickova. ne mislim tu, nikako ne, na svoje stalne citatelje kao sto su miljenko, karakondzula, goli rucak, masala, zatim jedna simpaticna dusica koja se potpisuje kao ena z, ili gospodin b. ne mislim naravno ni na blogere koji tu vec provode toliko vremena da su ugrozili konspirativnost ove adrese. mislim dakle na sve ove supke koji su skoro zasrali cijelu potragu za pticarom obasipajuci nas komentarima stalno s novim imenima osumnjicenih. e upravo sam zbog njih i objavio identitet, jer mi ih je bio pun kurac, i jer se nadam da ce se nakon zavrsetka cirkusa napokon maknuti odavde. e sad, zasto ih optuzujem, reci cete, pa svatko ima pravo komentirati. da, ako se postavi kao nacelo. ali nakon mini istrazivanja koje sam proveo na vlastitom blogu primijetio sam interesantnu pojavu. prije frke s pticarom komentatori su uglavnom bili blogeri ili netko od ovih stalnih bez linka tipa miljenka, cak i kada je broj komentara prelazio 30, sto recimo lijepo mozete vidjeti na ovom postu. kako je pocela potraga za pticarom, u komentarima se namnozila sva sila novih nickova bez linka, knjizevnih revolverasa i ostalih licemjernih insekata. i sad nakon okoncanja akcije nasli se da nesto moraliziraju. ali su, skrecem vam paznju na to, kao i drugi uredno dosli saznati tko je taj jebeni pticar. dakle jasno vam je, revolverasi, niste dobrodosli. serete da sam usranko i tako dalje, ali jedino vam mogu odgovoriti protupitanjem, pa sto se vi ne potpisete imenom i prezimenom kad ste tolike face. vama za informaciju, za moj blog zna barem cetvoro mojih kolega s faksa, kao i nekoliko mojih frendova izvan faksa. ne tajim da ga pisem a i ne mislim se ubiti ako me provali dekan, kao ona nesretna djevojka iz osamnaeste gimnazije. ali kako vam moje ime ne bi nista znacilo, ipak ostajem u sjeni jer ne navlacim nepotrebno paznju na sebe. nisam pisac u usponu niti bih to zelio biti, ali bih rado bez suvisnih problema htio proci pojedine ispite i zavrsiti faks. nisam pisac u usponu, ali bojim se da moji nezvani gosti jesu. cini mi se, sve mi se cini da iza nickova knjizevni revolveras, giacomo, poker i tako dalje stoje i meni i vama ostalima dobro poznata imena, koja su eto dobila priliku malo nekaznjeno srati protiv drugih. sto se tice moje paranoje oko ip adrese, ona je vezana samo uz jednu osobu. mog brata. naime prije par dana spopala me frka kad mi je buraz dosao kuci i poceo nesto petljati o ip adresama, kako je lako moguce otkriti svakoga po njegovoj ip adresi i tako dalje. tada sam jos vrlo malo znao o doticnoj problematici. doduse on je to pricao vezano uz pornic sa renatom sopek, nagvazdajuci teoriju da bi se preko ip adresa moglo pronaci onog nultog posiljatelja pornica, a sumnja se da je to netko sa erteela. buraz mi inace ne cita blogove a i sluzi se internetom vrlo rijetko, kad treba pregledati mejlove. kazem vam, zaostao je 20 godina u tehnoloskom a jedno 180 u knjizevnom smislu. cisti ilirac koji se zbog danka vremenu sluzi kompjutorom ali najradije bi i dalje umakao pero u tintu. - 00:37 - Komentari (14) - Isprintaj - Ispravak: Gospojica B.

