Posebice ciničan u oslikavanju muških protagonista antiklerikalni i liberalni Don Lope zagovornik je seksualne slobode, ali takve koja se odnosi samo na njega, iako je u drugoj polovici filma njegov egoizam nadograđen i ambivalentnom melankolijom, dok je Horacijev interes za Tristanu kratkotrajan i određen materijalističkim kompromisima, film je strukturiran oko junakinjina razvoja od prestrašene, naivne i nevine djevojke do hladne i perverzne osvetnice svom staratelju i zavodniku, koja u konačnici savladava umijeće manipuliranja predodžbama muškaraca, kao ironičnu posljedicu vlastitih strahova i seksualne represije.