Prvi Koncili (Nicejski, Konstantinopolski, Efeški) definirali su temeljne dogme o Svetom Trojstvu, Kristovoj ljudskoj i božanskoj naravi, o Mariji, Isusovoj majci kao Bogorodici te formulirali Credo.

Koncili koji su težili uspostavi jedinstva i koji su to donekle postigli bili su Lionski 1274. i Firentinski 1439. Svaka isto na pravoslavna Crkva zadržava s potporom Petrova nasljednika vlastito drevno ustrojstvo, crkveno pravo, liturgijske obrede i propise, vlastitu duhovnost i moguđnost da se sveđeni ki red daje i oženjenim mučkarcima.

Sve vidljivija tropička proširivanja liturgijske igre (đavoli, maskiranje, prerušavanje u ženske osobe, uvođenje životinja u zbivanje) izazvala su protivljenje crkv. autoriteta, pa su pojedini pape, sinode i koncili zabranjivali takve predstave u crkvi.

U njoj su održani i mnogi ekumenski koncili, kao i Koncil bezgrješnome začeću.

Upravo zato su i održavani koncili koji su ljude htjeli poticati na bolje svjedočenje vjere.

Današnji bi nasljednici vrloga Pavla trebali više čitati izvorne tekstove, a manje tisuće i tisuće glupih pravila koja su izmislili razni pape, razni koncili, razni reformatori, razni samozvani proroci i razni blaženici.

Vjeru otačke Crkve u otajstvo Utjelovljenja potvrdili su veliki koncili otačkoga doba: Nicejski, Efeški, Kalcedonski, Drugi i Treći carigradski te Drugi nicejski.

Kasnije se u Toledu održavaju lokalni koncili, koji imaju bitan utjecaj na politiku kraljevstva.

Svi njezini Koncili su išli ka jasnijem izričaju vjere i eventualno ka naglašavanju onoga što spada pod krivovjerje.

Ova info tehnologija mi se čini efikasnija nego koncili, Vatikan ili Carigrad u raspetljavanju ove zavrzlame izmedju katoličke i pravoslavne crkve.

Počeli su se sazivati koncili (zvani i ekumenski), na kojima su se okupljali crkveni poglavari.

Naime, prvi koncili oblikuju zapadni seksualni moral, u kojem prvi grijeh postaje grijeh putenosti.

Dogme, jednostavno rečeno, možemo usporediti sa stankom Crkve na njezinu putu: koncili ili papa, dakle crkveno učiteljstvo, promatraju i razmotre istine prenesene u Bibliji te neke od njih prikazuju snagom svoje vlasti kako bi okončali neku kontroverziju, ili pak zato što su te istine važne u životu vjernika.

Katolik s Papom i za Papu; katolik kojemu u duši žive sve svete knjige, svi crkveni oci, svi koncili, sve dogme, sve enciklike, sva liturgija, sva svetohraništa, sve zapovijedi, svi katekizmi, svi biskupi, svi svećenici, svi siromasi, svi redovnici ovoga svijeta.

Kr. ta su se mjesta lokalizirala te su započeli građevinski pothvati, a ekumenski koncili su to teološki podupirali.

Prvenstvo su Petrovog nasljednika potvrdili i koncili u Sardici (342.), Carigradu (381.), Efezu (431.), Kalcedonu (451.) i drugi.

Svi su koncili - opći ckrveni sabori - u tijeku duge povijesti utvrđivali dogme i osuđivali krive nauke.

Nemate pravo dovoditi u pitanje najsvetiju pravovjernu vjeru, koju je utemeljio Krist savršeni zakonodavac, koju su apostoli proglasili diljem svijeta, koja je zapečaćena crvenom krvlju mučenika, koju su potvrdili sveti koncili, koju je odredila Crkva u koju su svi do smrti vjerovali, svi naši očevi i dali nam je u naslijeđe, i o kojoj nam sada papa i car zabranjuju raspravljati iz straha da raspravi ne bi bilo konca.

