Kao svojevrsni odgovor na spomenutu Kopiničevu optužbu koja je bila vrlo precizno formulirana iz razloga jer se odnosila na pitanje (ne) izvršavanja Kominterninih direktiva vodstvo jugoslavenske partijske organizacije, na čelu sa Josipom Brozom Titom, je svoja dva bivša pripadnika (stradala iz do sada još uvijek posve neutvrđenih razloga) optužila za ono za što je čitav CK KPH a time, barem neizravno, i CK KPJ optužio Kopinič.

Logično je za pretpostaviti da je Kopinič tu također odigrao ključnu ulogu u toj britanskoj skrivenoj igri (Ta što je Tito čekao u Istambulu 1937., nego da mu Englezi i Kopinič odigraju igru kod Staljina, kako bi preuzeo vodstvo KPJ?)

Da je Tito dolazio u Španjolsku u inspekciju i konrtrolu jugoslavenskih agenata (likvidatora i diverzanata) koji su radili za NKVD u Španjolskoj pred kraj života posvjedočio je i Titov prijatelj Josip Kopinič, koji je potonjem najvećem sinu naših naroda i narodnosti omogućio da 1938. dođe u Moskvu i da se kandiduje za generalnog sekretara Centralnog komiteta KPJ.

Kovačić je predstavio sukob koji je zbog toga izbio na liniji Kopinič vodstvo KPH, te je u tom kontekstu spomenuo i neuspjelu akciju oslobađanja zatvorenika iz logora u Kerestincu.

Iako je Kopinič tvrdio da su iz zatvora nosili njegovo krvavo rublje, a Hebrang tvrdio da ga ustaše nisu tukli, Velebit ne vjeruje u njegovu suradnju s ustašama jer, da je tome bilo tako, otkrio bi i Velebita i Kopiniča i njegovu tajnu radiostanicu Kominterne.

> > Staljinovu direktivu o ustanku Titu je prenio Josip Kopinič

Na njoj su bili njegovi bliski suradnici, sovjetski obavještajci Josip Kopinič, Božidar Maslarić i Mita Despotović, te predsjednik Kontrolne komisije Kominterne, Nijemac Vilhelm Florin, pa izaslanik jedne sovjetske tajne službe u Kominterni čije je kodirano ime bilo Andrejev, i na kraju rezident NKVD-a u Kominterni Bugarin Ivan Karaivanov, koji je još 1935. u Titov kadrovski dosije u Moskvi upisao: " Zaslužuje puno (naše) povjerenje ".

Josip Kopinič je godinama tvrdio da su Petka Miletića u Moskvi " strijeljali po kratkom postupku ", a neki drugi jugoslavenski obavještajci su pronosili glasove da je živio do polovine šezdesetih, čak i do sredine sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Prema tek otkrivenim dokumentima Kominterne dva najveća Titova oslonca u finišu njegove odsudne bitke s Miletićem bili su Josip Kopinič i Ivan Karaivanov.

Kopinič je pripremio čak i čitav elaborat protiv Miletića, koji je bio tako formuliran da ga definitivno obori s nogu.

- Uostalom, poslije mojega uhićenja policija nije uhitila nikoga od onih s kojima sam radio - bila je ključna rečenica njegove obrane, koja se, takođe, mogla lako provjeriti, ali u atmosferi koju su Tito i Kopinič stvorili u Moskvi za to kao da nitko više nije mario.

Eto, zahvaljujući upravo takvim anacionalnim, antihrvatskim osobama yugo-provenijencije, poput Ive Josipovića, Vesne Teršelič alias Kopinič i inoj anti-hrvatskoj klateži, i povijest našega obrambenog Domovinskog rata, metaforički kazano, polako se pretvara u jeftini šund na koji se plaća i porez pod imenom suočavanja s prošlošću

Razlika između Kopiničevih tvrdnji i teza jugoslavenske historiografije bila je tek u tome što je Kopinič tvrdio kako su svi vodeći članovi CK KPH »agenti Gestapoa«, dok je jugoslavenska historiografija tvrdila to kada bi pisala o ratnom CK KPH samo i jedino za Hebranga.

To važi prije svega za one na relaciji Tito - Staljin, Kopinič - Kominterna i Tito - Kopinič.

Obavještajni centar Kominterne u Zagrebu, koji je vodio Josip Kopinič, dobio je 1942. informaciju iz centrale Gestapoa u Beču o uspješnom djelovanju gestapovsko-ustaškog agenta u Vrhovnom štabu NOVJ.

