Stručni tim istražitelja vjeruje da će nedaleko od masovne grobnice pronaći još tijela jer barataju preciznijim informacijama nego 1997. kada se ovdje kopalo prvi put, ali bez rezultata.

U svemu pričanju o svojoj " sudbini ", nigdje se ne javljaju izjave koje bi upućivale da gaje nešto kopalo, kidalo, mučilo, da je imao dvojbe ili noćne more.

Zbog tog blaga se nekoliko puta kopalo oko nje, pa su ostala oštećenja.

Početkom milenija uglavnom se kopalo po šezdesetim i sedamdesetim godinama, da bi prema kraju došle na red osamdesete, pa donekle i devedesete.

Dr. William Sears savjetuje kako biste uzrok krvarenju lakše mogli otkriti pitanjem« Kojim prstićem si kopao nos », umjesto da pitate dijete je li kopalo nos.

A Ti Jura, prestani kenjat o resetkama za postene Hrvate, o tom kak se ni smelo iti f crkvu i slicne bedaste neistine.Radje mi pripovedaj o tome kak su sva deca imala knjige, kak se po kontejnerima ni kopalo ko danas.Zapravo se moram izvinuti: po kontejnerima se ni kopalo, jer si odma isel v rest, ke ne??

A kaj se tiće komunista koje spominje, bio je on mlad, pa nek se sjeti koliko je ludi za vrijeme juge kopalo po kontejnerima i bilo na rubu preživljavanja.

Problem je taj da je cesta na novo asfaltirana prije par mjeseci i sad se opet kopalo za kanalizaciju, pa me zanima tko je odgovoran za tu situaciju i kad će se sanirati odnosno ponovno asfaltirati cesta, te kad će biti spremna za normalno prometovanje?

Da, uredniče, slažem se: koordinator je trebao tražiti u ugovoru i neke ovlasti, pa bi međunarodni natječaj bio raspisan u listopadu, a mislim da bi se već i kopalo (a slažem se i s novomcurom da je gradsko vijeće to pokopalo u prosincu).

Ja sam sam skopal, a drugima je posle poduzeće kopalo i delalo im zidi.

Kopalo se pored zatvora i ona ulica uz mire je još uvijek zatvorena... sra mota

Danas bi se odavno kopalo da se GP Krk nije žalio.

.. jedan od brace bocina je i meni omogucio da dodjem do ' pomornika '.. sto se nadana i tomija tice.mogu bit ovakvi i onakvi ali su sigurno oboje nadprosjecno inteligentni.. right time in the right place-ljudi njihove pameti koji u zadanoj situaciji ne bi postupili jednako su moralni u gandijevskim razmjerima.. koliko se god kopalo nije puno toga zavrsilo na sudu-cisti su legalno i dok god je tako-neka im je sa sricom...

Problem se sanira, a područje gdje se kopalo do cijevi se ne asfaltira, tako da sad po prometnicama u mjestu ima skoro deset " rupa ", kaže Stručić.

A rezultat tog poljskog pritiska bi na kraju Hmeljnicki. stanovništvo kijeva i minska su činili brojni poljaci, a još 200.000 poljaka je živjelo u moskvi i lenjingradu, kao i na kavkazu i sibiru. u godinama nakon rižota iz rige broj poljaka koji je zaboravio disati je bio popriličan, kopalo se po permafrostu, golem broj činili su kulaci-a znamo što je čika berija radio sa njima. dakako da bi se dalo razgovarati i o smislu poljske vojne organizacije osnovane 1915 od strane plisudskog, no to nije tema posta.

Zlato se kopalo odavna i mnogi su u potrazi za srećom i boljim životom živote izgubili tražeći onaj grumen koji će ih odvesti prostranstvima.

