U Kini i Japanu, uz budizam i kršćanstvo (koje je u manjini), do danas postoje vrlo stare izvorne religije, koje su ostavile dubok trag na život i razmišljanje kineskoga i japanskoga čovjeka poput kineskog univerzizma, taoizma, šintoizma i konfucijanizma.

Bili su nazočni predstavnici budizma, konfucijanizma, džainizma, hinduizma, plemenskih religija, šintoizma, sikhizma, tenrikio, zoroastrizma.

Slikovita ljepota klanaca Rijeke devet zavoja, s mnogim hramovima i samostanima, je također mjesto razvoja neo - konfucijanizma koji je znatno utjecao na razvoj kultura istočne Azije od 11. stoljeća ".

Za dinastije Song, Zhu Xi, iz slavne Wuyi akademije Jingshe, je razvio doktrinu neo-konfucijanizma, rad koji je započeo 1183. godine.

Jer, dojučerašnji tabui danas su dopušteni, uobičajeni i poticani te vice versa, a ustrajavanje na njihovu prepoznavanju zapravo je povezano s isticanjem kontradikcija u suvremenom korejskom društvu, od antagonizma između konfucijanizma i ultraliberalnog modernizma, preko osiguranja društvene hijerarhije pa sve do nerazmjera između minimalizma i apstrakcije tisućljetne kulture, odjednom prepoznate po postmodernističkom kič pretjerivanju i dekorativnom kaosu kao svojevrsnu zaštitnom znaku.

Uz već spomenuti taoizam, upotrijebljeni su i utjecaji puno konzervativnijeg konfucijanizma.

Oko 60 posto Kineza se izjašnjavaju kao ateisti, jedna trećina slijedi tradicionalna vjerovanja odnosno mješavinu konfucijanizma i taoizma, 8 posto ili 100 milijuna Kineza su aktivni budisti, čime budizam predstavlja i najveću organiziranu religiju u Kini.

Tradicijska kultura Korejaca je seoska, no rani plemenski šamanizam isprepleće se s visoko razvijenim kulturnim utjecajima budizma i konfucijanizma.

Najznačajnija budistička djela su skulpture i hramovi u Longmen i Mogao špiljama (4. - 12. st.), a jedinstven oblik jedinstva budizma, taoizma i konfucijanizma su skulpture u stijenama Dazua (7. - 13. st.).

Vlast je brzo zabranila kršćanstvo jer su kršćani odbijali sudjelovati u ritualima ' državne ' religije konfucijanizma.

Druga atrakcija Xuánkong Sì hrama je ta što na jednom mjestu uključuje elemente budizma, taoizma i konfucijanizma, što u drugim hramovima nije uobičajeno.

Ukratko o predavanju: Knjiga promjena najvažniji je kanon konfucijanizma.

Nije stoga čudno da kineski dužnosnici, da bi obuzdali prekomjernu društvenu dezintegraciju koju je uzrokovao drastičan kapitalistički rast, uzdižu religije i tradicionalne ideologije koje podržavaju društvenu stabilnost, od budizma do konfucijanizma, dakle iste one ideologije koje su bile metom Kulturne revolucije.

Japan, Koreja, Tajvan I današnja Kina, koje su i sad pod utjecajem konfucijanizma, postali su neki od najdinamičnijih centara svjetskog ekonomskog rasta.

Otočka izoliranost koja je jamčila samostalni razvoj japanske nacije i njene kulture, postupno preuzimanje i " japanizacija " kulturnih utjecaja Azije, ali i Europe, te ispreplitanje vjerskih tradicija šintoizma, budizma i konfucijanizma omogućili su Japanu stvaranje zasebne kulture.

Tako, primjerice, od Crkava reformacije može se u? iti poznavanju i štovanju Biblije, od Pravoslavnih crkava misti? koj duhovnosti i ljepoti liturgije, od judaizma povijesnoj borbi za vlastiti identitet, od islama sveprožimaju? oj predanosti volji Božjoj, od budizma radikalnosti misti? ke askeze, od hinduizma toleranciji, od taoizma o (ne) koncepciji transcendentalnoga, od konfucijanizma najdubljoj ljudskoj mudrosti itd.

Jedno od većih djela je serija od 50 knjiga Sacred Books of the East (Svete knjige istoka), komplet svetih tekstova Hinduizma, Budizma, Taoizma, Konfucijanizma, Zoroastrizma, Džainizma i Islama.

Zapravo totalitarni pokreti 20. stoljeća nisu bili više definirani odbacivanjem judeokršćanstva nego što su bili definirani odbacivanjem astrologije, alkemije, konfucijanizma, scijentologije ili stotina drugih sustava vjerovanja.

Ivan od Montecorvina, još jedan fratar, svjedoči kako su na mongolskom dvoru stalno bili nazočni učeni ljudi islama, budizma i konfucijanizma koje su Mongoli sve tolerirali i posjećivali njihove obrede.

Prije pojave konfucijanizma i taoizam u VI. st. pr.

U svom izlaganju Veleposlanik NR Kine u Hrvatskoj istaknuo je značajke kineske vanjske politike koja se bazira na načelima Konfucijanizma i aktivne miroljubive koegzistencije s drugim zemljama i narodima svijeta.

Neke sam vec bila vidjela i u drugim gradovima i objasnili su mi da su ti hramovi cesto kombinacija razlicitih religija: budizma, taoizma i konfucijanizma.

Ideje konfucijanizma posebno se primjenjuju između cara i njegovih podređenih i između države i naroda.

Polazeći od navedenih Weberovih nalaza o protestantskim korijenima kapitalizma u Zapadnoj Europi, Michio Morishima pitanje religioznih korijena kapitalizma smješta u konfucijanski, taoistički i šintoistički Japan i primjenjuje tezu o različitom tumačenju jedne religije, koje uzrokuje različiti etos kod raznih naroda i podstiče osobene ekonomske uvjete, ističući razlike između japanskog, kineskog i koreanskog konfucijanizma (Morishima, 1986., 33).

Tradicionalni šamanizam okuplja oko 12 % st., po 2 % je budista i kršćana, a više od 10 % pripadnici su autohtone monoteističke vjere ch ondo-gyo, određene kombinacije budizma, konfucijanizma i kršćanstva.

Učestala pitanja Korejaca, koja bi uslijedila već nakon prvoga upoznavanja Koliko imaš godina? i Jesi li udana? tumačila sam posve pogrešno, a nisam shvaćala ni silne isprike jednoga Korejca malo starijega od mene zbog toga što je mislio da sam mnogo mlađa, dok nisam shvatila da Korejci u svim odnosima, pa tako i ovome koji proizlazi iz životne dobi, jako poštuju naslijeđe konfucijanizma hijerarhiju.

S nekršćanskim religijama vladajuće struje u kršćanstvu imaju korektne, katkad i srdačne odnose: s judaizmom, islamom, vrstama hinduizma, budizma, konfucijanizma i ostalim tradicionalnim svjetonazorima vlada svojevrsno primirje, a često i ekumenski dijalog.

Ova knjižica donosi etape tog razvoja, od prapovijesnog do drevnoga doba, od razdoblja Hegemona do stvaranja Vojnih država, od pojave konfucijanizma do utemeljenja Carstva.

Nastale su oko 650. godine, a predstavljaju sklad budizma, taoizma i konfucijanizma Kine.

U skladu s tim može se postaviti pitanje što je u osnovi kršćanstva, islama, židovstva, budizma, hinduizma, konfucijanizma, taoizma, sikhizma, šintoizma, animizma i religija zasnovanih na obožavanju prirodnih sila.