Objavila slijedeće radove: " Arsen Bačić: Hrvatska i izazovi konstitucionalizma " - osvrt, Slobodna Dalmacija, 12. rujna 2001. g.

Arsen Bačić, " Hrvatska i izazovi konstitucionalizma " - prikaz, Vladavina prava 1 (29), Zagreb, 2002. g.

Međović) tražila od Skupštine SR BiH da vrati pravnu snagu Deklaraciji ZAVNOBiH-a o pravima građana BiH iz 1944, prvom bosanskom ustavu i dokumentu koji je, po mjeri modernog konstitucionalizma i zaslugom svoga glavnog tvorca Hamdije Ćemerlića, uspostavljao građanina kao osnovni politički subjekt.

Tako Martii Koskenniemi smatra da su međunarodni pravnici počeli koristiti vokabular konstitucionalizma kako bi zaustavili nadirući proces managerialisma u međunarodnom pravu koji fragmentira cjelinu tog prava u separatne boksove (boxes), suprostavljajući međusobno dijelove cjeline (međunarodno trgovačko pravo, međunarodna ljudska prava, europsko pravo, itd.).

U istom procesu između ostalog leži i fundamentalno objašnjenje pojave i razvoja međunarodnih organizacija, od kojih su neke u uspostavi i djelovanju svojih operativnih institucija konstantno gradile načela konstitucionalizma i vladavine prava (Ujedinjeni narodi, Vijeće Europe, Europska unija, Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi).

U sklopu nastajućeg globalnog nadnacionalnog konstitucionalizma i njemu pripadajućeg ' ' međunarodnog ustavnog prava ' ' posebno mjesto zauzima i sudska dimenzija koju predstavljaju nadnacionalne sudske instance (ICJ, ECtHR, ECJ).

Peters), evidentan je blagotvorni utjecaj nastajanja globalnog konstitucionalizma i uopće konstitucionalizacije međunarodnog prava barem na planu zaštite ljudskih prava.

Pojmovi ustava, ustavnosti (konstitucionalizma) i konstitucionalizacije koristili su se i jučer i danas u opisivanju političke i pravne kulture, i to ne samo unutar države već i izvan nje.

Bez obzira na oblik u kojemu se je pojavljivao pojam konstitucionalizma i njegovih derivata uvijek je bio i ostao bremenit obećanjima, pa nije ni čudo da se on nalazio na samome vrhu političke i legalne estetike ili vrlina.

U trećem dijelu knjige ' ' Vizije međunarodnog konstitucionalizma ' ' (str. 305. - 367.) nalaze se dva teksta: B.

Temeljni koncepti ove vrijedne knjige odnose se na međunarodne i europske modele konstitucionalizma.

Međunarodni i europski modeli stavljeni su pod kišobran transnacionalnog konstitucionalizma zato što, prije svega ' ' transnacionalno ' ' opisuje prostore koji izlažu oblike organizacije i stvaranje prava koji nisu državni; drugo ' ' transnacionalno ' ' aludira na transnacionalne odnose koji mogu biti horizontalni i vertikalni, a nisu nužno hijerarhijski; treće, zbog toga što preplitanja i presjecanja ustavnih konfiguracija države, međunarodne i europske razine.

Iz toga autor zaključuje da se konstitucionalizam Unije u području kolektivnog odlučivanja razlikuje od državnog konstitucionalizma.

Posljednji tekst kojega je napisao Wouter Werner (The never-ending closure: constitutionalism and international law, p. 329 - 367) istražuje jezik međunarodnog konstitucionalizma kao simbola fuzije fakata i normi te sredstvo postizanja jedinstva na međunarodnom planu.

Unatoč svega normativni aspekti međunarodnog konstitucionalizma kroz naglašavanje potrebe za pravnim jedinstvom traže ozdravljenje i regeneraciju.

Na kraju, ponovimo da knjiga Transnational Constitutionalism International and European Perspectives analizira modele europskog i međunarodnog konstitucionalizma kroz kontekstualizaciju njihovih strukturalnih i normativnih premisa i kritiku njihovog ustavnog etosa.

