Pismo koje je zadarski dožupan Stanko Zrilić uputio ne samo vijećnicima nego i predsjedniku države, premijeru, glavnom državnom odvjetniku i političkim strankama, u kojemu optužuje župana Stipu Zrilića za pogodovanje Kali tuni u koncesioniranju pomorskog dobra i nanošenje štete od 25 milijuna eura, bacilo je u sjenu sve ostale teme na inače bogatom dnevnom redu Županijske skupštine u četvrtak.

Dakle, glasom prava francuskoga ugovor o koncesioniranju očituje, kada ga doktrina i praxis sudbeni razmatraju kao jedinstvenost, izvjestan karakter mješoviti.

Župan Stipe Zrilić je donio odluku o koncesioniranju još dviju lokacija Poljoprivrednoj zadrugi Paklenica pokraj Selina i Tribnja za po 50 tona školjaka, što još treba odobriti Županijska skupština.

Polaznici će pohađanjem seminara dobiti uvid u novi pravni okvir, kako bi bili spremni za primjenu novih sektorskih propisa o koncesioniranju na lučkom području, kada ti propisi budu doneseni.

U međuvremenu je donesen Zakon o izmjenama i dopuni pomorskog zakonika, koji je stupio na snagu 3. studenog 1994. i koji je izbrisao članak 1054. Pomorskog zakonika iz 1994., a koji je odgađao primjenu članaka 48. 80., a između ostalog i članaka o koncesioniranju pomorskog dobra.

(ii) gospodarsko korištenje (utilisation d exploitation économique; Wirtschaftsverwertung), s to je korištenje pomorskoga dobra za obavljanje gospodarskih djelatnosti, s ili bez korištenja postojećih gradjevinâ i drugih izgradaka ili ugradaka na pomorskom dobru, s ili bez podizanja novih gradjevinâ i drugih izgradaka ili ugradaka na tomu dobru, s isključivanjem ili ograničavanjem porabe opće, ili bez toga; gospodarsko korištenje pomorskoga dobra predmnijeva koncesioniranje (concessionisme; Abtretung), s čim se isključuje ili ne isključuje porabu opću, a to iziskuje provodjenje posebno propisanih postupaka (javno prikupljanje ponudâ, etc.) da se dodje o upravnoga akta s kojim se podjeljuje koncesiju, na podlozi kojega se, onda, s nadležnim tijelom Republike ili jedinice lokalne (općina, grad) ili jedinice regionalne samouprave (županija) sklapa ugovor o koncesioniranju;

Koncesija na takav način, osim svega, postaje veličinom s kojom će se nastojati uspostaviti ravnovjesje financijalno ali ne u koncesioniranju već u javno-privatnomu ortaštvu.

(3) Glasom prava hrvatskoga, u koncesioniranju razlikuje se dvije stranke, a to su ona vlast prepuštajuća, dakle javno-pravno tijelo koje je nadležnim koncesiju podijeliti, te koncesionar, a to je pojedinac ili pravna osoba koji, dotično koja, uspije koncesiju ishoditi, to je, dakle, kako se to voli u francuskoj pravnoj književnosti reći, privatni kapitalistički poduzetnik koji ono gospodarsko iskorištavanje dobra od interesa za Republiku ili tjeranje iste takve djelatnosti ustrojava za svoj vlastiti račun (rizik i korist).

Suprotivno tomu, uredjenje koncesioniranja u Republici Hrvatskoj ne bi, ne uzimajući, zasada, u obzir, značenje javno-privatnoga ortaštva u takvim suvislostima (isp. infra), gubilo na svojoj osebujnosti i distinktnosti, i to jednostavno s razloga, što se, prvo, koncesioniranje vezuje uz pravo gospodarskoga iskorištavanja prirodnih bogatstava te drugih dobara za koja je s zakonom odredjeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, kao i s pravom obavljanja djelatnostî od interesa za Republiku Hrvatsku te za izgradnju i podizanje gradjevinâ i postrojenjâ potrebitih za obavljanje takvih djelatnostî; kao drugo, za podjeljivanje narečenoga prava koncesionar je dužan plaćati nadoknadu, i to s naslova upravnoga akta o podjeljivanju koncesije, na podlozi kojega se sklapa zaseban ugovor o koncesioniranju; kao treće, ističe se ne sâmo koncesioniranje dobara ili djelatnostî od interesa za Republiku Hrvatsku, već i to da koncesionar osigurava prihode iz obavljanja takvih djelatnostî ili iskorištavanja takvih dobara, dakle iz ugovornih ili sličnih davanjâ svojih su-ugovornikâ kao korisnikâ [ 11 ].

Naime, hrvatsko pravo ne poznaje uredjenje upravnoga ugovora kao zasebno pravno uredjenje, već samo pojedine upravne ugovore npr. onoga o koncesioniranju, o javnim nabavama, o privatizacijama, etc.

