Sva važna pitanja provjeravaju se i odlučuju na koncilima gdje su oni sabrani da odgovore na izazove određenog časa.

Onfray ne govori o mističnim iskustvima, pa ni mističnim zajednicama, o katakombama, martirima i sufijima; Onfray piše svoj traktat o paulinskoj teologiji (od koje počinje sve u tom smislu loše), o crkvenim ocima, koncilima, inkviziciji, o heremu, džihadu i 11. rujnu; u pogledu potonjeg događaja Onfray ne dijeli sumnje onih koji misle da je rušenje Twinsa stvar američkih insajdera, već misli da je to pir islamskog fundamentalizma.

Prije nego se upustimo u ovo teološko sporno pitanje, spomenimo još da je na tim koncilima i sinodima često i vegetarijanstvo bilo > predmet političkog značaja.

Stoga kroz povijest Crkve na koncilima se i proglašavaju dogme upravo da se vjera zaštiti od hereza.

Ja sam sigurna da ti misliš kako je tvoja vjera jedina istinska i prava i sve drugo je lažno i isto tako sam sigurna da si jako uvjeren u povijest u koju vjeruješ no upravo toga moraš biti svijestan, vjeruješ Ne barataš sa činjenicama sve dok se pozivaš na Bibliju, barataš sa vjerovanjima, jer Biblija je bila sastavljana i rastavljana po koncilima mnogo puta isto kao što se po koncilima odlučivalo o pravilima koje imamo u Kršćanstvu dana, to je religija koja se razvijala kao i sve druge, naravno, neke druge se nisu širile toliko nasilno, al ajde, svatko ima svoju povijest.

Biskupi i poglavari Crkve počinju se sastajati na koncilima, skupštinama na kojima svako izvještava što radi u svojoj provinciji, i gotovo se svi slože oko jedne odluke koja se nametne na sveobuhvatan način.

Također su se na koncilima definirale i dogme osnovne istine vjere.

Rani krscani su se sluzili Septuagintom zidovske dijaspore a ona je sadrzavala deuterokanon.Citiraju ga mnogi autori i spisi vec od 1 stoljeca; Didahe citira Sir 1,28; 4,31 Klementova poslanica Korincanima citira Mudr12, 12 Hipolit komentira pricu o Suzani iz Dn 13, Augustin se poziva na molitvu za mrtve (cistiliste) iz 2 Mak 12,43 Apostolske konstitucije spominju Juditu kao prorocicu, Irenej citira mudrost.Potpuni kanon Pisma zapisan je tek na koncilima u Rimu (382) Hiponu (393), Kartagi (397), te u spisima pape Inocenta I (pisma, 408. god) - prema tome ako te knjige nisu vazece, nije vazeci ni kanon cijele Biblije

Autori pišu o velikim promjenama s dolaskom Konstantina i Teodozija i njihovim podržavljenjem kršćanstva i Crkve, te o pojavi krsnih crkava i oratorija (Župa nakon Milanskog edikta), o formiranju župa na teritorijalnom i klerikalnom principu (vlasničke crkve), o srednjovjekovnom razvoju župa unutar urbanizacije, o razvoju katedralnih škola i pojavi novih redova kao i o pojedinim obvezujućim dekretima i koncilima za uređenje župa.

Na mnogim tim koncilima donesene su također odluke koje se odnose na disciplinu, ali one nipošto nisu nepogrješive, jer se ne odnose izravno na vjeru i moral.

Prva i jedina pisana potvrda odnosi se na sudjelovanje naronitanskog biskupa Marcellusa na dvama koncilima u Saloni, 530. i 533. godine. (16) Iz istog izvora saznajemo da je Narona bila biskupsko središte.

Nepogrešivo naučavaju i biskupi, dakako ako njihov nauk ne proturječi papinom, što napose vrijedi kad je riječ o proglašavanju doktrine na crkvenim saborima (koncilima), ali nijedan nauk nije nepogrješiv, makar potjecao i od biskupskog sabora, ukoliko ga ne odobri papa.

Ovaj proces čišćenja, službeno potvrđen od Crkve na koncilima u Firenzi i Trentu, poznat je kao čistilište.

3. Još nešto o sv. Leonu I. i ekumenskim koncilima

Na koncilima u Hiponu (393. g.) i Kartagi (397. g.) 46 knjiga Starog i 27 Novog zavjeta koje se pojavljuju u današnjoj Bibliji potvrđene su nadahnutima od Boga.