Vikkor Mallansohn i kamen mudraca, ili: sto osim imena spaja Milu Budaka i Milu Milaka Ovaj blog me davno prevazisao, a u to se iz dana u dan iznova uveravam. takodje, slutio sam vise nego sto sam pouzdano verovao da ce jednog dana, ako se dovoljno uznastoji na nekoj vaznoj temi, neko napokon da dopre do sredista problema i kaljuzu nase rasprave pretvori u zlato. ali da prestanem sa prenemaganjem na ekavici, i ozbiljno kazem na sto ciljam. vikkorov komentar ispod donjeg posta savrseno je izrazio ono sto mene cijelo vrijeme jebe u toj nasoj takozvanoj suvremenoj knjizevnosti, i sto sam nisam uspijevao definirati jer sam cinio temeljnu gresku, opisujuci sto sve te knjige, dakle i jergoviceve, jesu, ne uspijevajuci otkriti sto one nisu. ali prvo da navedem taj vikkorov dio. citat. kad se pocne citat stranca ili disgrace, a pogotovu sheltering sky, meni jedan od najdrazih romana, kojeg ni bertolucci nije uspio upropastit, kad se pocne njih citat za razliku od jergovica vi vidite da i pisac istrazuje, da on nije madjionicar nego pise potaknut egzistencijalnim unutrasnjim problemom, a koji nije materijalni, da zaradi i da stekne slavu. da ga muci sta je to u njemu, taj alien, sta ga to tjera, da ga pokusa povratit, izbljuvat pa cak kad to i uspije u nevjerojatnoj disciplini i fokusiranosti koju cin bljuvanja utrobe zahtijeva, da opet nakon olaksanja ostanes s tom svojom mukom, al nekako na ti. knjigom on taj problem hoce rijesit, i redovito ne uspijeva. kao ni mi citatelji, koji se zajedno s njim trudimo, al ne ide. ja to zato citam, zbog te odsutnosti folirancije. to je dakle druga razlika, da na pocetku price ni pisac ne zna kako ce zavrsit, nego samo zna da ga nesto muci. da svedem: bowles ne zna kako ce prica zavrsit, hoce li se i kako rijesit svoje muke. a madjionicari od pocetka kako ce nas zaokrenut, ali citateljima je ta iluzija draga. i sta god nemanja govorio, jergovic je majstor takvog tipa knjizevnosti, a hrvatska i okolica, srbija osobito, skloni su tome. ja to zato cito nisam. cim sam u nekim popularnim casopisima procitao stogod tih jergovicevih prica odmah mi je bilo jasno da on toga moze nabrijat kolko hoces, samo naruci, i da ce se to pusit. mene su zivcirale sve te seobe, deobe, romani reke i slicne epopeje uz vecernju vatru a koje nemaju rusku snagu jer nemaju temu, sto rusi imaju, gotovo na razini eksperimentalnog romana: na pocetku postavimo hipotezu, pa da vidimo sta ce bit. uostalom, uzmite camusovu kugu koja je potpuno racionalna konstrukcija pa usporedite. i u hrvatskoj, tipicno nesvjesnoj, forsira se ta dionizijska, dekorativna linija nasuprot racionalne apolinijske, nasuprot konstrukciji. jerga je tu ko as na jedananaest. nema tu dokaza da on ne valja, da je on kich. citatelji to puse, jer su skloni samozaboravu. kraj citata. excellent, upravo to, o tome se radi vikki, madjionicari dekorateri i epicari uz vecernju vatru, fak i ognjistarci, da ostanemo na nasim primjerima. da se nadovezem na tebe, u svim tim romanima koje izlucne komisije jutarnjeg lista i vebezea mudro odvaguju, kakve u zadnje vrijeme objavljuje gotovo iskljucivo profil jer je, nakon prvog roja okupljenog u eph, na djelu ocevidno nova korporacijska prvobitna akumulacija knjizevnih dusa, gdje kao kod gogolja mrtve vrijede isto koliko i zive, pa tako simultano objavljuju pokojnog fabrija i poletarce, mlade kmetove pune potencijala i nesto manje zivotnih sokova kao sto su kresimir pintaric i tatjana gromaca, dakle ni u ovom novom stadu, kao ni u starom, epehaovom prastadu, nema toga sto spominjes, istrazivanja teme, a alaha mi niti neizvjesnog rasciscavanja egzistencijalnog problema kroz knjizevni tekst. zasto je to tako. pretpostavljam zato jer je taj problem duboko nesvjestan, ili ga, u gorem slucaju, kao kod ante tomica odnosno kresimira pintarica, niti nema u nekom ozbiljnom vidu. sto ce reci da je i nasa, bilo prva bilo potonja knjizevnicka nomenklatura na razini ostatka puka, to jest u blazenoj neproblematicnosti jednog amazonskog plemena. na sto pomalo cilja i nemanja tezom da je sukob crvenih i crnih mozda interna, arbitrarna i stoga neinherentna, jednostavno odrjesiva stvar. i ja sam sklon interpretacijama da se kod nas politicke elite ne smjenjuju, jer su uvijek isti ljudi u klubu, samo se, dok jedni igraju, drugi odmaraju na klupi i obratno. cini mi se da slicno vrijedi za knjizevnost. ideja da se krajnosti negdje dodiruju, kao ognjistarstvo aralicino i toboznji liberalizam jergovicev, pogresna je u samim osnovama jer jednu supstancu naziva dvama razlicitim imenima. naime i aralica i jergovic su ognjistarci, samo sto jedan uz ognjiste gusli a drugi izvodi trikove. u tome je genijalnost vikkorove opaske. nije aralica slucajno za temu romana fukara uzeo jergovica. jer svak pizdi na sebi slicnoga. nije meta prosjakove zavisti car nego drugi prosjak.

Postovana gdjo.Cigler, budite ljubazni i pomognite popularizirati realizaciju projekta u okviru kojega bismo na svim meridijanima svijeta, u svim bibliotekama, odjelima za slavenske jezike i jugoistocnu europu a isto tako i knjizarama mogli posuditi ili kupiti nekoliko kvalitetnih knjizevnih djela na hrvatskome knjizevnome jeziku radi vjezbanja hrvatskoga GOVORA i dikcije u iseljenistvu i domovini audio i vizualnom metodom.

