Putanja te koncilske revolucije vidi se po sudbini dvojice vodećih mladih teologa koji su za Roncallija pripremali Vatikan II.

Pokazuje to vrlo dobro sluga Božji Pavao VI. u homiliji na kraju posljednje koncilske sjednice 7. prosinca 1965. izvanredno aktualnim riječima, kada kaže kako, da bi se dobro ocijenilo taj događaj: " mora ga se promatrati u vremenu u kojem se zbio.

Doživjeli smo višegodišnje pripreme za Koncil, sam tijek Koncila (koji smo pratili prema tada dostupnim nam sredstvima); bili smo i pioniri koncilske obnove...

Ne možemo reći da je do mnogih pomutnji u naučavanju i životu naše Crkve došlo zbog Koncila (kako su to htjeli dokazati kruti konzervativci poput biskupa Lefebrvea u Francuskoj), ali je držim posve opravdano tvrditi DA JE DO OVE SEKULARIZACIJE (SEKULARIZMA) I LIBERALIZACIJE među katolicima DOŠLO (i) ZBOG KRIVO SHVAĆENE I KRIVO PROVEDENE KONCILSKE REFORME.

Koncilske smjernice rado se citiraju, proučavaju, ali vrlo teško zaživljuju u pastoralnom radu i naputak koncila da sveta glazba za liturgiju mora imati svoju estetsku normu i misiju različitu od svjetovne glazbe, da prije svega mora biti službenica liturgije u svim njezinim dimenzijama i pojavama kao da nije zaživjelo na općemu crkvenom planu, već samo u nekim vjerskim skupinama koje su dobro vođene i dobro usmjeravane.

U tom smislu talijanski biskupi, prihvativši Papin poziv, zahtijevaju da se u ovome desetljeću ponovno uzmu koncilske poruke, da se o njima promišlja kako bi postale »kompas« koji nas vodi u novom tisućljeću.

Gotovo da danas ostajemo postiđeni zbog zaborava i gušenja koncilske obnove kojoj su svoje biće povjerili Turčinović i njemu pridruženi gorostasi koncilskog duha.

Stoga je župa započela u znaku liturgijske i koncilske obnove.

Istaknuo je kako su to bili dani koncilske i postkoncilske obnove " koji su na osobit način ostali prožeti zauzetim radom na oživljavanju koncilskih ideja i nadahnuća ".

19. prosinca 2012. doc. dr. Franjo Podgorelec: Koncilske smjernice za kršćansku duhovnost

Implicirajući važnost Boga za život i poslanje Crkve, kardinal Ratzinger je jednom rekao: [ ] Crkva koja previše svraća pozornost na sebe, ne govori o onome, o čemu bi trebala govoriti. Zanemarenost perspektive Boga po mišljenju nekadašnjeg najmlađeg službenog koncilskog teologa uzrok je i nedostatne recepcije koncilske ekleziologije:

Sveti se Otac osvrnuo na četiri velike koncilske teme, liturgiju, ekleziologiju, Božju riječ i odnos Crkve prema svijetu.

Sva ostala liturgijska slavlja i sva djela kršćanskog života usko su povezana sa Svetom misom: oni proizlaze iz nje i vode k njoj. (18) U skladu s tim stajalištem objavljene su poslije koncilske smjernice za molitveno klanjanje Presvetoj euharistiji koje se čini izvan Svete mise.

Kuničić se zauzima u ostvarivanju koncilske preporuke da se moralnoj teologiji dadne društvena dimenzija a društvenom nauku »dah moralnog vitaliteta pod vodstvom kršćanske ljubavi i pravde«.

Ovaj Papa neprestano je relativizirao koncilske tekstove, interpretirajući ih nazadnjački, protiv duha koncilskih otaca.

No jednako tako je važno pastoralno i duhovno značenje koncilske konstitucije.

Istaknuo je da promicanje funkcioniranja živih vjerničkih krugova proizlazi iz koncilske vizije Crkve kao zajednice, Božjeg naroda. Osjeća se težnja za novim, malim oblicima zajedništva, po mjeri čovjeka, kao i potreba da se ostvari koncilsko poimanje Crkve kao bratstva.

