sigurno da zamrzavanje embija nije nešto što bi čovjek poželio.... ali to se ne radi iz hira osim toga, često smo puta u situaciji da nam se preko medija upućuju pozivi za pomoć bolesnoj djeci, najčešće neizlječivo bolesnima i traže se mogućnosti da ih se liječi kojekuda.... je li to humano? ne bi li bilo moralno pustiti i njih da dostojanstveno umru prirodnom smrću? što to dijete dobija produžavanjem života za par dana, života na aparatima, sedatvima... što dobija obitelj čija se agonija produžava, što od svega toga imaju braća i sestre takvog djeteta, osim teških trauma...

Snima već godinama i godinama kojekuda po Europi, na raznim jezicima, a susreli smo se u Motovunu, gdje je došao kao glavni glumac u Sto minuta Slave, filmu Dalibora Matanića.

Jutarnje sunce, toplo ali još ne jarosno, grije posadu koja se, nemajući što pametnije raditi, bavi fotosintezom izvaljena kojekuda po palubi.

Njihovi će radovo biti postavljeni kojekuda po gradu, a nadamo se da zbog toga neće pola Slavonskog Broda biti prekopano ili srušeno.

2. onaj drugi, intigantni dio priče je jedan segment priče o dogovorenom ratu, koji pašk (o) vrloješto izbjegava izrijekom navesti, jasno je i zašto naime, priča ide ovako: hrvatske su banke, tako i ZABA svoj novac (baveznu rezervu, devize...) držale u narodnoj banci u beogradu. kad je došlo do raspada države hrvatske bnke te novce više nikada nisu vidjele. službena (tuđmanova) verzija priče ide ovako: novac koji je zaglavio u BG hrvatska je država preuzela na sebe - izdala je obveznice (zadužila se) i vratila te novce svojim građanima. moj dodatak: nekorrektno je od pojedinih znalaca koji trube da je hrvatski dug 1991 bio oko 3 milijarde dolara, kad je stvarni dug bio više nego duplo veći s obzirom da je toliko iznosio novac " izgubljen " u BG. neslužbena (kačinarijeva) verzija priče ide ovako: ZABA nije novac stavljala u BG ego u strane banke koje i spominje. kad je krenuo rat, ZABA je rekla da je novac u BG, a novac je zaporavo bio u New Yorku, Londonu, Parizu i kojekuda.

I tako prođe škola, život nas ponese kojekuda i najednom se suočimo s odrastanjem, onim pravim kad nisu uvijek mama i tata uz nas, kad sami moramo ponešto odlučiti i usmjeriti taj isti jedini život Zato me uvijek dirnu, i zato ih uvijek i spominjem, susreti nekadašnjih maturanata.

Kultno stivo je bilo Alan Ford i cak smo imali u obitelji i neku vrst kolekcije koja se kasnije raznim putevima i posudbama jednostavno razmilila kojekuda, sto ne mogu prezaliti, trebali smo bolje paziti.

Evo završio još jedan full ispunjen vikend u landranju i skitanju kojekuda..

Maggie i ocerupani skupi pas Gazdinog radnog kolege - od onih golih pasmina koji imaju samo nesto par dlaka kojekuda

Sastančenje po kojekuda zbog kratkotrajng zadovoljstva i požude.

(disclaimer: Sve mi se čini da sam nešto od gore rečenog već spominjao kojekuda po blogu.

Ima ih po Jadranu kojekuda, od Kornata do južnih padina velikih otoka, i od Elafita do rta Kamenjak.

Fotografirao sam stare knjige koje nisam mogao dobiti, a imao sam vezu s antikvarnicama u Engleskoj, u Italiji i kojekuda, i nabavljao sam stare knjige koje se odnose na Split, na Dalmaciju.

I tada konačno shvatite - oj, dizajn mi popucao po css-ovima (reklo bi se šavovima) i sav sadržaj se razletio kojekuda.

Možda se nađe i onih koji dođu, ali im oči oteščaju te prodrijemaju na našim molitvenim sastancima ili mislima lutaju kojekuda.

Pa i ja sam se kojekuda obijao.

Tamo, gdje smo prije živjeli, u ono nevino doba mog djetinjstva, prije strašnog rata koji nas otkinuo od rodne grude, naše drage Bosne, vitlao nas kojekuda, da bi nas naposljetku posadio ovdje, u ovaj beton, velike kućerine, nigdje zelenila, posvuda siv beton i auti, bezbroj automobila.

