Da su investitori prevrtljiva sorta, osjetili su nedavno na vlastitoj koži i arhitektonske superzvijezde Rem Koolhaas te dvojac Herzog i de Meuron, koje je na zajedničkom zadatku projekta za novi dvadesetokatni hotel Astor Place na njujorškom Manhattanu uposlio hotelski impresarij Ian Schrager.

Rem Koolhaas dobitnik je nagrade Zlatni lav za životno djelo 12. venecijanskog bijenala.

Koolhaas je protumačio ovu knjigu kao tipičan primjer metropole, čiji se karakter osobito manifestira u kulturi zagušenja (kultura konsolidacije).

Koolhaas naglašava kako je riječ o funkciji zgrade kao društvenog katalizatora, koja često ima svjesno provokativan društveni utjecaj.

Koolhaas je proveo dio djetinjstva u Indoneziji gdje je njegov otac, Anton Koolhaas (1912. 1992.), slavni spisatelj i kritičar, organizirao kulturni program po osamostaljenju države.

Između ostalog Koolhaas ističe kako se u suvremenom gradu, zahvaljujući stalnom napretku, gubi tradicionalna ideja identiteta grada koja se ostvarivala njegovim specifičnim ulicama i zgradama [ 5 ].

Price, kojega je Rem Koolhaas opisao kao kraljevića što je beznadno pokušavao biti žabom, u komunikaciji je bio istodobno ozbiljan i duhovit, dubokouman i zabavan, tako da nas je pronicavim opservacijama mogao istovremeno nasmijati do suza i duboko zamisliti.

Nakon što su se od 2000. na ovamo izredali svi prvoklasni svjetski arhitekti (Niemeyer, Koolhaas, Zumthor, Siza, Toyo Ito, Hadid, SANAA, Nouvel) ovogodišnju verziju poznatog paviljona potpisuje najmlađi od dosadašnjih autora, Japanac Sou Fujimoto.

Rem Koolhaas, koji na današnjoj arhitektonskoj sceni predstavlja jednu od najutjecajnijih osoba i čiji se cjelokupni rad bazira na intenzivnom istraživanju, pristao je uključitit se u još jedno istraživanje i promišljanje.

Taj je projekt ostavio traga na mnogo kasnijih projekata pa ga i globalno utjecajni suvremeni starhitekt, Rem Koolhaas citira u više svojih projekata.

Pobjednici iz prethodnih godina su: Rem Koolhaas i Ellen van Loon, Zaha Hadid, Dominique Perrault, Peter Zumthor, Rafael Moneo i Álvaro Siza Vieira.

Koolhaas je 2005. god. pokrenuo i arhitektonski časopis Volume Magazine, zajedno s Markom Wigleyjom i Ole Bouman.

Rem Koolhaas, arhitekt svjetskoga glasa, teoretičar urbanizma i jedan od supotpisnika kultne dizajnersko-arhitektonske knjige S, M, L, XL ponovno je zablistao s intrigantnim novim izdanjem.

Koolhaas je u ovaj nakladnički projekt uključio još četiri autora (Stephana Boerija, Sanforda Kwintera, Nadiju Tazi i Hansa Ulricha Obrista), s kojima je u timskoj suradnji opisao najrazličitije transformacije svjetskih urbanih centara od Londona i New Yorka pa do Lagosa i Pekinga.

Uz teoretsko oslanjanje na Foucaulta i Deleuzea Koolhaas priložio je fascinantno viđenje nigerijskog megalopolisa Lagosa koji se u gotovo znanstveno-fantastičnoj maniri opire svim zdravorazumskim zakonitostima normalnog urbanog razvoja.

Umjesto da se stidi svoje defanzivne misli i potiskuje ju, Koolhaas ju je pretvorio u glavnu premisu koncepta slabost pretvorio u snagu, od zmaja koji ga je proždirao učinio konja kojeg je zajahao.

Rem Koolhaas 1987. u Melun-Sénart projektu gdje je prva postavka bila ' ' izgraditi novi grad ' ' isprva ne zna što će, jer je u pitanju previše lijepa priroda.

Osobno, Koolhaas na sebi primjećuje da mu se to baš i ne radi, da ni sam ne zna što bi s time, kakav prijedlog onoga ' ' što bi se trebalo dogoditi ' ' da dâ.

Sudjelovanje na kongresu najavila je krema svjetske arhitekture: Rem Koolhaas, Shigeru Ban, Charles Correa, Peter Eisenman, Massimiliano Fuksas, Zaha Hadid, Kengo Kuma, Fumihiko Maki, Glenn Murcutt, Joseph Rykwert, Moshe Safdie, Robert Venturi, Ken Yeang i mnogi drugi.

Objavljivanjem nekoliko arhitektonskih teorijskih uradaka, predavanja i sudjelovanja na natječajima od osnutka OMA, Koolhaas je imao važnu ulogu u globalnim arhitektonskim raspravama.

Koolhaas i Herzog de Meuron out, Gehry in

Nizozemski arhitekt Rem Koolhaas ovogodišnji je dobitnik Premium Imperiale za arhitekturu, koju svake godine dodjeljuje Japansko umjetničko udruženje petorici laureata kao nagradu za životno djelo u različitim umjetničkim disciplinama.

U obrazloženju stoji kako je Koolhaas, nagrađen 2000. i Pritzkerovom nagradom, »avangarda arhitektonske prakse što slama važeća pravila funkcije i konstrukcije te virtualno stvara novu arhitekturu.

Kako bi pobliže pojasnili o kakvom velikom uspjehu se radi, napominjemo da su za nagradu proteklih godina bili nominirani arhitektonski superstar-ovi - Zaha Hadid, BIG, Rem Koolhaas, Norman Foster, 3 XN, Coop Himmelblau itd... Sama nominacija je vrhunsko postignuće, otprilike kao da smo u glazbenom društvu sa Rolling Stonesima ili u teniskom društvu sa Roger Federerom, dakle top arhitekti iz cijelog svijeta.

U jednom kasnijem tekstu (Elegy for the vacant lot, 85.) Koolhaas još jednom izražava fascinaciju konceptom njujorškog nebodera.

Tada su Koolhaas i Boeri sami bili inspirirani tom mišlju i započeli gotovo novi smjer u arhitektonskom istraživanju, Koolhaas ga je razvio kroz Harvard, a Boeri kroz skupinu Multiplicity.

Sad se pitamo: pa što je tako fascinantno, tako delirious, Koolhaas u tome našao?

Kao što neki kemičar ima svoje supstance, fizičar i matematičar formule, tako i mi imamo stare i neizvedene projekte.  RANDIĆ: Koolhaas je jednom rekao da je Casu da musica u Portu napravio tako da je jednu obiteljsku kuću naprosto povećao i dobio isto u velikom mjerilu.

Ured OMA osnovao je 1975. godine Rem Koolhaas s partnerima.

Karizmatični britanski arhitekt, kojeg je Rem Koolhaas duhovito opisao kao »kraljevića što je očajnički pokušavao biti žabom«, nažalost je u kolovozu iznenada preminuo, ostavivši veliku prazninu iza sebe, a sudbina je htjela da njegov prijatelj i suvremenik iz herojskih šezdesetih Peter Cook, koji se od Cedrica oprostio emotivnim nekrologom ocijenivši ga najvažnijim misliocem britanske arhitekture druge polovice prošlog stoljeća, istodobno u Grazu doseže vrhunac kasne faze svoje plodne karijere.