Kao prvo naglasio bih da ipak bolesnici o dijabetisu naravno ne prestaju uzimati inzulin bez obzira dali tražu koju vrstu druge alternativne medicine, o dijabetisu nebih mogao puno prićati jer isti nemam, al u potrazi za poboljšanjem svog općeg zdravstvenog stanja također i ja sam počeo razmišljati o Bioenergiji u koju baš nisam vjerovao i sve mi je to bilo sumljivo kad bih gledao na Tv kako to radu sa ljudima al eto pomoću naše medicine nisam mogao rješiti sve svoje zdravstvene tegobe.Velika prednost mi je jer sam iz grda iz kojeg je i Gosp Domanćić pa sam se odlućio ipak otići i probati, eto pišem vam ovo jer iste ove dane radim terapije Bioenergije pa vam želim samo ukazati da to nije laž da je to velika istina i da ništa nije izmišljeno.Znači odlukom svoje volje probao sam doći na red kod Gosp. Domančića al pošto je ljeto trenutno su neki na godišnjem odmoru, raspitivajući se o istom saznao sam da sa njim radi jedan moj školski kolega pa mi je to prvo malo bilo sve čudno nikako nisam mogao to prihvatiti kao ozbiljnu stvar, ipak sam se odlučio te rekoh idem probati nemam što izgubiti.Jučer mi je bila 1 terapija koja traje 15 do 20 minuta isti je izvodio preko cijelog tjelamašući rukama tj nekim čudnim pokretima kao da nešto istjeriva iz organizma, malo mi je sve to bilo smješno jer me je samo dirnuo svojim rukama na oboljela mjesta a radi se o Kralješnici lumbalnom djelu, psihi, želudcu kao i kukovima i zglobovima nogu.Po završetku te terapije malo mi je taj isti poznanik koji radi sa Domanćićem objasnio princip rada te sam taj dan otišao kuči al u meni je još bila nevjera da će to išta pomoći, znam samo to da sam se osjećao jučerašnji dan super smireno.Navečer kad sam došao kuči tj kad sam išao spavati osjetio sam trnce jedne strane glave kao i na križima, al sam zaspo pa nisam puno ni obraćao pažnju na ostale stvari.Ujutro sam se malo lakše dizao al to je još iskreno jako slabo jer od puknuta 3 diska jako se teško mogu uspraviti.Znači danas ujutro otišao sam na drugu terapiju isprićao mu o tim trncima te te je isti bez puno priće odradio drugu terapiju, prilikom odrađivanja druge terapije zbog vratne kralješnice te zbog slabe cirkulacije jako slaba mi je slika pred očima imam osjećaj konstantno mutnog vida kao i vrtoglavica.Prilikom odrađivanja te današnje terapije počeo sam osjećati da mi se slika bistri te da puno jasnije vidim, te mi je prilikom postavljanja ruke na lumbalni dio osjetio sam jaku toplinu.Eto opet u nevjeri jedna je cura bila poslije mene i dok sam sa istim poznanikom razgovrao dok je na toj curio radio Bioenergiju vidio sam da se ona ljulja tren naprijed tren nazad, upitao sam ga kako to jer je on bio 2 do 3 metra dalje od nje na što mi je on odgovorio da je to ta energija koju mi niko nevidimo kao šta nevidimo ni struju, već vidimo saamo svijetlo.Ljudi moji mene je to jako kopalo kako on sa njom upravlja te sam i ja skupio hrabrosti te mu rekao prijatelju dajj probaj i na meni to jer ja nevjerujem da se to može, naravno isti me je poslije završetka terapije sa tom curom stavio ispred sebe stao par metara dalje u rukama povlačeći prema sebi ja sam osjetio da me neka sila vuće prema njemu, odupirao sam se nožnim mišićima al mišići su slabili te me sve više vuklo prema naprijed i u mumentu skoro kad sam došao pod jedan kut da nepadnem na nos on je zaustavio rukama tu radnju te sam se samo vratio nazad.Imao sam osjećaj da me neko uzeo za majcu te povlaćio prema naprijed, istu stvar je ponovio i sa leđa, kao i sa boka, toj energiji nisam se mogao oduprijeti.Eto nije mi ni to bilo dovoljno pa sam ga pitao da li moćže iz druge sobe to raditi našto je on odgovorio da može te je otišao par metara u drugu zatvorenu sobu te izvršio istu radnju gdje sam opet počeo padatiprema nazad istom sam viknuo dosta, na što je isti prestao.Eto ja sad ne znam što da vam više kažem nego to da je to živa istina jer sam osobno prbao.Sutra kad završim teraapiju rekao mi je da će mi pokazati kako se to radi i na daljinu tj ljeći na daljinu tj ako ga nazovem telefonom da me može staviti u iskrivljen položaj iz kojeg se nemožeš uspraviti dok on ne prekine sa tom radnjom.Eto neznam što da vam više kažem, pun sam dojmova, osjećam se trenutno smirenije bol u križima i dalje je prisutna vid mi se razbistrila kao što primjećujem da su mi i manje vrtoglavice.Forumaši moji eto vi pitajte koliko mogu probat ću vam objasniti jer i ja jako malo znam o toj tehnici al sa ovim što mi je danas napravljeno sad tek vjerujem da ima nećeg u svemu tome.Inaće za napomenutiu je to da se terapija izvodi samo 4 dana 15 do 20 minuta, a plaćanje je po želji tj po materijalnoj situaciji same osobe, a ako niste zadovoljni sa bilo čim plačanje nije obavezno.Znam da mi je rećeno da se nakon dva tjedna tek mogu vidjeti poboljšanja.Eto ja sam imao sreću pa sam u svom gradu to napravio jer taj poznaniuk je ternutno na odmoru pa je napravio manju grupu ljudi sa kojima radi jer inače te terapije se radu u grupama pred 500 ljudi dbevno koliko ih znaju imati u jednom danu.eto nastavak vam javim jer je i meni pre rano za govoriti da li će mi isto pomoći ili ne al znam samo jedno da energija taj Božiji dar koji su ti ljudi dobili sigurno postoji