Obojica su zbog knjizevnih poslova morali da dolaze na Tverski bulevar.

Van Hrvatske ljudi su se vec odredili spram svojih rjecnika i gramatika, i iste svladali, pa su se bacili na korekciju knjizevnih djela.

Tako je s pisanjem, nije moguce se ne baviti donekle politikom, jer pisac ne moze ne prenijeti svoju viziju svijeta kroz knjizevnih likova, dogadjanja, raspleta, pa opet imas politiku, ali puno nijansiranija od medijskih komentara (cesto placenih i prozirnih) puno dublja, ako je pisac kvalitetan, puno nadahnujucija od politickih govora.

utorak, 14.02.2006. Tko su knjizevni luzeri i zasto Eto, creativa mi je dala jednu dobru ideju za post. da ne duljim previse, upravo ona je jedan od najsjajnijih primjera knjizevnih luzera. to su oni likovi koji bi htjeli postati poznati, vazni, hvaljeni i nagradjivani pisci, blogeri, kriticari itd ali im to nikako ne polazi za rukom. mislim da se cak moze govoriti o psiholoskom tipu knjizevnih luzera jer su oni jedna statusno i generacijski heterogena ali po nekim karakternim znacajkama istovrsna skupina. u njoj se nalaze i marginalci poput rade jarka ali i naizgled cijenjeni likovi kao sto je milko valent. o cemu se radi. sve njih povezuje cinjenica da jako ozbiljno shvacaju to sto rade. nemaju ironicni odmak, ne shvacaju da je sve izmedju ostalog i jedna velika igra, cesto misle o knjizevnosti kao svetom zabranu o kojem je bogohulno govoriti ikako drugacije nego velikim rijecima. cesto ce rijeci knjizevnost ili umjetnost pisati velikim pocetnim slovom, ako ne na papiru, a ono barem u sebi. umisljeni su, sto znaci da smatraju kako su bolji od velike vecine ostalih, ali ovce, jebiga, to bas ne prepoznaju pa citaju smece a njihovu literaturu ostavljaju po strani. za ovo je dobar primjer roman virusi borivoja radakovica kojeg sam doduse uvrstio i na donju listu zupcanika knjizevne moci u hrvatskoj, ali je unatoc tome radakovic i fenomenalan primjer knjizevnog luzera, jer ne dobija ono sto misli da mu po prirodnom pravu pripada, sto je ekstenzivno opisao u tom svom romanu a i jasno je vidljivo iz gotovo svakog njegovog javnog istupa. nemojte da vas zavara cinjenica sto je izdao knjigu u biblioteci jutarnjeg, ipak je on neki polucelebrity, ali da do kraja bude jasno, podsjecam vas na njegovu izjavu u nekom intervjuu da je on najmanje profitirao od faka, kao da je fak bio dionicko drustvo pa su ga sad eto zajebali za dividende. ali to ne kompletira opis jer ima i nesto tzv uspjesnih pisaca koji vrlo ozbiljno razmisljaju o samima sebi i vjeruju da su stvarno iznad ostatka sive mase ostalih koji su toliko besramni da i sebe nazivaju piscima. u igri je naime i treca karakteristika a to je odredjeni manjak inteligencije ili socijalne intuicije, jer razmisljati o sebi na spomenuti nacin iako te stvarnost neprekidno pobija ne znaci nista drugo nego da si ogranicen pa umjesto da sliku stvarnosti prilagodjavas cinjenicama ti ih odbijas vidjeti. okej, ni ante tomic nije nesto previse pametan, a zadovoljava i sve naprijed navedene premise, ali on ima barem jednu karakteristiku koja ga odvaja od knjizevnih luzera. covjek naime ustrajno podilazi publici, on se zeli svidjati i to mu je vaznije nego da se drzi kao uvrijedjena junferica. zato je u tekstovima onako saljiv, simpatican, kao nepretenciozan i tako dalje. knjizevni luzeri naprotiv ne razmisljaju da bi to sto pisu netko jednog dana trebao i citati, pa ne jebu adresata dva posto, nego ocekuju da se ovaj prilagodi njima. samo to je, na njihovu zalost i veliko cudjenje, varijanta koja ih pretvara u sakere. takodjer, knjizevni luzeri u diskurzivnim a katkad i u pripovjedackim tekstovima znaju biti izuzetno netolerantni, agresivni, bez ikakvih obzira, pa cak i brutalni. to se osobito dobro vidi u polemikama. ako citate malo intervjue i polemike milka valenta, borivoja radakovica, damira radica i drugih knjizevnih napora, ako citate creativine komentare ili onog tipa koji pise na pticar.blog.hr, bit ce vam jasno o cemu govorim. doduse postoji i jedna benevolentnija skupina knjizevnih luzera, kao sto su zoran pongrasic, rade jarak ili onaj beskrvni lik s mog faksa kresimir micanovic. oni se vise jadaju nego sto mrze prvo sebe pa cijeli svijet, ili jednostavno uvrijedjeno sute. za ilustraciju pogledajte jarkov tekst na www.knjigomat.com o nagradi jutarnjeg lista, sve ce vam biti jasno. takvu tragikomicnu vjeru u vrhunsku vaznost nagrade jutarnjeg moze imati samo netko tko preozbiljno shvaca citavu stvar i naivno vjeruje da najbolje knjige dobivaju najbolje nagrade. i onda svi oni vjeruju u neku teoriju zavjere opce gluposti, tajkuna, medija, pokvarenjaka koji su zasjeli na stolice, jer kako inace sebi i svijetu objasniti tako nepravednu raspodjelu knjizevnog zvjezdanog praha. - 14:09 - Komentari (12) - Isprintaj - dobri moj, nemoj se ti uvrijedit ali čitajući ovo ne mogu ne steć dojam da si upravo ti idealan primjer onoga što opisuješ i s toliko gađenja blatiš. e, i.... sretno ti valentinovo (chule 14.02.2006. 14:37) de mani se tih pisaca, jebali te oni.

