Ovo jelo, bar me ne muči, što nema u Hrvatskoj, jer kod nas nema tradicije konjskoga mesa

Inače, radnja je smještena u gradić nadomak Gdanjska, u kraljevstvo predgrađa i rustikalnih četvrti gdje se sa škripom tramvaja miješalo kukurijekanje pijetlova i miris konjskoga gnoja, i gdje se osim križanja velegradskih elemenata sa seoskom idilom dešavalo i miješanje ozračja komunističke represije i prvomajskih parada s velikim utjecajem Katoličke crkve, pa su tako nakon škole gdje su pjevali masovne pjesme pune optimizma, učenici pohodili vjeronauk i ponovo pjevali.

Nakon što je učitelj Darko ponovio kako je violina gudački instrument jer se svira gudalom, na kojem su strune od dlake s konjskoga repa, Luna nam je odsvirala jednu kratku skladbu i dobila gromoglasan pljesak učenika koji su ju s divljenjem promatrali

Sve to saznah u gradu u kući kneza Konjskoga.« Tako je govorio zet Stjepko.

Nedavno, baš me jedan od naj kuhara Hrvatske, a definitvno No.1 kad je u pitanju hrvatska kulinarska povijest, Matija Balent, iz hotela Antunović, upozorio, da je u Hrvatskoj, do konca I svjetskog rata, bila jako vleika potrošnja konjskoga mesa, a onda je s vremenom iščezla

Poznati zvuk zvončića s konjskoga vrata najavio je dolazak.

Po sobi kuće gospodina Konjskoga šeće starac Ambroz, poniknute glave, složenih ruku.

Kraluš se izrađuje na 12 niti perlonske žime, a nekada, sve do 60. - ih godina 20. stoljeća, izrađivala se na niti konjskoga repa bijelog konja na tzv. repi.

Pa i mi smo orlići na svojim kapama ponosno nosili prema nebu uperenu kiti cu od bijele strune (konjskoga repa).

Moglo se biti i pouzdani pjesnik (postoji li takav netko?) Frane Milana Miše Kravara, suvereno bombarderski i s manje finesa mladi bas Marko Mimica kao Dizdar-aga iz Konjskoga dok mu parira puno iskusniji bogati splitski pučanin Vornić Ivice Čikeša.

K tomu je jari i moja sestra Anka, koja se je uz gospodina Konjskoga prevrnula u veliku velikašicu.

»Servus, Đuka«, zakriješti za njim čovuljak i lupnuv ga na leđa pohiti prema dvoru Mihajla Konjskoga.

Među vrtom Konjskoga i Krupića ima ovisok zid.

Draguni nek budu na straži da djevojka ne digne graje, a gospodin de Lernon može po svoj plijen po ljestvama preko plota, prebaci joj vreću preko glave i odnese djevojku u sušu Konjskoga, pa gotov posao i vašoj milosti srce veselo.

Sad kad je sabor, stanuje kod Konjskoga.

U dvorištu Konjskoga stoji stara suša.

Izveden je program i to uistinu kulturno-umjetnički: čitanje Šenoina opisa konjskoga prošćenja, pjevanje crkvenih pjesama i nastupi KUDova, koji su, onako, kao konkurencija dali sve od sebe pjevajući i plešući.

Ali da, on prebiva u kući g. pjeneznika Konjskoga, ondje spava po danu.«

Dvor Mihajla Konjskoga, pjeneznika kraljevine Slavonije, stajaše u gradu nedaleko za Kamenim vratimaX, a tik njega zidana kuća zlatara Krupića sred vrta, ograđena drvenom ogradom.

Bilo je prestižno znati kako iz traga konjskoga kopita i smjera vjetra vješti čitači tragova mogu otkriti kad je prošao jahač, koliko je bilo tereta na konju, kamo se uputio i što mu je na umu.

Čokolin - jer on to bijaše - stade pred kućom Konjskoga, prignu se i baci kamečak na zadnji prozor.

I Hrvatsku trese afera konjskoga mesa, nađenog u goveđem mesu u EU??

Za razliku od Slovenije, gdje sam prvi puta živio 1993. i jeo u pizzeriji Cavallino u Ljubljani, a koja imala 3 - 4 pizze na bazi konjskoga mesa.

Zabrana kartanja na Limu, skidanje kape s glave što je smatrano uvredom ili rezanje konjskoga repa samo su neki od zakona koji su implementirani u svakodnevicu.

Hitra konja lagano podbode, Konj poleti, za čas ga nestalo, Za malijem malo, al ' eto ga, Opet natrag jaši iz Konjskoga.

Jest došao Ibrahime sluga, I stigli su Turci iz Poljana Sa dizdarom iz ravnog Konjskoga, I sila se zgrnulo Turaka, Sila raje i sila kaurâ, Al ' s njih Adel i ne kreće glave, Već sumoran tumara očima Po lijepim mladim kaurkinjam.

Od ovih dielah dobi jedan udovica Andrije Heninga-Teufenbaha Uršula Meknicer, drugi dio Stjepan Gregorijanec sa svojimi sinovi, treći dio Kunegunda Heningova udata po drugikrat za Petra Ratkaja, četvrti dio Ana Heningova, po smrti svoga muža Mihalja Konjskoga udata po drugikrat za Ivana Ratkaja, i to za sebe i za svoju djetcu od prvoga i drugoga braka; napokon peti dio Sofija Heningova udata za Tomu Milića.

Stoga je Gradsko poglavarstvo odobrilo u proljeće 1889. Osječkom d. d. za konjsku željeznicu da izgradi pobočne linije konjskoga tramvaja; jedna se s glavne linije od gornjogradskoga Glavnog trga pružala u Županijsku ulicu do zgrade osječkoga Kazališta i Casina, te Ulicom Divjeg čovjeka (današnja Ulica Hrvatske Republike) skretala u Radićevu ulicu i stizala do gornjogradskoga kolodvora; druga je postavljena od Tvrđe do Gradskog vrta u Novom gradu.

Ana bijaše napokon udata (1563) za Mihalja Konjskoga, imajući s ovim sina Jurja i dvie kćeri Doru i Anu, od kojih potomci takodjer još danas posjeduju dielomice imanje susedgradsko i stubičko.

Vožnjom konjskoga tramvaja središtem Zagreba, obilježena je u rujnu 110. obljetnica organiziranoga javnoga prijevoza i tramvaja u Zagrebu.