Djelo je, po svom sadržaju, kojega okupira nekoliko tema (priroda europskog i međunarodnih modela konstitucionalizma i njihovih temeljnih načela, njihov telos, uloga države i središnjih sudova, te odnosi između tih dvaju poredaka), svakako jedna od zanimljivijih zbirki aktualnih pogleda na složenu prirodu višeslojnih struktura i normi koji okružuju suvremenu državu-naciju i koji joj uvelike kroje budućnost.

Skupu su se također uvodno obratili prof. dr. sc. Arsen Bačić na temu konstitucionalizma, demokracije i odgovornosti dok je prof. dr. sc. Branko Smerdel govorio o odgovornosti u parlamentarnoj demokraciji.

No za razliku od tog vremena, današnje ustavotvorstvo odvija se u okvirima novog konstitucionalizma (new constitutionalism) kojeg prije svega karakterizira viši stupanj raspravljanja i širi raspon izbora ustavnih modela i njegovog sadržaja.

Teorija novog konstitucionalizma naglašava dinamični, transformativni karakter ustavotvorstva i fleksibilnost ustava.

Duhovitu ilustraciju ovog trenda pojave ustavnog prava na neočekivanim mjestima (stadionima?) registrirala je literatura novog konstitucionalizma u sjajnoj i nostalgičnoj komediji Leatherheads, koju je filmska zvijezda George Clooney posvetio ragbijašima jedne amaterske momčadi koja se je između dva svjetska rata pokušavala oteti neumoljivom pritisku profesionalizma.

Na taj problem ukazuje između ostalog i slučaj s aktualizacijom materije konstitucionalizma i njegovih općih načela kod nas.

Kada se nakon promjene režima u Hrvatskoj očekivalo duboko i ozbiljno istraživanje konstitucionalizma, odnosno ozbiljan napor da se pristupi otkrivanju i razumijevanju kompleksnih značenja i poruka njegovih ancient and modern načela, a bez kojih se jednostavno ne može niti će se razumjeti pojava suvremene ustavne demokracije, fenomen ustavnosti se jednostavno reducirao na državu i njenu povijesnu misiju.

Svoj apogej imao je u 19. stoljeću a jedan od najsvjetlijih njegovih trenutaka je artikulacija teorije i prakse tzv. laissez-faire konstitucionalizma u Sjedinjenim Državama čiji su najistaknutiji zastupnici bili John Norton Pomeroy (1828. - 1885.), Thomas McIntyre Cooley (1824. - 1898.) i Christopher Gustavus Tiedeman (1857. - 1903.).

No, ukoliko se ona može koristiti za konstrukciju i tumačenje ostatka ustava onda bi u najmanju ruku trebala imati i indirektnu pravno normativnu snagu. 5. Preambula u evoluciji konstitucionalizma SAD (1787.) i Francuske (1787.).

U tekstu dotičemo nekoliko tema za koje mislimo da su od interesa u tekućoj raspravu o značaju ustavnih promjena za perspektivu razvoja konstitucionalizma i demokracije kod nas. 2. Konture i dileme evolucije suvremenog konstitucionalizma.

Tradicionalno shvaćanje konstitucionalizma tijekom XVIII. i XIX. st. inspirirano idejama američke i francuske revolucije oblikovalo se je unutar granica države-nacije westfalijskog postanja.

Najvažnije obilježje takve države predstavljao je integrirani hijerarhijski pravni poredak kojemu su glavna načela bili vladavina prava i dioba vlasti kao središnji postulati države liberalnog konstitucionalizma; država-nacija i njene institucije bile su vodeći kreator, ali i objekt takvog pravnog poretka.

Prema tome temeljni oblik konstitucionalizma omogućuje sredstva kojima se utvrđuje razlika i podižu barijere između vladavine koja se temelji na institucionalnim vrednotama i akcijama čiji je cilj opće dobro, s jedne strane, i vladavine koja se temelji na osobnoj moći pojedinca ili vladajućih grupa koje su usmjerene zadržavanju personalne ili grupne vlasti, s druge strane.

Iako državni ciljevi (sloboda, mir, prava čovjeka...) u novim povijesnim, političkim i ekonomskim okolnostima ostaju isti, suvremena je teorija konstitucionalizma uvažavajući promijenjene okolnosti krenula putem važnih promjena.