Budite oprezni, jer će naš kontakt zapasti u teškoće ako se to ne otkloni. " Kopinič je o tom izuzetno važnom otkriću hitno obavijestio svoju centralu u Moskvi, i ujedno zamolio da sve odmah prenesu Titu.

Poručio je Dimitrovu: " Zabranite Valdesu da vrijeđa naš Vrhovni štab i CK KPJ " Na zahtjev Dimitrova da mu objasni sav slučaj Kopinič je odgovorio da je podatak dobio iz centrale njemačke obaveštajne sluzbe.

Velebit surađuje sa Josipom Kopiničem, agentom Kominterne u Zagrebu, što je i opet briljantna okolnost, zna li se tko je pak Kopinič.

Kopinič, koji je, putem kurira, Titu prenio Kominterninu direktivu o početku ustanka, optužio je pripadnike Centralnog komiteta KPH a time, neizravno, i samog Popovića da ne ispunjava Kominternine zadane direktive i da je, s obzirom na kršenje partijske discipline, uslijed sovjetsko-njemačkog sukoba, u službi njemačkih interesa.

Kako bi se dokazala neutemeljenost Kopiničevih optužbi jugoslavenska je historiografija putem jednog od svojih za to zaduženih autora, Milenka Dodera prilično jasno utvrdila da se sam Kopinič od samog početka svog djelovanja kao radio-operater Kominterne u Zagrebu nalazio pod njemačkim nadzorom.

Ta tvrdnja, premda (najvjerojatnije) točna, nije objasnila kako se Kopinič, kao (navodno) žestoki protivnik jugoslavenske partijske organizacije, sve do odlaska u mirovinu 1972. godine nalazio na čelu nekoliko jugoslavenskih državnih tvrtki. [ 1 ] S obzirom na to da su brojni protivnici unutar KPJ nakon svog sukoba sa partijskim vrhom (odnosno, Titom) bili uklanjani sa svih političkih i javnih dužnosti (a u prvim godinama čak i fizički likvidirani) prilično je nevjerojatno kako je Kopinič ako je doista bio protivnik KPJ obnašao navedenu funkciju.

I ovdje spominjani Kopinič, zaslužuje više nego ozbiljno istraživanje, jer njegov život i utjecaj u SSSRu, presudno je djelovao na INSTALIRANJE JBTa na čelo KPJ, ali i na " kadroviranje " u KPH, posebno vezano uz intrigantno neuspjeli bijeg HRVATSKIH komunista iz " Kerestinca ", koji su platili glavom

Mustafa Golubić, Čedo Kruševac, Adem Kapetanović, Pavle Bastajić, Ivan-Stevo Krajačić, Anton Srebrenjak, Josip Kopinič... samo su neki od poznatih obaveštajaca KPJ i Kominterne (NKVD) koje je baš Tito okupio i organizovao za širok političko-obavještajni rad 1934 - 40. Josip Kopinič (alijas: Vazduh i Vokšin) svakako je najzanimljivija ličnost iz ovog spektra.

Za zasluge u obavještajnom radu sovjetske vojne obavještajne službe (jer Kopinič je sa Titovim odobrenjem radio kao dvostruki agent) Kopiniču je 1945 ponuđen čin admirala u sovjetskoj ratnoj mornarici i orden narodnog heroja SSSR-a.

Druga verzija navedena je u " prepisu " stenograma razgovora Tito-Kopinič, na Vangi 1979. U " posljednjoj ispovesti " o Krajačiću i atentatu Tito, naime, kaže: " Za Krajačića sam znao još od 1935. kada sam mu pisao karakteristiku za prijem u NKVD.

Kopinič, Josip, političar i gospodarstvenik (Radoviči kraj Metlike, Slovenija, 18. II.1911 Pula, 24. V. 1997).

Poslije njegovog odlaska iz Moskve, Tita su u Kominterni zastupali službeni sovjetski obaveštajac Josip Kopinič i obućar iz Velikog Bečkereka Mita Despotović.

Spletkar Kopinič je mimo Hebranga organizirao bijeg iz Kerestinca, čiji je neuspjeh pripisao Hebrangu.

Bio je to njegov prijatelj i zemljak, sovjetski obavještajac Josip Kopinič, koji je Titu otuda slao vrlo nepovoljne vijesti.

Radio-operater na zagrebačkoj radio-stanici bio je, kako se tek nakon dugog niza godina nakon rata objavilo, Josip Kopinič znan i kao »Vazduh«.