Podrobniji članak o temi: Tramvajski promet u Zagrebu U Zagrebu je konjski tramvaj uveden 5. rujna 1891. godine.

Prva stvar u emisiji je rat (Gospić, 1991), predzadnja da je rođen Freddie Mercury (Zanzibar, 1946), zadnja da je počeo voziti konjski tramvaj (Zagreb, 1891).

Za grad važni događaji popratili su izložbu: otvoren je Botanički vrt, pušten u promet konjski tramvaj, te svečano otkriven spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću.

Naime, u stranci koja se natječe na lokalnim izborima za Gradsku skupštinu u Zagrebu objasnili su da su vožnju kočijom i konjima umjesto tramvajem nude jer je takav prijevoz jednako brz kao i tramvaj, koji na potezu od okretišta na Kvatriću prema centru vozi prosječno 8 km/h, slično kao i konjski tramvaj - konjka - od prije 120 godina.

Tbilisi je imao tramvaj od 1883., kada je uveden konjski tramvaj, pa do 2006., kada je ukinuta zadnja linija tramvaja (i trolejbusa).

Takav je konjski tramvaj u Zagrebu djelovao do 1910. godine, kad ga je zamijenio električni tramvaj.

Utemeljen je 1891. godine kao Društvo konjski tramvaj, preteča Zagrebačkog tramvaja dioničkog društva iz 1892. godine, Zagrebačkoga električnog tramvaja dioničko društvo iz 1909. godine i Zagrebačkog električnog tramvaja d. o. o.

Zagrebačka je općina ustupila konzorciju prostor od 10,000 četvornih metara kraj Savske ceste za izgradnju remize, koja se sastojala od spremišta za tramvaje i staja za konje.Tračnice za konjski tramvaj stigle su u Zagreb 11. srpnja 1891. iz Engleske.

Vozio je i konjski tramvaj, ali zbog velike prtljage dami je bilo komotnije odvesti se fijakerom do hotela K caru austrijanskomu u Ilici.

Konjski tramvaj uveden je u promet 10. rujna 1884. godine.

Nakon elektrifikacije grada, električni tramvaj istisnuo je iz upotrebe konjski tramvaj.

Fićukanje, sporost, opširnost i krupnoća riječi, jela i koraka umaraše me kao spori, konjski tramvaj ili još sporija gegava, seoska ekvipaža.

Kako se grad sve snažnije razvijao, konjski tramvaj više nije udovoljavao potrebama Zagrepčana.

Godine 1870. dobiva prvu željezničku prugu, a prostorno razjedinjeni grad povezao je 1884. konjski tramvaj, tada prvi na jugoistoku Europe.

Tako smo imali priliku saznati kako se zvao konjski tramvaj koji je prije stotinjak godina vozio na području Velike Gorice, po kome je dobila ime park šuma Jelenovac, po kome naselje Botinec te tko je i kada otkrio Grgosovu špilju u Samoboru.

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije općina Osijek je nastojala preuzeti konjski tramvaj u svoje ruke, no bezuspješno.

Naime, podsjetimo se, prva vozila na tračnicama, rudarske vagone i konjski tramvaj vukli su konji koji su hodali između tračnica, dakle preko pragova, pa da se ne bi spoticali, pragovi su morali biti razmaknuti upravo toliko da konj uvijek stane između njih.

Kako je konjski tramvaj sve više gubio na važnosti, javljala se i težnja za nečim bržim i učinkovitijim u prometu.

" Javni prijevoz koji organiziramo simulirat će konjski tramvaj koji je Zagrebom prometovao prije 122 godine, na ruti Kvaternikov trg - Zapadni kolodvor, brzina tog prijevoza bila je samo 8 km/h što je na žalost jednako prosjećnoj brzini današnjeg tramvaja na dijelovima te rute.

Supredsjednik stranke Za grad Marko Gregović objašnjava kako i zašto se u toj priči našao KONJSKI tramvaj:

Za vrijeme izložbe na Sajmišnom trgu provozio je konjski tramvaj koji će dvadeset sljedećih godina gradom prometovati bez prometne konkurencije, sve dok početkom nove godine i novog stoljeća ulice

Bila je to Meditacija, zatim Osijeku u spomen za bariton i tamburaški orkestar, Poema eroica, Cantilena za trombon i tamburaški orkestar, Razglednice iz starog Zagreba (Kamenita vrata i Konjski tramvaj u Ilici), Proljeće u Vukovaru za bariton i tamburaški orkestar, Melodija za violinu i tamburaški orkestar, Idila za dvoje za sopran i violinu uz tamburaški orkestar i na kraju Tambure u srcu za sopran i tamburaški orkestar.

Začetak javnog prijevoza u mjestu je konjski tramvaj, tj. kojnača, koji je od 1907. do 1937. povezivao središte Velike Gorice sa željezničkom postajom te industrijskim pogonom u Novom Čiču.

Konjski tramvaj je vozio po ljeti od 01.04. do 31.10. od 6. oo do 21. oo sat, a u razdoblju od 01.11. do 31.03. radio je od 7.00 do 20,00 sati.

Kako se zna da svako ozbiljnije zadiranje i intervencija u urbanu cjelinu poteže za sobom i druga događanja i novine, tako je Jubilarna izložba povukla za sobom, ili barem ubrzala, već spomenuti konjski tramvaj iliti konjsku ", kako su ga stari zagrepčani prozvali.

Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. nastojalo je Gradsko poglavarstvo kod nove vlasti da konjski tramvaj preda na upravu gradskoj općini.

Tako se pravno 15. svibnja 1919. konjski tramvaj našao u posjedu grada Osijeka pod nazivom Gradski tramvaj.

Konjski tramvaj, glavna atrakcija u Osijeku, gradu s više od 18 000 tadašnjih stanovnika, promijenio je uobičajeni tijek života na glavnim osječkim ulicama.

Toga, 10. rujna 1884, kao i potonjih dana, navala građana na konjski tramvaj bila je golema.

Parobrod je bio velika atrakcija za posjetitelje parka Maksimir koji su ga u sve većem broju posjećivali, a posebno od rujna 1891. godine kada je Zagreb dobio prvi konjski tramvaj poznat pod nazivom Konjka.