Najprije su se kopali vertikalni otvori s kojima se dolazilo do željene dubine, na buduću trasu tunela, te kopalo u dva smjera.

Najviše me " kopalo " to, jesam li sam u sebi odlučio otići iz Zadra ili ne.

Nije mi bilo lako donijeti tu odluku, dapače, stvarno me to dugo kopalo i morilo, a katkada nisam ni spavao zbog toga.

U našem docu se kopalo, sadilo, bralo....., ako ništa drugo, bilo je krumpira i zeja....., mama se sjeća svoje none kako bi isprid konobe " tribila " (čistila) zeje, jer se ono svaki dan kuhalo za večeru.....

Nešto se tamo tada kopalo, produbljivalo, i dobili smo vodu.

Jednoć on i Janko proveli čitavu večer na klupi pred dvorom i u razgovoru razbijali glave da li je pod zemljom još kakav svijet i bi li se naišlo na kakve ljude, životinje, nove kakve krajeve, ako bi se kopalo duboko - duboko.

A kopalo bi se do dubine od 4 do 5 metara

Nakon toga, još nekoliko godina, cijelo mjesto je kopalo i tražilo zlatnike pod parolom, gdje ima 18 iman ih još.

Ima tome i par tjedana, a da se nigdje nije čulo ni šmrcanje, a kamo li nabrajanje, kao da nas je napustilo dosadno seosko zanovijetalo koje nije ni kopalo i oralo, nego samo mrmorilo o nekim stvarima koje se ne mogu ni izvagati i opipati, pa je sada svima konačno laknulo jer nikakve vidljive i trenutne štete od svega toga nema.