Dr. Ančić je naglasio da za dobro razumijevanje Koncila nije dostatno poznavati teološku poruku, nego i povijesne okolnosti u kojima su nastali koncili, pa je za pretkoncilsko razdoblje na općoj društvenoj razini uz ostalo naveo: politički katolicizam, socijalni katolicizam i Katoličku akciju, a za teološku i crkvenu razinu: vraćanje izvorima - Svetom pismu i predaji, liurgijski i ekumenski pokreti, relativiziranje neoskolastike i personalističko polazište, otvorenost novim duhovnim strujanjima pape Pija XII, buđenje jake misijske svijesti u Crkvi i njezino otvaranje drugim kulturama, te marijanski pokret.

LG 66), ne tek od 6. stoljeća i ne samo u Španjolskoj, o čemu nam svjedoče i raniji crkveni koncili.

Katolik s papom i za papu, katolik kojemu u duši žive sve svete knjige, svi crkveni oci, svi koncili, sve dogme, sve enciklike, sve ceremonije, sve zapovjedi, svi katekizmi, sve nepogrešivosti, svi biskupi, svi svećenici, sva svetohraništa, svi siromasi, svi redovnici čitavog svijeta. " (Dušan Žanko, Duša Dr. Ivana Marza, Život br. 5, 1938.)

Katolička je crkva započela protureformaciju, osnovani su novi redovi napr. isusovci kako bi obranili katoličanstvo, a papa je u Tridentu sazvao koncili koji reformira Crkvu, ponovo potvrđuje dogme i odgovara na pitanja reformacije.

Crkva je kroz povijest, još od prvih kršćanskih zajednica, a nakon smrti Krista od pokreta, istina vjerskog, postajala priznata vjera sa svim ustanovama koje usto idu pa je kroz razna sastajanje od kojih najveću vrijednost i važnost imaju Crkveni sabori ili Koncili (Sinode), njih 21 pokušavala vjeru u Boga svesti upravo u Božje okvire.

U svoj povijesti Crkve koncili su, počevši od Nicejskog 325. do I Vatikanskog 1869. sazivani radi rješavanja neke krize u Crkvi, kao što su bile razne hereze, te se na koncilima osuđivalo krivovjerje i njihovi nosioci, i proglašavane su nove dogme.

Sudski postupak je službeno otvoren u lipnju 1518. Luther je odbio poziv da do? e u Rim na to su? enje, jasno ustvrdivši da je nezabludivo samo Sveto pismo, a da se i pape i koncili mogu prevariti.

U povijesti Crkve, kao što mislim da vam je poznato, Drugom su vatikanskom koncilu prethodili razni koncili.

Koncili su glavni instrument putem koji se crkvena zajednica izražava.

Najbolje je to izrazio Dušan Žanko: »On je bio čisti i savršeni katolik katolik s papom i za papu; katolik kojemu u duši žive sve svete knjige, svi crkveni oci, svi koncili, sve dogme, sve enciklike, sve ceremonije, sve zapovijedi, svi silabi, svi katekizmi, sve napogrješivosti, svi biskupi, sve svećenici, sva svetohraništa, svi siromasi, svi redovnici čitavoga svijeta (...) Dr. Ivo je bio katolik od jednoga komada, sav od jedne ideje, sav od jedne boje, katolik do dna, do vrha, do izgradnje.« [ 6 ]

Veliki koncili i veliki naučitelji onoga vremena bili su zaokupljeni time kako da se vrate od otuđenja i iskrivljenja pravoj inkulturaciji.

Doduše, tijekom vremena objedinile su se različite tradicije i oblikovale veliku, zajedničku predaju biblijska egzegeza privilegirano je mjesto očitovanja toga procesa ali je službenoj dogmatskoj i moralnoj teologiji dan zadatak da bdije nad interakcijom i razvojem različitih metoda kako one ne bi " zastranile " od temeljne poruke kakvu su, zapravo, u razdoblju od IV. do VIII. stolječa definirali prvi, opči crkveni koncili, a potonji samo utvrdili i proširili.