Humor je smisao za komiku, duhovitost, šaljivost, dosjetka ili anegdota.

Suzdržana ekspresija Gorana Malusa u ulozi Brucea, smirenost kojom objašnjava svoje seksualne sklonosti i način na koji ih nastoji pomiriti s uobičajenom američkom obiteljskom tradicijom baš tom mirnoćom kojom izgovara neočekivane stavove izaziva komiku.

Ako su instrumentalne verzije pjesama komentirale prizore ističući komiku, pjesma Vere Lynn Srest ćemo se ponovno s istaknutim tekstom (u završnoj sceni lančanih nuklearnih eksplozija) donijela je nešto čega će se Kubrick i poslije često prihvaćati: oštri kontrast značenja teksta pjesme (Vera Lynn pjeva: Srest ćemo se ponovno, tko zna kad, tko zna gdje) i sadržaja prizora (Sudnji dan zbog niza nuklearnih eksplozija čovječanstvu je došao kraj).

Tonija tumači Ivica Jončić koji se u početku prizora kada je sam u svom stanu doima i zadovoljno i samodovoljno, ali se nakon dolaska Pere i saznanja što suprug njegove ljubavnice zapravo želi, počinje lomiti uspjelo gradeći komiku baš na tom povlačenju pred fizički slabijim oponentom.

Na onoj drugoj, gradskoj strani Adam Končić uspjelu komiku postiže balansiranjem između nastojanja da kao Albin ostavi dojam važnog plemića i nelagode čovjeka nedoraslog ozbiljnim problemima, što rezultira nesigurnošću i neočekivano smiješnim reakcijama.

Manje snažna glasa, ali prirodno se nadovezujući na Ritino mudrovanje, Radovanović ju je odlično nadopunjavao, uživljavajući se u scenski pokret i komiku.

A i sam je imao filing za komiku.

Njezina je glumica podjednako uvjerljiva u branjenju digniteta profesije, tumačenju problema koji daju naslutiti ozbiljnu osobnu dramu, ali i u pretjeranoj narcisoidnosti koja će brisati prethodne dojmove i graditi komiku u suprotnosti s njima, a smijeh će neodoljivo izazivati i groteskno pretenciozna ravnateljica teatra karikirano, ali prepoznatljivo nadahnuta likom i djelom Mani Gotovac koja je sklonost avangardizmu naglašavala u svojim kazališnim kritikama, a potom je imala priliku i oživotvoriti vodeći nekoliko kazališta.

Facijalnim ekspresijama postiže željenu komiku i uvjerljivost, a lakoćom pokreta (čak i kad je njegova pojava sporedna) potpuno opravdano privlači pozornost gledatelja.

Još je neuspješnije bilo uprizorenje lokalizirana Feydeauva Magarca u režiji mladoga mađarskoga redatelja Lasla Kesega, čija je želja da »napravi predstavu koja neće izazvati salve smijeha, nego niz osmijeha« poništila jednu od temeljnih Feydeauvih kvaliteta urnebesnu komiku.

Likovi su pobegli od ozbiljnosti u preteterani samopodsmeh i privlačnu komiku, što olakšava težak kritički sadržaj komada.

No, tvrdnja da izmišlja zapravo će samo potencirati njegovu strast za pripovijedanjem i smisao za komiku, u kojima će granica između fikcije i zbilje ponekad doista biti vrlo tanka.

Može li se satirička oštrica »harlekina revolucije« svesti na lagodnu komiku praćenu pljeskom iz naslonjača?

Takvim se Benediktovim osobinama autorica inteligentno služi kako bi se poigrala s pozicijom pripovjeda č a, kojom se tako đ er koristi na neo č ekivan, maštovit na č in za naratora roman ima tzv. sveznaju ć eg pripovjeda č a, koji je neprestano vrlo ironi č an spram glavnoga junaka, a pritom, paradoksalno, odražava njegov svjetonazor i njegov na č in razmišljanja te se služi njegovim vokabularom, pa kao rezultat imamo razornu komiku koja proizlazi iz nepodudarnosti izme đ u stvarnoga stanja i protagonistove verzije zbilje.