došao sam, kao i svaki vikend do tada, po porciju kvalitetnog (insert rekalama za ribar crni) vinca vincacaj crnog ribara: (u market u varoši.nakon obavljene kupovine vidno zadovoljan krenuo sam prema rivi kršiti zakon i picukati po starom običaju vikend pijanaca.. hm utorkom... da čuo sam priče o njima ali nisu mi do tog dana bile ništa doli običnih pričica kojima dokoličari, ispičuture, raspikuće, i neradnici.. kao ja krate vrime.zamišljajući u sebi kako bi to uopće đaner (narkoman) vampir trebao izgledati smijem se sam sa sobom i podižem pogled prekinut iznenadnim upadom tj upitom-mrate ej, imaš dvi naku, ej..? naravno, pomislih, napad žicanjem na tvoje zadnje dvi kune ko uvik.. ili ne.nestalo mi je sve na ribara i retardiranu falšu colu.iznija sam svoju problematiku spodobi koja je stajala isprid mene ili radije lelujala naprid nazad pokušavajući ostati na mistu i hineći " normalu ". vani je bilo poštenih 4 - 5 iznad nule ali njemu nije previše smetalo hladnjikavo vrime jer je bija obućen u obični šuškavac ispod kojeg je virila majca nekog nogometnog kluba i naravno loto trenerka.ispijenog pogleda, vidno iznerviran što nije uspija užicati, nabacija je neki polu osmjeh u djeliću kojega sam uhvatio pogledom lijevi dosta razvijen očnjak.. koji sam više viđao u psa nego u ljudi.naravno da sam ga primjetio kad razmišljam cilim putem do grada o đanerima vampirima i ostalim ubber šizofrenim bitnim stvarima.javio sam se još nekoj silueti koju poznam i viđam po varoši i nastavija napokon prema cilju - ugodnoj čaši vina sa ekipom. da, eh naravno bez greške sve je bilo na razini ugodnog utorka na rivi.čaša vina, čaša razgovora, čaša smija i svak svojoj kući.hard core rekli bi naši stari hehehe. kud bi išao nego kroz varoš.. jednom sam dobro rekao da mi je varoš matični kvart ali da se idem doma odmoriti-što je i blizu istine ako uzmemo u obzir vremenski razmjer mojih lutanja po gradu i vrimena koje provodim u kući.da, sad opet idem kući i usput onako pripit i sa prikrivenim smješkom pregledavam ostake kaosa koje pijanci ostavljaju iza sebe, od boca, razbijenog stakla, plastičnih vričica pa do razno raznih kutija cigareta, limenki i sličnog materijala bilo je tu svega, starih novina, patika.. patika? par starih diadora patika virija iza visoke zelene kante.ništa tu nebi bilo čudno da ove nisu bile na vlasniku koji je ležao duboko uronjen u masnilo crnih vriča iz obližnjih fast food bistroa.zastao sam na trenutak i uočio onu istu loto trenirku na onoj sivoj eminenciji ranije ove večeri.. varoš je bila neobično pusta i tiha, čak malo previše tiha iako je bio utorak, tj srida ako je sad 04 i 25 po mom satu koji je kupljen u nekom velikom trgovačkom lancu ali usprkos tome nije nikad kasnio.nisam previše razmišljao što ću uraditi.pokuša san probuditi tipa koji kako se činilo ipak disao.pokušao sam ga izvuči iz gadosti i ljige u kojoj se nalazija.napokon sam mu izvuka glavu i posjeo ga sa strane kante.lice, osim što je bilo tipično đanersko i zasrano različitim smećem, imalo je nekakvu nijansu ljubičastila laganog ili je to bilo u mojim očima koje su pomalo još plivale u crnom ribaru.da stvar bude još gora liku je u desnoj ruci visila zabijena šprica.odlučio sam se svega riješiti i posisti tipa na stolicu obližnjeg kafića i eventualno pozvati nekog ili potražiti neku pomoć, bilo kakvu pomoć.kad sam ga uhvatija oko struka očekiva san da ću lomiti kičmu