srijeda, 15.02.2006. Tko su knjizevni luzeri i zasto (2) Samo bih dopisao mali dodatak donjem postu jer sam se u njemu bavio uglavnom likovima koji su koliko toliko poznati. naravno da bi u grupu knjizevnih luzera trebali uci i svi oni nesretnici koji ne uspijevaju izdati obicnu zbirku pjesama pa je uzaludno godinama salju na goranovo proljece, drze se kao neotkrivena supstitucija za tina ujevica koja ce u citankama i antologijama napokon detronizirati tog lika i maltretiraju bliznje svojom ogorcenoscu. trebali bi uci i svi oni tugaljivi pisci koji su uspjeli izdati jednu dvije tri knjige ali o njima ama bas nitko ne zeli pisati i bas ih nijedne novine ne zovu da naprave s njima intervju. i svi oni ocajni blogeri i blogerice koji spamaju po tudjim blogovima ne bi li skrenuli paznju na svoje beskonacne price i kilometarske stranice ispunjene pjesmicama koje ne jebe niti dva posto apsolutno nitko, pa ih ne pozivaju cak ni na citanje u mocvari. creativa je samo vrh ledene sante ove bezimene armije kandidata za dhk. tu su zatim i knjizevni kriticari koje nikako ne pozivaju u zirije, pisci haiku poezije, profesorice koje sjede u publici u lokalnoj knjiznici kad im u goste dodje dragutin tadijanovic, katolicki pjesnici i pjesnikinje i uopce pisci duhovne poezije s neskrivenom ambicijom da jednog dana steknu status vesne krmpotic, i tako dalje. puno je toga tuznog svijeta. - 22:26 - Komentari (13) - Isprintaj - Bogme, i ti si lepo mesto našel za drkati.

VAŽNE evo, ja ću rezimirat umjesto tebe: jergović je najbolji pisac, a severina je najbolja pjevačica, a svi mi skupa živimo u jebenoj hrvatskoj. i to ti je to frajeru a sad odlijepi od nepromejnjivih anomalija sadašnjosti i okreni se budućnosti to jest sebi. već sam ti jednom reko, ali vidim da ti nije sjelo pa ponavljam: otvori blog, zapisuj u njega isključivo priče i postani već jednom ono što jesi. aj, aj, ja još uvijek vjerukem u tebe. (guzica 22.03.2006. 01:15) gle, tornado, objavljivanje u novinama me uopce ne zanima, ma koliko ti to zvucalo nevjerojatno. zapravo uopce nemam knjizevnih, kriticarskih ili bilo kakvih slicnih ambicija, u smislu da afirmiram sebe, svoje ime, familiju, psa, filodendron koji nam stoji u uglu dnevne sobe. imam vec doma jednog knjizevnika za kucnog ljubimca i mogu ti iz prve ruke reci da je covjek zbog tog zivotnog izbora apsolutno u kurcu. a mene ne zanima to o cemu se prica, kuzis, ne zelim biti pisac niti zudim ugledati svoje ime u nekim novinama ili casopisu, kao eto taj moj nesretni bratac. znas ono, teorija porazavajuceg primjera, u oca pijanca sinovi trezvenjaci. to je i odgovor guzici uz mali dodatak. majstore, upao si u zamku arbitriranja pa mi sad tu pizdis kao da su price nesto vaznije od, recimo, dnevnika citanja na internetu. mislim da te jos puca stara devetnaestostoljetna prica o vrhunaravnoj vaznosti knjizevnosti kao takve. vjeruj mi, price ne moraju biti vaznije od brljanja po internetu, sve ti ovisi o perspektivi. ako te bas zanimaju moje price, prokopaj po knjizevnim casopisima za mlade. objavio sam ih par prije nekoliko godina. (Knjizevni terorist 22.03.2006. 02:44) naravno, ovo zadnje je bila provokacija, ipak ti iz stanovitih razloga ne mogu otkriti njihove naslove. pa cak ni o kojim je casopisima rijec. jebiga, stari, ali s druge strane vjeruj mi neces nista propustiti. (Knjizevni terorist 22.03.2006. 03:03) Nadam se da se ne ceka moje izlaganje.

