U međuvremenu počela je puhati bura tako da smo bili smrznuti i propuhani do dolaska na vrh (btw. od zadnjeg štanda ispao je jedan spit tako da je štand na jednoj točki samo i visi gurta na spitu) onakvi smrznuti razmišljamo koliko je dug abseil jer smo vidli dedu i kokija da abseilaju od tamo. i hodam ja simo, tamo i dođem na livadicu ispod Il risvegia tako da smo se spustili pješke.

No, kad smo u svibnju 2011. krenuli u realizaciju te ideje, krenuli smo od nule, od samog početka. uz vlastita sredstva i veliku volju registrirali smo klub pod nazivom Vaterpolo klub Đakovo; postali član Hrvatskog vaterpolo savez; zahvaljujući voditelju bazena koji nam je dodijelio neke slobodne i neiskorištene termine, a pod vodstvom trenera gospodina Pišl Ivana Kokija, koji je 70 - ih igrao vaterpolo u Đakovu, organizirali treninge na kojima su se okupili zaljubljenici u vaterpolo rukometaši, nogometaši, košarkaši, plivači; prikupili opremu (lopte, kapice) i inicirali održavanje 2 turnira na kojima smo snage odmjerili s vaterpolistima iz Vinkovaca i Virovitice.

ok-možda si provokator i pališ me na guranje ako voliš klub onda si njegov navijač i kad mu loše ide šta bi ti tio? od kada se samo lova gleda s ovim proračunom je ok-naravno da bi i ja želio da smo bolji u aba-ali na korak smo do osvajanja prvenstva-a ako ne pizdiš najbolje da se organizirate po kvartovima jel nas sloga ubi vjerovatno si provokator-pošto si na verudi kod kokija-stari vođa demona su transparenti koje je nažalost moj sin arian ukrao-pa pomozi da na lijep naćin uvjeriš tog kokija da vrati naše mlada garda navijača demona-vođa im je sin vukovarskog heroja nažalost pokojnog i mlada ekipa su da se vrati ali koki nije ako sam ja problem i možda što smatraju da provociram što mi je često u gradu majca s natpisom zadra ja ču to maknut-ajde pomogni niko sretniji od mene da se vrati-a što se tiče starih staza jebiga pa mi smo navijaći a ne neznam što-sad ti je razlog to da 100 km nemoš ič na put-sory znam da je besparica znam da je radni dan ali zadar je institucija i ime a pravi navijači su kad je i loše,,, ali i dalje smatram da si neki provokator i da si neki navijač javio bi se dao sam ti tel-ajd majke ti pomozi bar oko transparenta-mali je napravio sranje ali što je i Lemi reka-nemože moj čača odgovarati za moje gluposti što se mene tiče dok se nevrate transparenti arian dok sam živ samnom neće doć u zadar pozdravljam te verudela ako se predomisliš i ako stvarno voliš naš klub rado bi te upozna i vidia u rijeci-NEKA MU NEKA OPET SVE BI MU DA I ZBOG NJEG DA UMREM ZNAJ DA NEBI BILO MI ŽAAA-A LANGER-ZA LJUBAV TREBA IMATI DUŠU

veli meni mama, da sta si ne zemnem jednu sebi za po kuci EEK ja joj kazem, mama, pa koliko sam ti puta rekla, da to ovdje pripada tamo gdje se zatekne, u Prirodi, i da se tu i uziva u tome, da je njima najbolje ovdje gdje i zive.. a ona nemre shvatit pa nastavlja, da ona vjeruje i da zna da bih ja vrlo lijepo znala usrecit jednoga takvog kokija, da sta bi mu falilo kod mene po kuci EEK eh, te mame, mame..

Pod vodstvom animatora Vinka Mirkovića Vinkeca, Vedrana Kosaleca Kokija i Josipa Ivkovića Brade osvojili su 5 mjesto.

Zaustavih se te večeri u pulskoj pizzerii koja se nalazi blizu moga kluba (jbg, ne smijem reklamirati), i tamo sretnem Alda, Alda Banjkovca Kokija.

Direktno u glavu, bez srama, priupitao sam Kokija, može li mi pomoći da mi organizira praksu u francuskom velikanu.

Naime, nakon još jedne serije zlostavljanja od teoretski slabijeg spola sjetio se Kokija, skupio svu hrabrost, okupio cijeli taj ratoborni AFŽ i izmucao jedno veliko pitanje: U redu, curke moje, sve pet, znam da vama nije lako, hormoni i ta sranja, ali dajte vi meni objasnite kako to da se ama baš uvijek derete na mene a baš nikada na našeg direktora?