Vi ste bili balavci i bili ste u Münchenu, Klagenfurtu, kojekuda po Njemačkoj i Austriji i sada se pravite da mi nanosimo štetu hrvatskoj državi.

Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi " A Jahve odgovori: " Do? i? e " 12 David opet upita: " Ho? e li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke? " A Jahve odgovori: " Predat? e vas " 13 Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; izi? oše iz Keile te lutahu kojekuda.

Pa mi je tako pala na pamet i bivša i sve ono što je izvodila po parkiralištima i kojekuda.. jebene su te kemikalije u mozgu.

No pojava sireva tko zna od kojekuda, bez ikakvih dokaza da su zdravstveno ispravni, još sa lažnim etiketama postojećih sirara su zaista veliki problem.

My Way ima priče ljudi koji su iz Europe otišli na godišnje odmore kojekuda po svijetu, a kad su se trebali vratiti eruptirao je vulkan na Islandu i oni ostali s druge strane svijeta, bez leta i bez novca. 29 - godišnji Nicolas Ribard i još troje njegovih prijatelja iz Francuske ostali su na 3.000 yena (oko 150 kuna) i spavaju na aerodromu Narita.

Najprije slijede formalnosti u terminalu... predaja prtljage, dobivanje nekih papirića s brojevima i različito obojenih kartica i mnoštva uputa kojima ćemo si olakšati boravak na ogromnom brodu, slijedi upoznavanje s brodom, lutanje hodnicima u potrazi za svojom kabinom, istraživanje gdje je koji restoran ili kafić ili salon ili otvoreni dio palube na kojem se smije pušiti... ima i manjih salona gdje se nalaze pepeljare... prvi dan se uglavnim svi nekud muvaju i nešto traže ili se međusobno traže jer su zaboravili na kojem su se mjestu dogovorili za susret... danas je svatko nekoga negdje izgubio ili se sam izgubio.... osim, naravno, onih koji su već stari putnici kruzerima pa već sve odavno znaju (a ima ih jako puno) ja ne spadam u njih, pa isto lutam kojekuda srećom ja bar nisam nikog izgubila jer uvijek putujem sama, pa mogu jedino sama sebe izgubiti.

dodatak.. kut gledanja je jako bitan na monitoru? otkad? na televizoru možda, kad je cijela obitelj u dnevnom boravku pa se sjedi kojekuda. pred PC monitorom sjedi jedna osoba. i obično gleda direktno u ekran. ne jurcam po sobi i visim s plafona dok pišem dopis ili igram nešta..

Nije teško vidjeti da Broj 1 neopisivo sliči na maršala (glumeći brigu za svoju cvjećarnicu pobere sav novac za sebe osobno), da je Debeli šef tipičan nesposobni i lijeni birokrat - slika i prilika debelog socijalističkog nesposobnog direktora, da je Grunf stari nacist - vjeran i glup kao pas, da je Jeremija pravi Hrvat koji stalno jamra i kuka, a nije mu ništa, da je neurotični i pohlepni Bob Rock isto vrlo blizak našem mentalitetu, a da je sir Oliver slika i prilika osiromašene stare građanske austrougarske klase koja je bačena na prosjački štap i morala se snalaziti na ovaj ili onaj način, ali je imala ' edge ' i neki šlif koji ju je odvajao od seljaka sabranih kojekuda.

Ukratko, kao dvadesetogodišnjak 1960. emigrirao je u Italiju, a sljedećih desetljeća živio je kojekuda: u Argentini, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama, Španjolskoj