Otac na sluzbenom putu), dramskih serija, rock - bendova, knjizevnih veceri, velikih pisaca, dramskih umjetnika, operskih diva.

Vecina klasicnih knjizevnih djela je van svakog konteksta (odnosno kontekst moze biti bilo kada i bilo gdje) i obradjuju teme koje su prisutne od prvobitne zajednice.

Zasto se napr, zakon o skolstvu mijenjao na losije pa smo na nivou drzave odobroli izdavanje udzbenika koji kao imaju neku suglasnot ministarstva no vecina je srot a nema ni ujednacen program pa je vrlo upitno kako raditi jedinstven ispit za malu ili veliku maturu kad nisu ni ucili isto? kako je moguce da ima vise hrvatskih povijesti i vise hrvatskih knjizevnih jezika?

Zenska kultura ljubaznosti u vremenu muskih obracuna Da se malo vratim gradjanskim temama nase gradjanske knjizevnosti, a sve na fonu polemike koja jos vuce repove iako se tiskarska boja, poput nemanjinog spolnog zivota, vec odavno sasusila na stranicama jutarnjeg lista koji je priredio metloboj nasih vrlih knjizevnika. jucer mi je frendica posudila knjigu zenski bullying rachel simmons, i pocnem citati, i vidim sto. knjiga se lijepo nadovezuje na mnogo toga o cemu smo ovdje caskali. ukratko, za one koji ne prate sredstva javnog priopcavanja, a niti ne zalaze u knjizare, rijec je o istrazivanju prikrivenog nasilja medju zenama odnosno djevojkama iz srednje klase u anglosaksonskom drustvu, koje su dresirane da budu ljubazne, da se ne sukobljavaju brutalno i direktno kao djecaci. no agresija negdje mora probiti pa se manifestira u pozadini, u vidu traca, privatnih kampanja protiv odredjenih osoba, izolacije osobe odabrane za zrtvu, a sve je to karakteristicno za takozvanu kulturu ljubaznosti. jedan na jedan stvar se moze prenijeti i na nasu knjizevnu stvarnost. kao sto vidimo u nasoj knjizevnoj kulturi ljubaznosti upravo je na djelu autenticni bullying usmjeren mozda ponajvise protiv drazena katunarica, nakon sto se pokusao muski obracunati sa tipicno zenskim potkazivanjem miljenka jergovica u onom prvom tekstu, o houellebecqu. jergovicev drugi histericni ispad samo je incident u inace pristojnom ophodjenju izmedju nasih knjizevnih story super nova multitalents. ovo izoliranje katunarica, pri cemu je jucerasnje priopcenje predsjednice razreda zvoncice makovic samo sluzbena legalizacija necega sto je iznutra vec otprije bilo sankcionirano, time sto je katunaricu uskraceno pravo da nastavi polemiku, samo upotpunjava sliku. stari mi kaze da se nesto slicno svojedobno dogodilo i peri kvesicu, ne znam njegov slucaj ali radi iscrpnosti ga navodim. shvatili ste, nasa knjizevna scena funkcionira kao zenski razred tinejdzerica. razradi prispodobu.

ma ne radi se tu ni o kakvom " konceptu " kulture, posto ista nema niti moze imati koncept... radi se o ljubomori i zelji za zaradom, na racun konzumenata, odnosno u ovom slucaju pucanstva... pa ce se opet naci nekolicina izabranih koji ce djecu u srednjim skolama " silovati " s dadaizmom i godot-om, pokusavajuci ih uvjeriti da je to u stvari najbolje, bez obzira sto djecu to uopce ne zanima, niti razumiju smisao tih i slicnih djela... sto dramskih, sto knjizevnih... no zavrsit ce i ovaj pokusaj kao i svi ostali, ljudi ce gledati avatare i gospodare prstenova, a " kulturnjaci " ce i dalje ocekivati godot-a... u nedogled....

