() ime pipschips videoclips dao sam samom sebi još dok su sanje o bandu bile zaista samo sanje. naime, kao dobar mamin sinek od 8 godine sam krenuo na klavir u vatroslav lisinski, a komponiranjem, odnosno nabijanjem i razbijanjem klavira se bavim od svoje 10. kad sam prvi put shvatio da moja frustracija što me nisu upisali na gitaru možda poluči rezultate. naime, logično, sve sam se manje bavio klavirom za školu (mada sam bio prilično dobar), a sve više punk popijevkama i razbijanjem žica. e tako sanjajući o bandu sam sam sebi od naranijeg puberteta, pa do 25. kad sam konačno osnovao band nadjevao različita imena exotic tabac, obala crvenookih majmuna, nebeske pidžame. sve do pipschips videoclips. kako sam se, slučajno, baš tako zvao u vrijeme upoznavanja s kraljićem (koji mi je doveo kompletnu bagru iz ondašnjih dum dum boysa tako da smo i praktički i teoretski mogli imati članstvo potrebito za bend, hehe) ime je ostalo. dakle, nije bilo o njemu ni glasanja, ni preglasavanja, ni demokracije. čista autokracija od prvog dana. zajebavam se.. mada, znate, zgodno je to što za razliku od mnogih koji se dogovore oko imena, pa se raziđu, posvađaju ja nikad ne moram mijenjati brand, tu je fakat sve jasno. a važnost brandiranja shvatiš nakon puno godina kad ti brand postane i opterećenje i jedino kakvo takvo uporište u ovom presmiješnom zanimanju.