Utopijski moment koji je doveo do oblika kolektiviteta historijskih avangardi u umjetničkom svijetu i izvan njega možda i nije nestao, ali je zbog važnih promjena u konceptualizaciji umjetničke grupe, društvene zajednice ili političke organizacije, u situaciji post-klasne borbe, koju obično nazivamo post-političkom, bez sumnje premješten.

Vjerujem da je promjena moguća, da je potraga za novim oblicima kolektiviteta povezana s kritičkom praksom arhitekture kao pogonskom snagom društvenih i estetskih prostornih odnosa.

Pišem o " dobrovoljcima ", od kojih su to neki stvarno bili, a neki su prisiljeni ići na ratište u Bosnu, po psihologiji kolektiviteta: kud svi ostali, tu i mali Mujo

Pitanje pred kojim se, u tom procesu, našla Bosna i Hercegovina bilo je u osnovi veoma jednostavno: hoće li se vlast jednog kolektiviteta (radničke klase) zamijeniti vlašću građana, ili vlašću drugih kolektiviteta (zvali ih mi narodima, konstitutivnim narodima ili nacijama)?

slovače, di je po tebi point break? ne bježim od kolektiviteta (vjernik i ne može bez njega). bježim samo od ' kolektivne svijesti ' u ideološkom smislu... a što je ovdje na djelu.

Ta majka svih južnoslavenskih konclogora bila je zatim nadahnuće svima ovdje koji su nešto kasnije oko prvoga mrskog im kolektiviteta opasavali bodljikavu žicu.

No, dobro, znam da nisu svi takvi, ali i to razbijanje izloga, i šaranje po spomeniku kulture u bivšoj španjolskoj Sahari dovoljno je da drugi padnu u zamku ocjenjivanja " svih nas " kao kolektiviteta.

U nastavi povijesti se umjesto o stradanju pojedinca govori o mitološkom stradanju apstraktnih kolektiviteta, a domoljublje to smradno Utočište Nitkova uzdiže u dužnost i vrijednost.

U Goldsteinovoj povijesti nije riječ o tome da današnju Hrvatsku treba kritizirati ili opravdavati zbog one ustaške, nego da shvatimo smisao mogućih ponavljanja " onoga što Goldstein naziva modificiranim inkarnacijama ", dakle vraćanjem 1941. Osupnut strahotama kojima je svjedočio kao dječak, Slavko Goldstein nas suočava s mučnom spoznajom o neobjašnjivom obujmu mogućeg izopačenja pojedinca i kolektiviteta.

Vrijeđanje i klevetanje ljudi i kolektiviteta nije dopušteno.

Po prvi put u povijesti nema zakonskih prepreka skoro niti u jednoj zemlji, da je u okviru društvenog dogovora svaka verzija vlasništva moguća, svako dioničarstvo poželjno, po prvi put se skoro svugdje mogu slobodni ljudi organizirati u svojim interesima, po prvi put je i informacija i znanje dostupno i plebsu ako se potrudi... a ipak se istražuju mogućnosti kako da se ponovo kolektivistički i uniformno odredi tko je vladajuća klasa, tko ima većega kao skupina... i u ovakvoj idealnoj društvenoj situaciji rasapa svega što smo znali ne dolazi do poziva da jedinka uzme situaciju u svoje, svoooje ruke, da ideologija i privatni nazori budu gurnuti u drugi plan... da slobodna volja osobe bude ostvarena u pojedinačnom slobodnom i samovoljnom udruživanju s drugima zbog ostvarivanja osobnih partikularnih interesa...... populistima svih fela to bi nanijelo neopisivu bol, a možda bi bar na jedan povijesni trenutak mnogi od tih sedammilijardi pojedinaca doživjeli ostvarenje osobne društvene slobode... ali, očito, većinu muči fobija od te same slobode koja uključuje i osobnu odgovornost.... i dobro im dođu kolektivističke mantre da pred bližnjima fingiraju aktivizam, koji, eto, nikada nije baš to što su oni zamislili...... ja prvo polazim od toga da će se ljudi uvijek i u svakoj situaciji ponijeti kao ljudi, sa svime što uz to ide... da će uvijek i svugdje iskazivati ono što nazivamo manama i vrlinama...... govori se o potragama za uređenjima kolektiviteta a da se nikada osim na verbalnoj razini nije pokušalo ostaviti ili potaknuti pojedinca da stvara od grunta ono u čemu će živjeti po svojoj volji, kakva god bila.

Ideja socijalnog federalizma, asocijacije slobodnih pojedinaca i kolektiviteta, samoupravljanja i valorizacije individue (čovjek kao početak i kraj) kroz integralnu socijalnu participaciju, čitav taj fond koji čini temelje liberterskog komunizma, mora imati kao pretpostavku ono što Marcuse, kao i Malatesta, naziva »instinctual basis for freedom«, koju je dugo blokirala povijest klasnog, autoritarno organiziranog društva.

se moze shvatiti da su prava pojedinca nadredjena interesima kolektiviteta... pa onda i pojedinci poput npr. domacih tajkunera imaju pravo da se obogacuju bez obzira na interese i stavove drustva, zar ne?

