To je politički, i strateški i ideološki perpetuum mobile crvenog terora, u kojemu se vodi permanetni rat protiv kontrarevolucije, kojoj u političkom i moralnom ludilu nema kraja ni konca.

Ne zaustavi li naš narod slobode mehanizme paravlasti i veleizdaje, ne poništi li legitimna i legalna vlast sve nelegitimne odluke i zakone (što su donijeti u ovih desetak i više godina kontrarevolucije što traje ") kojima se oštećuju vitalni nacionalni interesi, ne uspravi li se nacija i duhovno i gospodarski i državno-organizacijski, doista bi nam se moglo slučiti, ne suvereno upravljanje svojom Republikom i suodlučivanje za europskim političkim stolom nezavisnih država, nego povratak u jaram ropstva ".

Zato sam još prije 10 - 15 godina Miloševića razotkrio kao razorni fenomen ruralne i seljačke kontrarevolucije.

Krajnje pojednostavljeno rečeno, date su povijesne okolnosti u našem slučaju dovele do socijalističke revolucije koju je partija nesumnjivo artikulirala, ali su isto tako date povijesne okolnosti na jednom drugom stupnju razvoja omogućile prolaz kontrarevolucije unatoč prisustvu partije.

U taj prostor ušle su ostale snage kontrarevolucije koje možda i ne bi imale šansu da na stranu kontrarevolucije nije prešla tehnobirokracija.

Čak što više, ona se ponijela veoma nepolitično i na prvim višestranačkim izborima kaznila partiju dajući svoje glasove snagama kontrarevolucije, kaznivši praktički samu sebe, što je daljnji razvoj događaja jasno pokazao.

Snage kontrarevolucije preuzele su vlast u svim republikama pretvorivši ih u svoje instrumentarije kapitalističke restauracije.

Posrnuli etatizam u tzv. istočnom lageru, na čelu sa SSSR-om, još je više bio prožet elementima kontrarevolucije, pa se može reći da je raspad Jugoslavije bio neka vrsta kolateralne žrtve raspada SSSR-a.

Tu je, među ostalim, posrijedi bila i kriza akumulacije kapitala razina je profita u realnoj ekonomiji postala toliko niska zbog razvoja konkurentnosti i viška proizvodnih kapaciteta da je to dovelo do neoliberalne kontrarevolucije i samim time do kraja kejnzijanskog kompromisa.

Prosvjednici okupljeni 16. veljače, protiveći se takvom scenariju, branili su legitimnost svoje stranke, optužujući za sve urotu medija, inozemstva, kontrarevolucije i ostataka starog režima.

Stoga se tada, bez obzira na rat i pobjedu kontrarevolucije, nije mogao uklopiti u SDP; Račan mu je išao na nerve, a kad je, deset godina kasnije, shvatio da će on, radi izborne pobjede, paktirati i s Budišom, za kojega je još 1998., istupajući u prilog Gotovcu i napadajući Vesnu Pusić, Zuppa rekao da ne bi bilo dobro da poslije historicista Tuđmana, dođe jedan arhivist, Budiša... kad je to shvatio, ipak je opet pristupio partiji, ali poizdalje, postavši dio oporbene kabale, te za SDP uoči njegova povratka na vlast izradio manifest kulturnog djelovanja u posthadezeovskom razdoblju, famoznu Bilježnicu.

Želeći spasiti svoje koze, hraniteljice tadašnjeg osiromašenog stanovništva (odjednom proglašene mrskim državnim neprijateljem) od svirepe sudbine, oštroumni i odlučni vođa kozara, duša kozje bijele kontrarevolucije, Čanga iznenada će izvesti ono što će ga učiniti legendom

Međutim hoću reći da se te greške u onakvom stravičnom kontekstu kakve su se dešavale danas to jest sutra ne mogu desiti na jednako grozan način ali i da su mehanizmi borbe protiv eventualno odvođenja revolucije u tome pravcu (u pravcu kontrarevolucije i ponovne restauracije neke socijalne klase/kaste) izričito jači.

Kontrarevolucionar je pristaša kontrarevolucije i protiv njega su dopuštena sva sredstva do u deseto koljeno.

Specifičnost hrvatskog postkomunističkog društva, kao i ostalih poskomunističkih društava, glede formiranja povijesnog subjekta nositelja emancipatorskih promjena je u tomu, što je padom komunizma (kao jednog oblika kontrarevolucije, jer je došlo do promjene u vlasništvu, reafirmacije privatnog vlasništva), stvorena jedna nova vlasnička klasa kapitalistička klasa sa svim karakteristikama te klase na Zapadu, a da istovremeno nije stvorena nijedna druga čvrsta kontraklasa s tako čvrsto omeđenim socijalnim značajkama, nego je stvoreno socijalno šarenilo ovisnih egzistencija, društvenih slojeva i međuslojeva, o kapitalističkoj klasi.