Nakon službenog izjednačavanja Božje Riječi s ljudskom riječi, nakon izjednačavanja Biblije i Tradicije, na slijedećim crkvenim koncilima Rimokatoličke Crkve, vidimo bitno jačanje ljudskog autoriteta i pojavu Mariologije.

Evo njegovog odgovora: Ako me se ne pobijedi uz pomoć svjedočanstva Svetog pisma ili očitim razumskim razlozima jer ne vjerujem isključivo ni papi ni koncilima, budući da je izvjesno da su često griješili i proturječili sebi samima uvjeren sam u mjesta iz Svetog pisma koja sam naveo.

Biskupski zbor, dakle svi biskupi, na svečan način svoju vlast nad općom Crkvom vrši na općim saborima ili koncilima, ali uvijek zajedno sa svojom glavom rimskim biskupom.

Mjerilo onoga, drži De Dominis, što se ubraja u osnovne članke vjere jest vjera pracrkve, vidljiva u simbolima vjere (Vjerovanjima) i prvim koncilima Crkve.

Kada je riječ o koncilima koji su vremenski bliže nama moramo spomenuti Tridentski sabor, u 16. stoljeću, koji je razjasnio bitne točke katoličkog nauka u sučeljavanju s protestantskom reformom; ili Prvi vatikanski koncil, na kojem se počelo razmišljati o različitim temama, ali se imalo vremena proglasiti samo dva dokumenta, jedan o spoznaji Boga, objavi, vjeri i odnosima s razumom te drugi o papinu primatu i nepogrešivosti, jer je prekinut okupacijom Rima u rujnu 1870.

Ova je odluka bila ratificirana opet na koncilima u Hiponu 393. i Kartagi 397. i 419. godine).

Godine 1422/1423. sudjeluje na koncilima u Paviji i Sieni koji su trebali biti pripremna faza Baselskom koncilu (1431 1449).

nažalost, crkva danas puno je bliža socijalistima nego Lionskim koncilima, a time je i dalja od ' ' kršćanske ideologije ' ' u izvornome smislu.

Izvorna joga zapravo predstavlja pelagijanizam, krivovjerno učenje osuđeno na koncilima u Kartagi 411. i Efezu 431., koje niječe postojanje istočnoga grijeha a za spasenje ne pretpostavlja milost.

Na svim je velikim koncilima biskupska skupština imala veće značenje i pokrenula je više energije od onoga što je bilo sažeto u odlukama.

A zajednička ili većinom zastupana mišljenja prihvaćena su za istinit nauk Crkve i predan kao takav svim vjernicima Nicejsko-carigradsko vjerovanje, što ga i danas molimo u nedjeljno blagdanskim svetim Misama, ima svoj nastanak upravo na spomenutim koncilima 381. i 451. godine.

U svoj povijesti Crkve koncili su, počevši od Nicejskog 325. do I Vatikanskog 1869. sazivani radi rješavanja neke krize u Crkvi, kao što su bile razne hereze, te se na koncilima osuđivalo krivovjerje i njihovi nosioci, i proglašavane su nove dogme.

Već prastaro pravilo, prema kojemu su biskupi postavljeni diljem cijeloga svijeta komunicirali međusobno i s rimskim biskupom u povezanosti jedinstva, ljubavi i mira te isto tako okupljanje na koncilima, gdje se zajednički odlučivalo o važnijim pitanjima nakon što je odluka bila odvagnuta vijećanjem mnogih, pokazuju kolegijajnu narav značaj biskupskog reda; to očito potvrđuju ekumenski koricili koji su se održa vali tijekom vjekova.

Jasno se to obznanjuje prije svega iz novog crkvenog prava (codex iuris canonici), objelodanjenog 1983., koje suprotno namjerama Koncila jedva da postavlja granice vršenju vlasti od strane pape, Kurija i nuncija, snižava dapače vrijednost ekumenskim koncilima, a biskupskim konferencijama namjenjuje tek savjetodavni zadatak, laike i dalje drži u punoj ovisnosti o hijerarhiji, i skoro bez izuzetka zanemaruje ekumenske dimenzije.

Isto se tako ne smije podcijeniti ni to da su temeljne dogme kršćanske vjere o Trojstvu i o Božjoj riječi, utjelovljenoj iz Marije Djevice, bile definirane na ekumenskim koncilima održanima na Istoku.