Prema njoj, glavna svrha projekta Srpske banke bila je koncentracija razjedinjenoga srpskog kapitala u Hrvatskoj i Austro-Ugarskoj isključivo u jednu središnju banku pod motom svoj k svome. Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća srpske su trgovačke banke, pa i Srpska banka u Zagrebu, često nastojale snažnom nacionalnom propagandom privući štedne uloge i komitente iz vlastitoga nacionalnog korpusa, ali i preuzeti trgovinu od trgovaca drugih nacionalnosti. Nives Rumenjak zaključuje da je Srpska banka u Zagrebu, čije se djelovanje temeljilo na načelima ekskluzivnog srpskog nacionalizma, poslužila tome da se srpsko stanovništvo iz tada ukinute Vojne krajine prilagodi novom vremenu.