Kako ova kvalitetna baza podataka od šireg značaja može pridonijeti boljem upravljanju pomorskim dobrom i učinkovitijem koncesioniranju, prošle je godine odlučeno da se putem Interneta/Intraneta stavi na raspolaganje svim subjektima koji imaju direktni ili indirektni utjecaj na upravljanje pomorskim dobrom: gradovima i općinama, lučkim kapetanijama, općinskom državnom odvjetništvu i županijskim lučkim upravama, što je prvi slučaj u Hrvatskoj da se to područje učini dostupnim javnosti.

Polaznici će pohađanjem seminara dobiti uvid u novi pravni okvir, kako bi bili spremni za primjenu novih sektorskih propisa o koncesioniranju na lučkom području, kada ti propisi budu doneseni.

Novost je i nadolazeći zakon o upravljanju te koncesioniranju pomorskog dobra, luka i sidrišta koji će uskoro i na raspravu u Sabor, a koji bi omogućio upis prava na koncesiju.

Prilikom screeninga Poglavlja 14. ' Prometna politika ' u Bruxellesu je ukazano na potrebu osnivanja regulatornog tijela kao što je uobičajeno u članicama EU koje koncesioniranju i subvencioniraju javni obalni pomorski promet.

(9) Zbog svih onih već izrečenih razlogâ, mora središnje značenje u koncesioniranju javne službe imati onorečeno i već poznato načelo o ravnovjesju financijalnomu (équilibre financier; Finanzausgleich).

Odredjivanje visine takve nadoknade, i ostalih uvjetâ plaćanja, u svezi je s obdržavanjem ravnovjesja financijalnoga u koncesioniranju (maintien de l équilibre financier dans le concessionnisme; Aufrechthaltung finanziellen Ausgleichs in der Abtretung).

Naime, s jedne strane, glasom propisâ koji uredjuje javno-privatno uortačivanje, postupak odabira privatnoga ortaka provodi se, ukoliko provedba projekta javno-privatnoga ortaštva razumijeva davanje koncesije, glasom propisâ kojima se uredjuje postupka davanja koncesije, a to su propisi o koncesioniranju, dočim glasom potonjih propisâ, s druge strane, na davanje koncesije, dotično na koncesioniranje, primjenjivati će se, ukoliko se utvrdi da je riječ projektu koji imade obilježja projekta javno-privatnoga ortaštva, odredbe propisâ s kojima se uredjuje javno-privatno ortaštvo u dijelu koji se odnosi na predlaganje i odobravanje projekata javno-privatnoga ortaštva.

Ono što se najviše zaboravlja pri tomu svemu jest okolnost da se koncesioniranje i odnosi prije svega na opće-društvena dobra, dočim glasom supripadne Uredbe dokumentacija za nadmetanje mora, pored onoga što je propisano s Zakonom o koncesioniranju, sadržavati i: prijedlog ugovora, upute za izradbu financijskoga modela, diskontnu stopu, te prijedlog tablice podjele rizika.

U novomu hrvatskom uredjenju koncesioniranja obveza na plaćanje koncesijske nadoknade ostala je i nadalje bitnim počelom toga uredjenja, s tom tazlikom, a to i jest ono što je najodlučnijim, što se umjesto kriterija kao što je obdržavanje ravnovjesja financijalnoga u koncesioniranju uspostavilo ekonomsku opravdanost plaćanja koncesijske nadoknade kao nekoga parametra.

Jer, privatni ortak jest u takvom slučaju gospodarski subjekt koji je odabran na podlozi provedenoga postupka glasom propisa o javnoj nabavi i koji s javnim ortakom sklapa ugovor o javno-privatnom ortaštvu, ili u takvu svrhu utemeljuje društvo posebne namjene, ili s javnim ortakom utemeljuje članski odnošaj u zajedničkomu trgovačkom društvu (kao što je to već rečenim, to su modeli javno-privatnoga ortaštva), a u slučaju projekta davanja koncesije koji imade obilježja javno-privatnog ortaštva, to je gospodarski subjekt koji je ponuditeljem u postupku radi dobivanja koncesije, što znači postupku radi odabira koncesionara kao privatnoga ortaka, koji na podlozi odluke o odabiru najpovoljnijega ponuditelja sklapa ugovora o koncesioniranju.

Treće, financijalni učinci koncesije na državnoga proračuna, financijalni učinci koncesije na lokalno-regionalno-samoupravne proračune, to bi zapravo trebala biti procijenjena velićina financijalne koristi što ju se može od koncesioniranja očekivati. Uskladjenost koncesioniranja s gospodarskim razvojnim planovima te planovima davatelja koncesije, to bi značilo očekivati zapravo stanovitoga razvojnog učinka podvrgavanja koncesioniranju nekoga dobra, djelatnosti ili usluge od interesa za Republiku Hrvatsku, najopćentije rečeno podizanje razine kakvoće gospodarenja općenito, a ne samo u gospodarskom korištenju odnosnih dobara, djelatnostî ili uslugâ.

