i površan pogled na analizu posljednjih 50 godina našeg uvoza i izvoza ukazuje na par detalja: do sredine 60 - ih situacija je bila bajna, uvzo je bio minimalan - naravno kad se do tog vremena nije moglo dobiti ni putovnicu, rijetki su išli u inozemstvo, stranci nisu dolazili u našu zemlju, robna razmjena je bila više nego skromna. sve u svemu, ne čudi. upada potom u oči da je situacija bila tanka u drugoj polovoci 70 - ih (označeno sivo), to su vam prijatelji dragi one godine titina prosperiteta, kad se živjelo ko bobreg u loju, što na kredite, što na njemačke devize. kao što vidite, uvoz je otišao u nebo, a naša pokrivenost uvoza izvozom je spala na tanke grane. nakon toga je slijedila batina. u 80 - ima je situacija bila komatozna, država je defacto bankrotirala, a deiure ušla u beskonačne stabilizacijske programe. e, tih je godina došlo do oporavka - pokrivenost uvoza izvozom je bila kao nikad. u godini najžešće krize, 1985, skoro pa da smo dotakli one zlatne odnose iz sredine 60 - ih. konačno, novo razdoblje rasta uvoza (i pada pokrivenosti uvoza izvozom) krenulo je 1994. godine. slučajno godine koja je uslijedila nakon washingtonskog sporazuma, godina kada smo i formalno postali saveznici SAD-a i posljednja godina kada smo trebali putovnicu za odlazak u knin. čim je franjo počeo malo šarati, evo vraga, opet 1998, 1999 pada uvoz, i slijedom toga, pokrivenost se popravlja, a onda slijedi 2000. i opet se strmoglavljujemo na razine iz sredine 70 - ih.