Ipak ne mogu preskočiti vlastitu sjenku pa samo nekoliko napomena: l. poezija je izrazito SUBJEKTIVNA, kako za čitatelje, tako i za autora, 2. povijest je kao svojevrsna omča oko vrata - lako zaguši, 3. poema je napisana u prosincu l993. i osim posvete, nije mijenjana: žao mi je što među velikane Poljske nisam uvrstio F. Chopina, bio sam u iskušenju dodati ga, ali nisam to učinio, 4. mada ne vjerujem u odnose nacionalnih kolektiviteta Židovi imaju 4 - 5. stereotip odnosa: prema Nijemcima, Austrijancima, Rusima i - Poljacima; poema je pisana upravo PROTIV predrasuda Židova prema Poljacima, 5. kada bih sada pisao o inspirativnim tokovima za poemu, ne bi mi bilo dovoljno ni tri dnevnika, 6. Osnovno: ništa protiv Poljaka, osobito ne protiv Poljakinje koja ljubi.

Glede raspada Jugoslavije tvrdi da je uvođenje demokracije u njenom najprimitivnijem obliku koji se svodio na brojenje glasova bez ikakve zaštite za manjine i neprilagodljive pojedince destabiliziralo krhk u ravnotežu između etničkih kolektiviteta. Zaštita za neprilagodljive pojedince?

Razlikovanje ovih kolektiviteta može se vršiti na više načina, u zavisnosti od odabranog kriterijuma.

Promatrani kroz simboličku prizmu, kipovi predstavljaju društvene fenomene zajedništva i kolektiviteta, ali i otuđenja i individualne samoće.

On je zazirao od kolektiviteta ili uvjerenja čopora, sumnjao u društvene akcije i osjećaj stanovitoga odmetništva od svijeta i svojega vremena nije ga nikada napuštao.

Ulaskom u EU gubi se državni suverenitet Ovaj je razlog u biti majka svih ostalih razloga, jer biti slobodan, ostvarivati slobodu, znači sebi dati mogućnost stvaranja i življenja onako kako to želimo i kako smatramo da je nama najbolje, a na razini kolektiviteta sloboda je državni suverenitet.

I zato, ne želeći se praviti blesav, govorim iz perspektive kolektiviteta makar me zato nitko nije ovlastio niti mi je udobno u tome kaputu.

Druga dimenzija globalizacijskih procesa na našemu tlu je uništenje nacije kao kolektiviteta.

Ali, ne kao proizvođač određenog klasnog kolektiviteta, nego proizvođač singularnog subjektiviteta kojemu je ispunjenje njegove/njene specifične potrebe odraz funkcionalnosti i zalog svrsishodnosti tako apolitičnog društva.

Tim postupkom predstava ulazi u polje društvene izloženosti, kroz pokret koji se gubi u masi individualnosti, skriven iza nekreativnog kolektiviteta, ali ipak dovoljno jak da se buni, da proizvede akciju.

Na taj se izazov bez sumnje može odgovoriti ostvarivanjem jedne drugačije vrste kolektiviteta, s njegovim vlastitim užicima i nesigurnošću, slobodama i rizicima.

Komfor plišanih okova čini ideju slobode, ali i ostale, kako ih Vesna Lakošek naziva neprijatelje neoliberalizma ideje zajedništva, kolektiviteta i uzajamne odgovornosti za živote svih pripadnika jedne zajednice žalosno nekonkurentnim na današnjem tržištu ideja i vrijednosti.

Zahtjev za dekonstruiranjem postojećih i oblikovanjem novih kolektiviteta, tj. kolektiviteta na novim osnovama, ne nudi pojedincima, kao što se to isprva čini, život u stalnoj nesigurnosti.

Da ga uopće ne zbunjuje i ne ometa činjenica da se temelji na apstrakciji i na izmišljotini o navodnom identitetu kolektiviteta i jezičnih zajednica znak je za uzbunu.

Razlikovanje alohtonih manjina, kako se ono čini u praksi nekih zemalja, znači ne prosto relativizovanje prava tih kolektiviteta, već i osporavanje samog postojanja takvih manjina.

S druge strane, dok se u prethodno razmatranim primerima objektivno gledajući ne menja manjinski položaj odnosnih lica (manjina ostaje manjina, ali u granicama nove države) ili dolazi do prelaska iz statusa većine u položaj manjine, ovde se zapravo vrši razlikovanje u statusu raznih kolektiviteta koji objektivno gledajući svi spadaju u red etničkih manjina.

Naime, ne daju se prava manjinama kao neka vrsta nagrade zbog toga što dovoljno dugo žive na datoj teritoriji, već da bi se obezbedio opstanak tih kolektiviteta i zaštitilo njihovo pravo na posebnost.