Naime, osim što u sebi nosi mediteranski štih, blago naginjanje valcera u smjeru uličnog vergleca pojačava komiku lagano karikaturalnog pristupa likovima.

Kroz redukciju dijaloga i komiku koja se zasniva na fizičkom gegu i apsurdu film referira i na Jacquesa Tatija naročito u sceni u kojoj bogati vlasnik strada u vlastitom domu kao žrtva moderne tehnologije.

Manje probleme s engleskim jezikom Krivačić vrlo šarmantno pretače u komiku te nadoknađuje bogatom i vrlo rječitom gestom, dok je Jakir, tipičnog naglašenog glumačkog izraza, vrlo dobar i razigran.

U Malkočevoj priči žiri je pohvalio obrat u komiku, ali i upotrebu provincijalizama i neologizama koji priči daju poseban ugođaj.

Vanja Drach je vrlo snažno i sugestivno tumačio Heraklova oca Amfitriona, međutim u ulozi Admetova oca nije iskoristio komiku svoga lika.

Igor Golub dojmljivim glasom i naizgled uravnoteženom pojavom pokušava kao Alzheimer održati red u predstavi, a efektnu komiku postiže u brojnim trenucima u kojima njegov lik nehotično ispada iz ravnovjesja kojem se nastoji približiti.

Njen urođeni i profinjeni smisao za komiku, tako čest kod Jaraca, crpi svoju uvjerljivost iz senzibilnog Marsa u Ribama.

Vedran Mlikota i Borko Perić kao suparnici u ljubavi komiku postižu odmakom od svojih likova, a žuđenu im Lovorku Ana Maras efektno tumači kao živu, nekonvencionalnu djevojku punu iskrenih emocija.

Svojim djelom " Lukava udovica " (1748.) označio je preokret u pisanju za kazalište stvorivši pravi scenski zaplet, punokrvne likove, uvjerljive intrige i plemenitu komiku, za razliku od dotadašnjih scenarija komedija ' dell ' arte ' temeljenih na improviziranim izvedbama često vulgarne komike.

Osim pjevačkih kvaliteta pokazali su i osjećaj za komiku.

A glumački ansambl uspješno je, gotovo dva sata, nasmijavao premijernu publiku: i Mirej Stanić (Jacqueline) i Branimir Vidić (Robert) i Izmira Brautović (Suzette) i Glorija Šoletić (Suzanne), pa i u epizodi Edi Jertec (George), s gostom iz Splita Nikolom Ivoševićem (Bernard), u igri ljubavnih prijevara, bez prevelikih nijansiranja, ali što je važnije, i bez karikaturalnosti, uspješno su povezali niti radnje stvarajući čistu komiku situacije.

Glumica iznimne sposobnosti transformacije, s osobitim darom za komiku, Semka Sokolović - Bertok na sceni je ostvarila mnogobrojne značajne uloge, među kojima, od onih rođenih iz pera hrvatskih pisaca, ne smijemo zaobići Đove (M.

Njihove su kreacije tako dodatno pojačale i začinile zadanu komiku situacije, a samo je pitanje kako bi sve to izgledalo da su kao temelj imali promišljeniju dramsku podlogu.

Ironiju i komiku autor ne zanemaruje te ih donosi putem vrckavih dijaloga, a po efektnosti posebno se ističu česte sarkazmom ispunjene mišljene a neizgovorene, duhovite replike koje ocrtavaju neiskren, ciničan odnos među sugovornicima.

Köln, igrači Schalkea Yves Eigenrauch i Hansa Rostocka Christian Brand čitali su vlastite kolumne, a pokrajinski ministar kulture i sporta Michael Vesper čitao je izvatke iz autobiografije Franza Beckenbauera, u kojima je pronašao čak i nenamjernu komiku (»Seksualna revolucija doživjela je svoj klimaks«).

U njezinu je slučaju riječ i o lošoj glasovnoj artikulaciji, vidljivoj i u ulozi Čipolina, koja zahvaljujući pretjeranu afektiranju umjesto istinske tragike žrtvovanja - koja je i početak cijele priče, dobiva bespotrebnu komiku karikature.