(g) da novčana nadoknada za koncesiju smije biti ugovorenom kao stalni jednaki iznos ili kao varijabilni iznos, ovisno o posebnostima pojedine koncesije, s tim: (I.) što se visinu nadoknade za koncesiju odredjuje ovisno o vrsti djelatnosti, roku trajanja koncesije, poslovnom riziku i očekivanom dobitku, opremljenosti i površini općega, dotično javnoga dobra; kao i s tim (II.) što se smije ugovorom o koncesioniranju predvijeti promjenu visine nadoknade za koncesiju u odredjenomu vremenskom razdoblju, za vrijeme trajanja ugovora o kocesiji, što se mora u dokumentaciji za nadmetanje naznačiti; te konačno i s tim (III.) što za vrijeme trajanja ugovora o koncesioniranju davatelj koncesije ne smije s koncesionarom niti propisivati niti ugovarati bilo kakvoga oblika prijeboja kao nadomjestak za plaćanje nadoknade za koncesiju.

S drugim riječima, u svim slučajevima ekonomske neopravdanosti prestala bi takva obveza koncesionarova, i to neodvisno o bilo kakvim drugim okolnostima ili ograničenjima, što bi ih postavljali Zakon, zasebni zakoni i propisi i ugovor o koncesioniranju.

(6) U svakom slučaju, s obzirom na obvezu plaćanja koncesijske nadoknade kao bitno počelo koncesioniranja kao naročitoga postupka privodjenja opće-društvneih dobara obavljanju gospodarskih i drugih društveno-korisnih radinostî, te s obzirom na visinu koncesijske nadoknade kao kriterija, ili kao jednoga od kriterijâ, odabira najpovoljnijega ponuditelja za dodjelu koncesije, kao i s obzirom na okolnost da ugovor o koncesioniranju imade biti usukladjenim s dokumentacijom za nadmetanje, svim podatcima iz obavijesti o namjeri davanja koncesije, s odabranom ponudom, te s odlukom o izboru najpovoljnijega ponuditelja, dakle s svim onim što upućuje ne samo na ekonomsku opravdanost kao nužnost, već i na nužnost odklanjanja izloženosti opće-društvenih dobara, radova i djelatnostî rizicima koji bi ih mogli pogoditi u tijeku koncesioniranja, teško se oteti dojmu da odredba Zakona o ekonomskoj opravdanosti kao preduvjetu izvršivanja obveze na plaćanje koncesijske nadoknade znači zapravo prikriveno zaobilaženje svih naredjenjâ i zabranâ kako takve proizlaze iz zasebnih propisâ, a pogotovo strategijâ (zaštite okoliša, prirode, kulturne baštine, etc.).

(6) Jedna od stvarî koja je, možda, jednom od najznimljivijih jest način rasudjivanja koji je usadjen u, ili proizlazi iz, zakonskih odredbenicâ o predmetu koncesije, dotično predmetu koncesioniranja jest u svezi s razlučivanjem različitih područjâ koncesioniranja od različitih djelatnostî podvrgnutih koncesioniranju.

Zapravo, struktura, postupci i kriteriji odabira koji obilježuju javnu nabavu kao zasebno pravno uredjenje jesu nečim što povezuje sva narečena tri pravna uredjenja u jednu cjelinu, moglo bi se reći, javno-privatnoga ugovaranja (contractualisation publique-privée; öffentlich-private Vertraglichkeit), tako da se može slobodno zaključiti da su razlike medju narečenim pravnim uredjenjima samo inačicama javno-privatnoga uortačivanja, što ako ne u zamisli a ono svakako u primisli sili na to da se razmotri kakve možebitnosti oslabljivanja obzirâ na opće interese u koncesioniranju posebice izložene riziku kroz gospodarsko korištenje općih i javnih dobara u općoj porabi, pribavljanje javnih uslugâ i izvodjenje javnih radova.

Delvolvé, Državno vijeće (Conseil d État) kao vrhovno upravno sudište u Francuskoj drži strogim ispunjenost pretpostavke o nagradjivanju suugovarača, dotično koncesionara, s davanjima od korisnikâ službe e da bi se moglo ugovor o koncesioniranju prepoznati, dotično smjelo o koncesioniranju govoriti.

Takve se, dotično upravne ugovore, zaključuje s pojedincima i pravnim osobama o javnim nabavama robe (les marchés de fournitures), o izvodjenju javnih radova (les marchés de travaux publics), o prijevozu (les marchés de transport), o koncesioniranju javne službe (la consession de service public), o javnom zajmu (emprunt public), etc.

Ali, s druge strane, iz sâme naravi koncesioniranja proizlazi i pravo koncesionara na obdržavanje, uz dužnost javno-pravnih tijela voditi računa o očuvanju, ravnovjesja financialnoga u koncesioniranju (équilibre financier; Finanzausgleich), baš kao i u upravnomu ugovaranju općenito [ 14 ].

K tomu, u Francuskoj zakonitost upravnih ugovora, posebice s motrišta promicanja općega interesa, prosudjuje Državno vijeće kao vrhovno upravno sudište i drugi upravni sudovi, dočim u Hrvatskoj upravno sudište Upravni sud Republike Hrvatske jest nadležnim za prosudjivanje zakonitosti ali samo upravnih akata kada su takvi, i ako su, podlogom za sklapanje (nekih) upravnih ugovorâ (potonje je slučajem, npr., u koncesioniranju), dočim su u drugim slučajevima i u svemu ostalom nadležnim redoviti sudovi.