Kako bi rekao moj UZOR fenix, vidi kako se ustasuljci prepoznaju i brane jedan drugog.I u ovako bezazlenim temama kao sto je muzicka kritika.Ustasuljac je dobar sto god srao.Evo iuskoro ce Derventski vasar pa ga preporucam za specijalnog izvjestitelja.Daj Mrak, ukini ovo samoreklamiranje na Pollitici.Gospodin ima svoj blog pa neka tamo pise (sere) koliko hoce a nas postedi svojih kvazi knjizevnih uradaka.I molim te luna zaobidji me svojim komentarima.Znam ja vrlo dobro sto i zasto pisem, a znas i ti.

Pa to tu javno rade na telki, jednoumna banana-diktaturo, gledaju milijuni, evo nedavno i jedan od najvecih knjizevnih kriticara danasnjice

A istraga ce pokazati da je Amy Winehouse umrla od prevelike " konzumacije " knjizevnih djela.

petak, 31.03.2006. ISTRAZIVACI BEZ GRANICA U EPIZODI: Stanje bazaltne kore podno vulkana Miljenko Stromboli Jergovic i srodnih magmatskih tvorevina Da rezimiram. jergoviceva glavna privlacna snaga odnosno ideoloska prednost ipak, smatra vecina, nije u takozvanom integralnom jugoslavenstvu, mada se cuje glas koji misli suprotno, nego u njegovoj moci da najbolje artikulira novouspostavljene kriterije mase te u fancy pakiranju mitoloski i motivski multipotentne bosne. on i njegovi lieblinzi tomic, pavicic i mozda feric, pozivanjem na carvera, jer se zbog vlastitih ogranicenja nisu mogli pozivati na borgesa, istovremeno su nasli i uporiste i opravdanje za trivijalizaciju knjizevnosti pa tu svoju knjizevnu banalnost nametnuli kao normu. kao i direktori putujuceg cirkusa faka radakovic, lokotar i rizvanovic, zaklinjali su se u knjizevno trziste, uglavnom se i pozaposljavali u medijskim odnosno izdavackim korporacijama, odnosno nasli u njima dobre tezge, a neprijateljsko preuzimanje knjizevnog marketa, kao sto im se svojevremeno dogodilo s vedranom rudan ili nedavno s houellebecqom, pokusavali su rijesiti po kratkom postupku. zato, lebe, pazi, cini se da si ugazio u mocvaru s kajmanima, nekako mi previse dizes glavu. bez namjere da ponovno otvaram jednu od najdosadnijih knjizevnih rasprava posljednjih godina, onu o faku, samo upozoravam na linije proizvoda koje nam njegove prve violine danas nude. radakovic, pise katkad za jutarnji i uredjuje knjige za vebeze. jergovic je kao i pavicic u eph, s tim da jos u vebezeu prvi uredjuje biblioteku i zirira natjecaj, a drugi izdaje knjige. kao i feric i tomic, svi listom objavljuju u biblioteci premijera. no to su sve notorne stvari. cini se da je projekt uspjesno okoncan, to jest da su zauzete glavne strateske tocke, prije sljedece kampanje, ciji ce krajnji cilj mozda biti akademija, knjizevnicki pentagon na strossmayerovu trgu, ili neke druge izdasne busotine. drugim rijecima ne zanima me samo sto je bilo i sto je sad, nego i sto ce biti u novim nastavcima domacih zvjezdanih staza. zaboravio sam ekipi pridodati doktoricu spock pogacnik kojoj ce se vjerojatno jednog dana isto kao i njima desiti ono sto se nije desilo vesni parun. takodjer je u prici o spomenutoj knjizevnoj zajednici zanimljivo sto ce biti s onima koji u drugom esalonu ulaze u igru. primijetio sam da rujana jeger pise za graziu, ali je medijski potpuno neisfurana, ne izlazi joj fotka uz tekst kao pavicicu ili jergovicu, ne dobija duplerice kao povremeno borivoj radakovic, nema zapovjednu moc kao recimo rizvanovic. netko je od diskutanata spomenuo zrine, i njenu mogucu sudbinu, koja bi se mogla opisati kao ekliptika vanjskog planeta sustava, koji ce je dakle usisati, upoznati s glavnim igracima i onda smjestiti u deveti krug, na obod, pa ce kruziti malena kao pluton i bit ce joj hladno. jedina vatrica gorjet ce na blogu, jer u cosmu, prema necijem svjedocenju, ne znam jer nisam citao, samo prenosim, smanjila je intenzitet koji ima na zrinskom pismu. to mozda vrijedi i za leba, zato me bas zanima njegova zbirka prica koja medjutim nikako da izadje. mada mi nesto vonja da ce mu se desiti isto sto i gordanu nuhanovicu, iako je desetorostruko bolji pisac od potonjeg. objavit ce knjigu dvije, dobit neku kolumnu i potom izdisati u zapecku, kao nuhanovic kojem se zbog njegovih satrokritika na pola ure kulture smije svako koga znam a do cijeg misljenja uopce drzim. u cijelu pricu kao sto ste primijetili uopce ne ukljucujem besprizorne likove poput zorana lazica koji falanapitanju tezgari gdje stigne, ali je zbog vlastitih ogranicenja osudjen na vjecito prebivanje u drugoj zupanijskoj ligi. znam, pucaju me pesimisticne slike, ali danas se tako nekako osjecam. nadam se da ce me rasplet dogadjaja demantirati. jaku frontu otpora vidim jedino u nekim nezavisnim a relativno doradjenim i sofisticiranim projektima poput casopisa libra libera i u pojedinim likovima koji se pojavljuju u zarezu odnosno na pojedinim blogovima. jedino ne znam koliko ce snage imati da se probiju jer je cijela scena zatrpana lavom iz tih nekoliko vulkana kao sto su miljenko stromboli jergovic, etna cimot ili jurica popocatepetl. - 00:07 - Komentari (16) - Isprintaj - Sve ove stvari izgledaju jednostavne i ne trebaju nikakva objašnjenja da bi bile razumljive.