Za vodstvo JNA prijelaz na višestranački demokratski sustav bila je kontrarevolucija i rušenje ustavnog poretka, a onda i obveza da navodno štite ustavni poredak i socijalizam od kontrarevolucije.

Dovoljno je prisjetiti se lijevih skretanja jugoslavenskih komunista potkraj 1941. i početkom 1942., kada su u provođenju proleterske etape svoje borbe u drugi plan stavili rat protiv sila Osovine, nasuprot klasnoj borbi protiv domaće kontrarevolucije.

Uz Puhovskoga sudjelovao je i dr. Zakošek, a iz udruge Vigilare, koja je ocijenjena kao središte kontrarevolucije, Krešimir Miletić.

Danas se pitam gdje je istina... leži li zamagljena u onim slatkim trenucima iščekivanja Uskršnjeg zeca ili negdje u dimu ideoloških barikada revolucije, ili u začetku neke nove kontrarevolucije ili tko zna gdje... ne znam.

Komunisti su bili internacionalisti, ' Komunistički manifest ' je nijekao postojanje ljudske savjesti, održavanja obitelji kao temeljne ćelije stabilnog društva i osobito - rodoljublja koje su i Marx i Engels, polovicom devetnaestog stoljeća, izjednačili s drugim oblicima ' kontrarevolucije '.

" Bolno je simbolično završila jedna epoha: onako kako su nekoć najizvrsniji hrvatski muževi u dugačkim kolonama bježali preko Slovenije, da bi se u Austriji predali saveznicima, šezdeset pet godina kasnije najizvrsniji hrvatski muž, Ivo Sanader, opet bježi stazama kontrarevolucije, ponovo preko Slovenije u Austriju, da bi tamo završio u zarobljeništvu, čekajući da ga saveznici izruče vlastima u domovini " piše Boris Dežulović.

Ne treba se posebno udubiti da bi se prepoznao sličan scenarij u Hrvatskoj s time da je u hrvatskom slučaju prva i nužna mjera za provođenje šok-terapije bilo iznuđivanje građanskog rata i kontrarevolucije (isto kao što je u Čileu prvi korak bio vojni puč i ubojstvo predsjednika Allendea), što je dovelo do krvavog raspada SFRJ.

Je li baš slučajna tolika pozornost dana jednome marksističkom filozofu, nekadašnjem uredniku jugounitarističkog »Praxisa« u kojem su - kako je nedavno naveo Tihomir Dujmović u »Glasu Slavonije« iz knjige »Moj slučaj« Vlade Gotovca - »objavljivane marksističke analize naše kontrarevolucije (hrvatskih proljećara, op. a.).

Gdje su mene stavili na čelo kao šefa kontrarevolucije u Hrvatskoj '.

Posebno mjesto u okviru komunističke kritike boljševizma pripada radovima ruskih anarhista u periodu 1917 - 1923. Kao i svi komunistički kritičari boljševizma u tom periodu, tako i ruski anarhokomunist Pjotr Kropotkin ustaje u obranu revolucije i protiv kontrarevolucije i intervencije.

Kropotkin ukazuje na činjenicu da boljševička diktatura nema samo funkciju obrane od kontrarevolucije već da ideja o potpunoj kontroli društva posredstvom apsolutne samovladavine stranke i stroge centralizacije za njih predstavlja trajno društveno stanje i sredstvo za izgradnju komunističkog društva.

Da bismo ustvrdili da se dogodila revolucija koja je nakon pedesetak godina krahirala pobjedom kontrarevolucije, nije potrebno pozivati se na elementarnu sociološku i politološku literaturu.

Od tog ponosnog« Radničkog grada », Sisak je od 1990 - te, kad je došlo do zločinačke HDZ-ovske kontrarevolucije, do danas postao« šaka jada »

Prilike su mu tako, u tandemu s Markom Veselicom (njihova se prezimena, redovito bez imena, pojavljuju uvijek u tandemu " Đodan i Veselica ", kao simboli i utjelovljenje svekolikog zla: kontrarevolucije, nacionalizma, šovinizma, pučizma, itd.), dodijelile najgoru sudbinu, jer je sam Tito izravno tražio njihov kazneni progon u poznatoj rečenici: Vi stalno tu spominjete neke, imenujte ih, kao što su Đodan, Veselica, i đavo da ih zna kako se zovu (...) Dajte, sakupite tu svu pisaniju, što oni izjavljuju, i lijepo dajte tu fasciklu tužiocu, pa neka on postupa. (...) Imate li vi namjeru da te ljude i na taj način onemogućite da dalje rovare?

Čak sam i sklon vjerovanju da je taj revolucionarni entuzijazam, srušen trijumfom kontrarevolucije prije nego što je imao šansu da izrodi organizaciju, već nestao. " Iznio sam Lenjinu da politički vođa ne bi trebao biti pesimista ili skeptik.