Koncilski oci, odgovarajući na izazove ateizma, tvrde da se humanizam temelji u Božjoj transcendentalnosti.

Koncilski dokumenti su uvijek stavljali u prvi plan zajedništvo cijelog Božjeg naroda u poslanju i pozivu Crkve u svijeta.

Koncilski oci obraćaju se i pojedinoj osobi, sa sviješću da korištenje sredstava društvenih komunikacija oblikuje ljudski duh te da joj sadržaj za kojim poseže može uvelike pomoći u vlastitom izgrađivanju jednako kao što joj može i nanijeti veliku štetu do mjere da postaje sve manje sposobna svjesno upravljati sama sa sobom.

U zadarskoj nadbiskupiji na rekolekcijama će se proučavati koncilski dokumenti, organizirati tribine za laike, pučke misije i duhovne obnove u župama, župnu katehezu i pastoral prožeti osnovnim istinama vjere prema KKC-u, organizirati hodočašća u sveta mjesta i marijanska svetišta, poput tradicionalnih dekanatskih i župnih hodočašća Sv. Šimi i Sv. Stošiji.

Taj isti Duh u kojem su Koncilski oci donijeli Crkvi te važne dokumente i DALJE JE NA DJELU.

Podsjetio je zatim da je točno prije 42 godine, dana 11. listopada 1962., započeo radom Drugi vatikanski sabor na kojem je kao koncilski otac sudjelovao mons. Oblak kojega je posebno pozdravio.

I mi, apostolskom vlašću od Krista nam predanom, sve to zajedno s časnim ocima u Duhu Svetom odobravamo, odlučujemo i određujemo te zapovijedamo da to što je tako koncilski određeno, na slavu Božju bude proglašeno.

Kako piše Dražen Bušić, prije gotovo pedeset godina koncilski oci predstavljali su avangardu, a danas se s ovim slaže većina biologa, liječnika pa i boraca protivnika abortusa.

? Prvo što? itaju? i knjigu upada u o? i jest? injenica da je svaka stranica teološki obojena?, rekao je u svom izlaganju dr. Zec isti? u? i kako autor? dušu? ne promatra pod psihi? kim i psihološkim vidom jer to? ine psiholozi i psihijatri, nego pod duhovnim, pneumatološkim, i zato rado preuzima koncilski izraz? duhovna duša?.

Iako i koncilski dokumenti (GS 73 - 77) smatraju legitimnim pluralizam katolika u političkim pitanjima, iako se hijerahija nije podijelila, iako je Bozanić, kao i Srakić, dao placet za spomenutu izjavu..., opet se u ime staljinističke interpretacije " europejstva " nacionalno tkivo umjetno i plitko dijeli na sljedbenike svijetle europske ideje i neposlušnike istoj među krvožednim nacionalistima koji bi nas ostavili na Balkanu.

Iz njega proizlazi ključni koncilski pojam: Božji narod.

Sedmi nasljednik, Egidio Viganò (1977 - 1995), Italočileanac, »veliki putnik« i »neumorni inovator«, ali i koncilski stručnjak, otvorio je družbu novim izazovima: obnovi konstitucija, projektu Afrika, otvaranju Istoku, ponovnom »otkriću« oratorija kao metode pastorala.

U tu je svrhu prije nekoliko godina osnovao posebno Papinsko vijeće za evangelizaciju i proglasio Godinu vjere kao uvod u koncilski jubilej.

Tako koncilski dokument ističe da »Crkva nije navezana isključivo i nerazdruživo ni na koju rasu ili narodnost, ni uz kakav poseban način života, ni uz kakav stari ili noviji običaj«.

Uvedena je koncelebracija i koncilski oltar (prema puku).

Biskup Karmelo Zazinović je u punom smislu riječi koncilski biskup.

Otac Jakov sagledao je temu pod teološkim i ekleziološkim vidom zaključivši da je ovakav ujedinjena Konferencija izraz naravi i potreba redovničkog života kako ga ocrtava koncilski i poslijekoncilski nauk Crkve. te da je Statut Konferencije ničim ne uvjetuje ni jednu redovničku zajednicu u njezinom specifičnom življenju karizme i poslanju u Crkvi i svijetu; naprotiv: stavlja na uslugu bogatstvo mnoštva da bi se specifično što autentičnije ostvarivalo i djelovalo.

Nažalost, i sami koncilski tekstovi, koji su dakako tekstovi proizašli iz kompromisa, nude polazišta za oba pravca.

Spomenimo da je za pontifikata Ivana Pavla II. donesen i novi Zakonik kanonskog prava (1983.), taj, kako se običava reći, posljednji koncilski dokument, u kojem je Crkva, na temelju dokumenata Drugoga vatikanskog koncila, izrazila svoje novo samorazumijevanje.

Na tu trajnu i nedovršenu ulogu podsjeća koncilski dokument, pastoralna konstitucija Gaudium et spes po kojem je Koncil obvezao Crkvu i teologiju na budno i mudro prepoznavanje i tumačenje znakova vremena u svjetlu evanđelja te stoga njegov narativno-analitički i pastoralno-parenetički izričaj prevladava u autorovim teološkim analizama.

Čini se da koncilski nauk o laicima još nije prodro u svijest vjernika i institucije Crkve i da se pravo mjesto pokreta u Crkvi i svijetu tek očekuje.

»Obnova izvanjskih forma, koju su željeli koncilski oci, bila je zamišljena kako bi olakšala poniranje u prisnu dubinu otajstva.

Papa se odlučio za Bozanića jer kao biskup izvan Zagreba nije bio upleten u kaptolske igre i klanove, nije bio povezan s politikom, što mu je trebalo pomoći da očuva neovisnost Crkve od bilo koje političke opcije, te zbog toga što je riječ o osvjedočeno koncilski i ekumenski opredijeljenom pastiru.

Biskupska sinoda je ustanovljena 1965. godine, još za vrijeme Koncila, sa zadaćom da održava koncilski duh zajedništva u obnovi Crkve, zajedništva između svih članova biskupskoga reda, dakle biskupa i pape kao glave biskupskoga kolegija.

O tome se piše u prvom broju: »Mjesečni magazin Prilika također je uronjen u Glas Koncila, a kroz njega izvire koncilski duh kao težnja da se u službi promicanja općeg dobra s vjerskog i etičkog stajališta tretiraju aktualna društvena, gospodarska, kulturna, socijalna i politička pitanja, izbjegavajući pritom stranačke i dnevnopolitičke pristupe.«

Osim što su se u intervjuima objašnjavali koncilski stavovi, razmišljalo o budućnosti, novostima i izazovima u Crkvi; u razgovorima se pisalo i o duhovnim bogatstvima i vjerskom životu nekatoličkih Crkava.

55) Usp. koncilski dekret " Christus Dominus ", 8; usp. i kan. 381.

Koncilski dekret II. vatikanskoga sabora Perfectae Caritatis iz 1965. također je istaknuo presudnu važnost osobne obnove za službu služenja:

Na kraju dekreta Inter mirifica koncilski su oci odredili da se, u svrhu provođenja koncilskih načela i normi o sredstvima društvenog priopćavanja, izda pastoralna instrukcija brigom ureda Svete Stolice (IM 23).

Međutim, tu je instrukciju, nazvanu Communio et progressio, s podnaslovom Naputak o sredstvima društvenog priopćavanja, 1971. godine izdalo Papinsko vijeće za sredstva društvenog priopćavanja i ona znatno nadilazi ono što su tražili koncilski oci baveći se temama koje nisu zadane u koncilskom dekretu.