- Srđan (Neregistrovan), (20.4.2006 00:48) srđane, ovo nije mesto za gejeve, odi spašavaš baštu od dunava, nemanju pusti na miru - Nikolina (Neregistrovan), (20.4.2006 00:52) sweet jane, dok nemanja onanira na nikolinu, a nikol nikol ne ljubi nemanju u vrat nego ga onako vjesto zenski zavodi da ovaj dahce na mom blogu vec trecu vecer, slobodno se ti ukljuci u raspravu, sto i drugima zelimo, jer je nas knjizevni hotel ustanova otvorenog tipa u koju je ulaz besplatan i u kojoj mi ludjaci boravimo po slobodnoj volji, a paradoksalno najcesce smo unutra vikendima i za vrijeme drzavnih praznika. sto se tice hrvatskih pisaca, vjerojatno ti je vec postalo jasno da se ovdje rasciscava dzungla instant story super nova knjizevnih zvijezda, koje se u hrvatskoj vec broje na desetke ako ne i stotine, to jest da je najmanje rijec o onome sto valja. onoj trojki koju navodis moze se pridruziti jos svega nekoliko imena, ostalo je u kurcu. cak i jergovic, koji je proglasen klasikom vec u tridesetima, u kojem hrvati nalaze kakav takav surogat krleze a izvjesno ce jednog dana dobiti i nobelovu nagradu, i koji budi siguran ne prati ovaj blog jer je trenutno vjerojatno zabavljen pisanjem sedamdesetcetvrtog sveska svojih sabranih djela, nije bog zna sto, uglavnom je guslenje bez glave i repa koje obozavaju profesorice knjizevnosti, a ako te bas zanima, potrazi njegovu prvu knjigu sarajevski marlboro, jer ostatak je, kazem, pusiona i cisti gubitak vremena. navodno je nedavno u beogradu izdao knjigu prica mama leone. i tu ima dvije tri dobre stvari, ali brzo ti paznja klone jer je sve sviranje na istoj zici i u istom tonalitetu, pa ako ti slucajno knjiga ispadne iz ruke i zaklopi se da ne znas gdje si stao, vjeruj neces to vise nikad ni otkriti. sve je isto, kao magla kad nalegne od bregane preko brckog do granicnog prijelaza kladovo turnu severin.

