kako je moguće da toliko patim zbog tipa koji mi je na mnoge načine pokazivao da me ne želi i da me ne voli. jaka kemija, velika fizička privlačnost, super seks, ali ništa zajedničko... jako, jako malo dodirnih točaka. kao dva planeta smo bili. no nikad me nitko nije tako palio i bojim se da neću naći osobu koja će me tako paliti. na žalost, seksu dajem jako veliku važnost u životu, a s druge strane si mislim kako se mučim bez veze jer nešto tako fundamentalno kao što je seks i nije toliko teško pronaći. teže bi bilo naći osobu s kojom razgovor teče glatko, koja ima sličan smisao za humor, koja je topla kao ti, temperamentna kao ti. ako sam ja kolerik, i on da je kolerik, a ne neki melankolik, zakočen i meni čudan. kao i ja njemu, uostalom. rekla bih, šteta energije i vremena ali opet, drago mi je da sam se skužila u tom seksualnom smislu s njime, da mi je otvorio obzore. sinoć sam bila vani, ludovala, upucavali su mi se jako zgodni dečki, dosta mlađi od mene (ja imam 30 i nešto) i shvatila sam da ne trebam uopće hrliti u vezu, da mi je super, super ovako, jer ja sam zapravo avanturistica u duši, vagabundo u ženskom tijelu, uživam u mnogim muškarcima koji se bore za moju pažnju i nema meni smisla kao takvoj biti u vezi i povrijeđivati osobu svojim ponašanjem, flertanjem, koketiranjem. definitivno, bolje da sam sama i zbog mene i zbog njih.