od tereta ali imao sam osječaj da dižem plastičnu vriču od dvi kile kruva.pomislio sam da je to malo previše lagano čak i za đanera koji su uglavnom kost i koža.nisam previše s tim razbija glavu.postavija sam ga na stolicu.glava mu je zakljucala na obližnje staklo u kojem sam vidija svoj bljedunavi alkoličarski odraz, ljubičaste podočnjake i usne ljubičaste od bojila kupovnih " kvalitetnih ispod stolnih vina " nešto mi je falilo u cijeloj slici i nije mi ulazilo u glavu ali mi je dolazilo slabo od tolikog buljenja u iskrivljeni odraz samoga sebe koji je u stvarnosti ionako bio dovoljno sikrivljen.otišao sam do ugla i odmah naišao na poznatu osobu s kojom rado uživam tekuće opijate.ukratko sam mu rekao o čemu se radi te ga zamolija da na mobitel dozove pomoć.ja naravno nisam ni pomislio na svoj mobitel.. ali da ionako mu je baterija krepala.otišli smo natrag do onog nesretnika da odlučimo što ćemo.jedini problem koji smo zatekli kad smo došli je taj što ga uopće nije bilo.na podu je bila samo šprica koju je koristija. nakon dovikivanja i tražnja po varoši zaključili smo da nas je spasija brige i posla i otišli smo prema kući.kad smo se proljudikali i zapalili duvan, dva razišli smo se. meni je ostalo još dobrih 25 min do kuće.sam sa sobom svatko razmišlja pa sam i ja prolazija cilu tu situaciju u glavi koja se odvijala malo prije u varoši.blesave situacije pomislija san i prevrta to sve po glavi.došao sam do parka koji je po danu vrlo zelen i zanimljiv prizor i po noći bi bija da neki kreteni nisu polupali pet od šest rasvjetnih lampa.moram se negdi popišati zaključija san.imao sam i što poslije toliko vinarenja. u trenutku dok sam se olakšavao dobio sam jezivkast osjećaj da me netko potapša po ramenima te sam se naglo trgnuo u čudu ali naravno da nije bilo nikoga.osupnut završija sam dotad ugodno pišanje.začudo kad sam nastavio svoj beskrajan put doma osjeća san se nekako otežanim iako sam se olakšao kako se kaže.. pripisao sam to svom dosta teškom kožnjaku, motorki kako je odmila zovemo.teturao sam prema onoj jedinoj lampi koja je izbjegla sudbinu svih ostalih.park je bio zimski tih i spokojan sa tupim šumom vitra u visokim krošnjama starih hrastova-bura pomislih.odlučio sam se još jednom pozabaviti onim svojim odrazom u staklu onog šminkerskog kafića.da bilo je tu nešto jezivo ali nisam sam sebi toliko jeziv, mislim, nisam ni prekrasan ali nešto me tu kopalo osim mog okorjelog umornog lika.nešto je falilo na toj slici, na tom odrazu.falija je lik koji je sidija na stolici na koju sam ga ja postavio i koji se polovicom tjela naslanjao na staklo i kasnije isparija kad sam se vratija sa pomoći.. da to nisu oni alkoholni filmovi o kojima sam toliko sluša? nadam se da nisu jer mi psihoza pored svega mog čemera i jada ne treba u životu.ali opet pokušavam sebi racinalono objasniti stvar i naravno zdravom pameti zaključujem da može biti optička varka ili jednostavno crni ribar u koji ko zna što ne stavljaju.

Kopalo se, oralo i ronilo i sve s istim ciljem sakupi što više; sakupi sve, kao da skupljaš slike Pikachu-a.

" Kad se kopalo, trebalo je postaviti i ostalu infrastrukturu odnosno pripremu za danas sutra izgradnju kanalizacije, uvođenje optičkih kablova ", mišljenja su u Ladonji.

Metak u celendru je bio najbolje, najbrze, najednostavnije i najjeftijije rjesenje za spomenutu bagru, a kopalo ih se zamo zato da ne sire zarazu kad istruhnu