Uskrsnuce Knjizevnog terorista, ili: u grobu je lipo, al u paklu je ekipa Dobro, nakon male pauze u kojoj je doslo do poremecaja s blogom iz pomalo bizarnih razloga pa je stvar morala biti premjestena na ovu adresu, nastavio bih s temom. za nove citatelje jedan mali rezime. ovaj blog se bavi raznim devijacijama i prividima hrvatske knjizevnosti, a ovdje je potrazio gostoprimstvo nakon nemilih dogadjaja koji ce biti ispricani nesto nize. zadnjih dana rasprava se koncentrirala najprije na lik miljenka jergovica, kako ga je opisao drazen katunaric najmocnijeg i najutjecajnijeg pisca u susjednoj hrvatskoj, a potom na njegovo djelo. povod je bio jergovicev tekst o michelu houellebecqu odnosno o houellebecqovom hrvatskom izdavacu katunaricu. potonji je u jutarnjem listu odgovorio na napad, a potom je uslijedio jergovicev brutalni odgovor, koji mozete procitati ovdje. sve to posluzilo je kao okidac za veliku rapravu o prozimanju medija, ideologija i knjizevnosti na izdvojenom primjeru miljenka jergovica, a nedugo prije zatvaranja bloga rasprava je zaokrenula prema literarnim tekstovima jergovicevim, s jasnim ciljem da se zakljucak prve rasprave dokaze i u osnovnom mediju knjizevnosti. pretpostavka je da se piscev svjetonazor moze iscitati i iz knjizevnih tekstova, sto se cini kao razumljiva stvar, ali nije bas ni lako niti uvijek dokaziva. no blog je, kazem, morao biti ukinut. s obzirom da neke zanima sto se stvarno dogodilo, red je i da to ispricam. kad ste zatekli prazan grob, nije to bilo ni zbog akcije svevisnjeg darijusa ni rezultat neke mracne zavjere rimljana, nego posljedica moje gluposti. u cetvrtak ujutro sam se odlogirao s mreze ne zatvorisi, idiot, stranicu terorista, pa sam pod pritiskom punih crijeva otisao na stanovito mjesto. vrativsi se zatekao sam svog vrlog brata kako sjedi za kompjutorom i cita, srecom neki dio sa sredine bloga koji je toga trenutka bio na ekranu pa nije vidio inace potpuno nedvosmislen opis bloga, sto bi zacementiralo nase odnose u obostranu mrznju vjerojatno do kraja zivota. izbjegao sam katastrofu za milimetar. takodjer, kako sam se usrao znatno vise nego koju minutu prije, potjerao sam ga uz gomilu lazi i jednostavno, ne zeleci dalje riskirati, isti cas maknuo cijelu stvar s neta. za neupucene, moj brat je jedan tast i bezvezan tip koji bi htio biti pisac ali mu to bas i nece uspjeti, a nekoliko puta bio je predmet rasprave na ovom blogu. sad, on se bas ne sluzi internetom osim za pisanje mejlova, ali taj put kad je zatekao otvorenog knjizevnog terorista, za koji ne zna da ga pisem, poceo je pametovati nesto o blogovima, sto je ucvrstilo moju odluku o povlacenju. njegov frend dario rukavina, prica mi on, takodjer ima blog. ma nemoj me jebat, kazem ja njemu. buraz se naravno nije mogao sjetiti adrese ali je rekao da ce mi je javiti. naravno, radi se o dobro poznatoj stranici porto.blog.hr, ali morao sam glumiti da nemam pojma, samo da ga se sto prije rijesim. ekspresno sam dakle pobrisao sve, sto nije velika steta jer stare postove mozete naci u cacheima pretrazivaca, otvorio novi blog ovdje da komentatori i dalje udobno mogu koristiti c, c, dj, dz, z i s, a na mojblog.co.yu domenu stavio restricted access pa nek mi brat do mile volje sad surfa po blogovima trazeci darija rukavinu, a ja cu do mile volje dalje piciti na radost okupljenih. za kraj privatna poruka nemanji, jednom od najagilnijih diskutanata. stari, mada ce ti novo sastajaliste izazvati niz gastroenteroloskih problema, napominjem da ce se tvoji dolasci odvijati pod specijalnom zastitom ujedinjenih naroda, kao i dosad pod okriljem noci, te da ti kao zasticenom svjedoku garantiram tajnost identiteta. tvoj nick napokon ce dobiti svoj puni prakticni smisao, gledaj to sa te, vedrije strane. ako se sjecas, a mogao bi, s obzirom na sirinu tvoga debla i pretpostavljeni broj godova, polemika oko danila kisa, kako se barem da zakljuciti po krivokapicevoj knjizi, glavnim dijelom vodila se u zagrebu. uz nuznu ogradu da jergovic ipak nije kis, iako je mozda kisni covjek.

Upravo zbog njihovih insistiranja na ubrzanom ekonomskom i privrednom jacanju republike, što je neminovno pratilo i jacanje i izgradjivanje knjizevnih, vjerskih i kulturnih institucija i pojedinaca unutar sva tri i svih drugih naroda u BiH, po procjenama historicara, Bosni su nametani fabricirani slucajevi nacionalistickih istupa.

neki pametan izdavac, u potrazi za dobrim materijalom zaista bi morao konzultirati blog, jer bilo bi nemoguce i nerealno ocekivati da toliki kreativni potencijal ne iznjedri BAREM 5 - 10 vrhunskih pisaca. kao sto sam rekla, blog je reprezentativni uzorak stanovnistva koje zna ukljuciti kompjuter i napisati koji redak. na njemu redovno svoje uratke ostavljaju i ljudi koji imaju knjizevnih ambicija, a nemaju drugi nacin da se afirmiraju. zasto im ne dati sansu? (kao sto vidimo, na blogu se pojavljuju i ljudi koji se bave izdavastvom. ucinite nesto za svoje kolege;))

Oni iz DHK (Drustva hromih klokana) vjerojatno likuju jer se kvaziliberalna i kvaziljevica (zamisli knjizevnih atributa, a to je isto tema) svadja medju sobom.

U Gundulicevoj je mladosti dubrovacka poezija vec bila sposobna izraziti sve one sadrzaje koji su se oblikovali u lijepoj knjizevnosti diljem Europe, a u duhu suvremenih, renesansnih knjizevnih stremljenja.

Dobro je da ne postoje remakeovi knjizevnih djela.