U " Atlasu glasova " (antiesejima) Pogačar piše iz neočekivane intelektualne lakoće, zavidnog znanja i fenomenske osjetljivosti o svačemu: o Baudelaireu, Rilkeu, Dragojeviću..., ali i o predmetima u očekivanom i turobnom nestajanju: o kolodvorskom restoranu, uličnoj vagi, punjenim paprikama.