No, najvažniji razlog jest nužnost ponovnoga uspona gotovo kapilarnoga odgoja vjernikā, kako bi se liturgija slavila u skladu s vjerodostojnim načelima koncilske obnove.

Naime, svećenici koji uskraćuju pričest po obje prilike u posebnim zgodama očito djeluju onako kako im je lakše i kako misle da je u redu, ne obazirući se pritom često dovoljno na zahtjeve koncilske obnove.

Jedan od spomenutih primjera za tu kontekstualizaciju bio je susret biskupskih konferencija Južne i Srednje Amerike u Medelinu (1968. godine), gdje su se biskupi zapitali kako koncilske ideje i poruke shvatiti u latinskoameričkome kontekstu.

Prije koncilske obnove Liturgije, Svijećnica se slavila kao Marijin blagdan.

Prolazilo je ono kroz razdoblja gladi i neimaštine, oskudice u jelu, pa vodi, grijanju, bez doručka i komfora; prolazilo je kroz razdoblja teških kriza i iskušenja kao ono iz 1959. godine kada su nam bili zatvoreni poglavari i neki klerici, da ponovno s puno pouzdanja u Bezgrešnu Djevicu, krene još bržim koracima putem koncilske i društvene obnove...

Mi danas u Crkvi imamo tzv. koncilske gnostike koji za sebe smatraju da dokumente Drugoga vatikanskog sabora razumiju ispravno, a zapravo ih interpretiraju vrlo krivo.

Ja mislim da je Glas Koncila ostao uvijek vjeran svojoj načelnoj religioznosti i nepolitičnosti, iako je svjesno smatrao da u smislu koncilske naredbe mora pridonositi kako bi vjernici mogli " sebi oblikovati kršćanski sud o svim događanjima " (ad iudicium christianum sibi de omnibus eventibus efformandum Inter mirifica 14).

Nasljednica šezdesetak raznoraznih dosad objavljenih hrvatskih pučkih crkvenih pjesmarica, od prvih hrvatskih tekstova s notnim zapisom iz XIV. stoljeća, preko velikih izdanja iz XVII. i XVIII. stoljeća, pa do najnovijih, izraslih na korijenima posljednje koncilske obnove, pjesmarica sada dolazi sa znatno poboljšanim notnim zapisom i bez pogrešaka prethodnih izdanja.

A sami saborski dokumenti na više mjesta ističu važnost i dužnost Crkve da u svako vrijeme ispituje znakove vremena i tumači ih u svjetlu evanđelja. 10 Sve koncilske i prve postkoncilske godine duboko su obilježene istinskim naporom Crkve otkrivanja znakova vremena. 11

On je za vrijeme Koncila napisao značajne tekstove koje dijelio koncilskim ocima. [ 3 ] Potom je na samom Koncilu iz te grupe 45 biskupa biskupa (4 evropljanina, 20 latinoamerikanaca, 5 azijata i dva kanađanina) zahtijevalo da se Crkva proglasi Crkvom siromašnih, ali tema o siromaštvu Crkve nije ušla u Koncilske dokumente. [ 4 ]

Od 1974. do 1993., kao predsjednik Stalnog odbora za Katehetske ljetne škole pri Vijeću za katehizaciju Biskupske konferencije (izabiran u više mandata) sudjeluje u projektu koncilske obnove religioznog odgoja i kateheze, a što je osobito došlo do izražaja stručnim susretima interdisciplinarne naravi, te na 20 Katehetskih ljetnih Škola koje organizirao i predvodio (na kojima se do 1990. okupljalo u prosjeku oko 300 sudionika - svećenika i redovnica, a poslije 1990 i laika, kada su KLJŠ bile brojnije s oko 500 - 800 sudionika, dok nisu preustrojene u više Škola s manjim brojem sudionika i s mogućnošću intenzivnijega rada).

Uz naše biskupe, koncilske oce, mi, tada mladi svećenici, oduševljavali smo se susretima i predavanjima citiranih i inih predavača, koji su obilazili naše otoke.

Takozvane progresivce koncilske crkve koji vide da se u pitanje stavlja dobitak II. vatikanskog i ultraše u lefebvreovskim redovima koji u sporazumu s modernističkim Rimom vide izdaju.