Ja, ja neću imati prilike svome sinu ispričati neke stvari, ali moji prijatelji hoće... i, nisam sretan kad vidim kako se, danas, omalovažava sve ono što se postiglo, kako se kockamo sa svojom zemljom, kako ne cijenimo i ne volimo što imamo... a imamo najljepšu zemlju, najljepše more, planine, jezera, slapove..... imamo i ljude koji su sposobni sve to očuvati i napraviti i bolje... no, oni i dalje, samozatajno rade... politika, ovakva kakva je kod nas očito ih ne zanima.... i uzdam se baš u te naše vrijedne i radišne ljude, u našu pamet koja ipak nije popila svu mudrost svijeta, u razum.. i bolje sutra....