U prvoj natjecateljskoj sezoni, u ljeto 2011. godine, zahvaljujući voditelju bazena koji klubu dodijeljuje neke slobodne i neiskorištene termine te susretljivosti uprave PK Đakovo koja ustupa dio bazena u vrijeme svojih termina, a pod vodstvom trenera gospodina Pišl Ivana Kokija, koji je krajem 60 - ih igrao vaterpolo u Đakovu, organizirani su svakodnevni treninzi, prikupljena oprema (lopte, kapice) te potaknuta organizacija i odigravanje tri tromeč susreta s vaterpolistima iz Vinkovaca i Virovitice.

Posjetite Brijune kako biste si bacanjem kamenčića u vodu ispred Venerinog hrama, prema legendi, osigurali više sreće u ljubavi, upoznali neodoljivog papagaja Kokija, koji je uspio osvojiti i vrlo izbirljivog Johna Malkovicha, ili, pak, prošetali mjestima kojima su hodali John F.

Izgubili su od japanskih predstavnika Kenta Matsudaire i Kokija Niwe 0:4 (6:11, 9:11, 8:11, 5:11).

Vidjeli su i papigu Kokija koja baš nije htjela mnogo pričati.

Kokija baš kao i Dragu 9 A6NDD poznajem osobno stoga ću za probijanje leda u kategoriji 9 A Web iskoristiti ljude koje dobro znam i web stranice koje me nisu ostavile ravnodušnim.

15 ak djevojčica i dječaka osnovnoškolskog uzrasta, od 8 - 12 godina, trenirali su uz igru i veselo druženje pod vodstvom trenera Pišl Ivana Kokija.

Kaže da će na Brijunima najprije posjetiti Titovu papigu Kokija i reći mu da je sretno stigla

Teško da netko tko je čitao o Brijunima nije saznao za zvijezdu Brijuna papagaja Kokija.

- Iskoristit ćemo malo kadrova s predstave, ali najveći dio će biti sniman iz pseće perspektive, otprilike s visine očiju mog psa Kokija.

Kokija baš kao i Dragu 9 A6NDD poznajem...

Najpoznatiji performans im se, kao, zvao ' Love is in the Air ', koji su izvodile uz glazbu DJ Djane Kokija.

Posebno zanimanje učenici su pokazali za ondašnje životinje koje se slobodno kreću otokom, te za pticu Kokija, najrazgovorljivijeg i najsimpatičnijeg stanovnika otoka.

Pod vodstvom trenera Ivana Pišla-Kokija te Gabrijela Abramovića svoje prve vaterpolske korake napravilo je 60 ak djevojčica i dječaka, godišta 1999. - 2004., od kojih je 20 ak nastavilo trenirati i u jesenskim mjesecima, na bazenima Gradski vrt u Osijeku.

Reka je da mu nije cilj kupit deset ćiba, pa držat tiće ka one stare momčine šta se skupljaju navr Pjace, piju ujutro kavu u Automata, a navečer odu na piće u Klub Fetivih kod Kokija u gradu, di je Sokolova teretana.

Da ne duljim, otkako sam vlasnica pasa (mislim na svog već preko godinu dana pokojnog Kokija i na mog sadašnjeg cukonju Ogija) uvijek bih u šetnju mjestom ponijela vrećice za sakupljanje izmeta za psom jer mi se čini vrlo nepristojno ostaviti kakicu nekome blizu dvorišta, na pločniku, bilo gdje kud se kreću ljudi, pa čak i na tuđim livadama i njivama ma koliko velike one bile.

Na vrhu smo promatrali Kokija i Dedu u rolling stonsima (također snimku pošaljem kad uploadam).

Vidjeli su i papagaja Kokija, koji baš nije bio raspoložen za razgovor, i jednu od najstarijih maslina na svijetu koja mirno raste već više od 1600 godina.

Na vrhu smo imali kino projekciju gledajući kako se prolazi detalj u il risveglio sve 3 naveze, Zeko je opravdao svoj nadimak skočivši na drvo (imam snimku, proslijedim kad uplodam), Marta je to prošla skroz ok, Kokija smo posebno promatrali u detaljčeku i opravdao je naša očekivanja ne primivši se za drvo.

Tu, katastrofa, Kokija hvata nervoza, svadljiv je, posvada se sa Zavom, ostali šute da ne razbuktavaju vatru, ja se takoder suzdržavam i to cetiri dana prije utrke

Za to vrijeme mi vucemo, guramo Kokija, Kate ide naprijed, Zava uvijek nasmijan, a ja izvlacim snagu za koju nisam ni znao da postoji.

Zavi takoder, pa šaljemo Katu i Kokija naprijed i evo nas u 3 ujutro u p. m. na otoku koji nema tisucu stanovnika na pustoj cesti spuštenih gaca, mažemo medunožje vazelinom.. i ne možeš vjerovat - prolazi auto

Stižemo Katu i Kokija i nastavljamo ali nas KT nas momak uputi u krivom smjeru gdje izgubimo nešto vremena ali ništa strašno i još smo treci