meni je dobro, malo sam spaljena. iliji je isto dobro, on je spaljen i poglavi i po ledjima. zamislite, odma prvi dan samo pokazala da sam daleko najkompetentnija za mjesto ministrice debiluka. u maniri eminentnog strucnjaka petrologije iskusno sam prezivjela jos jedan podmukli napad stijena. praveci salto mortale i tripl axe, iznebuha podame se bacila gomila nasumično raspoređena kamenja. ilija se skoro rasplako, svi su ga vidjeli. izgrlio me te izljubjio od srece sa suzama u očima kad je vidio da jos mrdam gornjim ekstremitetima. on je sad sretan jer ne mora smislajti nepotrebanja objasnjenja za cika branka... ali tetošenje i timarenje nije dugo potrajalo. odma je počelo ruganje i zajebavanje na uštrb moje zle kobi. naime, reko mi je da mi usta ni izblizu nisu jako strašno razvaljena, samo da izgledam kao da imam neki gadan herpes. kod gazdine kuće, koji je zapravo najmoprimac u istoj, smo primjenili stari drevni lijek protiv infekcije i deratizacije. u par navrata sam ispirala ljutu ranu srectvima iz R-OH skupine, kako izvana, tako i iznutra. bez obzira sto sam mu pribavila fantasticnu reklamu razbivsi kamen temljac za uskrsnji otok sto je privuklo gomilu radoznalih znatizeljnika, iznajmljivač đet-skija mi nije dao besplatan krug po akvatoriju. pa čak ni do bračkog kanala i nazad. na plaži štete nema. ilija je politički maksimalno nekorektan, stalno me šikanira nazivajući me pogrdnim izrazom: lujka. uz to naravno idu i svi njemu znani derivati: superlujka, maksi -, mega -, turbo -, ultra -, giga -, peta lujka apokalipse... ja i munjeni iljo u mjenjačnici, ali on nista ne poduzima u svezi glede svog " telenta ". i to naravno nije sve. s obzirom da me cijelu večer šikanirao svojim kavalirskim ponašanjem, ispoljevala sam ga koktelom što je naišlo na glasno odobravanje prisutnih. vidno upičkana i iznervirana htjela sam se sakrit pod neki kamen i zaspat te pronaći prikladno i pogodno mjesto za redovno noćno unesvještenje. kako me nesreća prati od kunjevaca (gdje su počeli svirati narodnjaci [ ilija nije kriv, iskreno je pogodjen i izrazio je svoje ganutljivo suosjecanje ]), oje mjesto pod kamenom je bilo zauzeto od strane dvoje raspomamljenih šveda koji su umalo nasmrt stradali pod naletom moje vreće za spavanje i mojih čara. dobro da nisam nosila svoju kolekciju stijena koju sam izradila dok sam studirala petrolgiju u damasku još više usekirana našla sam jedan prekrasni dolomit od 3 kile te vidno napižđena na iliju, koji je bijo savršena pokretna meta (pijani sisavac, muzjak) zafitiljila ga brzinom od 150 gordijskih cvorova za ilijom uz uzvik: " dabogda te ovo šutalo " nemoram ni reći koliko mu se duboko usjekao u pamćenje. vodijo me je kojekuda, uglavnom pogrešnim cestama ili se nesjećam kuda. moram reći da sam ostala ugodno iznenađena urednošću wc-a u širokem brijegu. tamo smo stali u jednu kafanu krajputašicu popit vuka. u veceu imaju lončanicu sa ljubićicama i bresplatne uloške olvejz te dezodorans. u posušju u robnoj kući sve po bagatelnim cijenama maramice mirišljave 2 kune jebo koridor danas so išli na oltar domovine, vidjeli spomenik franji tuđmaninu. sutra ćemo se slikati s gomilom podljevane bronce koja u predjelu glave podsjeca na iste onakve podljeve kake je franjo dozivijo tik prije smrti. moram se sabrati nebili izgledala sto hrvackije. s nama su dva ilijina umno skučena prijatelja te ja zdušno pokušavam odvratiti cijenjenog ministra od njih. ima puno nudista, ilija samo gleda. još ne dira. kaže da su ove godine žene previše zapustile svoju vegetaciju. sve u svemu, za sad smo zadovolj (e) ni. žireva ima ko u priči, a priči, kao i ovoj, nikad kraja

A gdje mi ti obično živiš?« - »Kojekuda ko Ciganin.

Za deset godina, bogme, kako je krenulo, kojekuda će se objavljivati da sam početkom stoljeća ašikovao s pola momčadi Dinama i pokazivao golo dupe BBB-ima, a Nives da je bezočno pokradena, onomad 2007., ono kad su njenoj planinskoj pastorali Osma istina, zbog Ferića i mene, Prosperov i Nemec uskratili zasluženoga Kiklopa za najbolje grafičko oblikovanje prevedene zbirke poezije...

To su razne pričice koje je autor, kako nam veli, od kojekuda " pokupio " i onda njima " dodijavao " svojim učenicima.