Iz te unutrašnjosti, prepune refleksija, sveobuhvatni pogled seže uokolo, ali izvana je nemoguće proniknuti njenu sjenovitu nutrinu: moćni, istaknuti betonski vijenac terase kata navlači tešku kontrastnu zavjesu sjena na iluminirane plohe prozora, kao šešoar enigmatične Mme na savršeno, eterično lice ove paradoksalne Ikone - i Iblerovo remek-djelo, i ova nestvarna žena izgledaju mi jedinstveno, poput alegorije sunčanog zimskog dana: u isti mah i hladno i toplo, prisno, a nepristupačno... zapravo - nazovimo ih konačno pravim imenom - te mi dvije vile izgledaju kao Rusija: možete ući u Moskvu, ali što onda?