Koprcali su se ka ' špar na tunji.

Pozvali su Capo di tutti capi, Igora Dragovana (SDP), neka im pomogne u izvlačenju iz septičke jame u kojoj su se koprcali.

Nedorasli sadašnjosti ne mogu razlučiti bitno od nebitnoga ni istinito od lažnoga u prošlosti; oni koji u prošlosti ne mogu razaznati patnje od tlapnje, rezultate i falsifikate, ne mogu razumjeti ništa što ih snalazi, pa im preostaje jedino da ih okolnosti mijese koliko god se koprcali.

Meà utim zakašnjeli dolazak svjetiljka, prevelike puške te jedna agresivna murina, koja je vjerojatno osjetila vibracije i miris dvaju šaraga koji su se koprcali na sulici, doprinjeli su tome da je šargera vrlo brzo ostala prazna.

Jesi vidjela, ono, kako su se koprcali?

Počinju pravnu borbu na sudu, makar ih socijalni radnici upozoravaju da će im posve zabraniti da viđaju unučad, ukoliko se budu koprcali protiv ovog strahovitog miješanja državne vlasti u njihove živote.

Odustali još nisu, ali dok su se oni koprcali u proceduralno-financijskim problemima, na jugu Dubrovnika probudila se konkurencija.

Riječki nadbiskup Ivan Devčić u božićnoj i novogodišnjoj poruci piše: »Danas možemo samo žaliti što svi skupa nismo imali više sluha za te Papine pozive, poticaje i upozorenja, jer se u tom slučaju sada zacijelo ne bismo tako bespomoćno koprcali u začaranom krugu korupcije, nesnošljivosti i svakojakih podijeljenosti, niti bi nas tako nepodnošljivo pritiskala svakovrsna beznadnost, počevši od biološke i gospodarske do prosvjetne, znanstvene, kulturne i mnogih drugih.

Odaslana je svim prijateljima i poznanicima, i moram priznati da me je sad i malo sram informacijskog mraka u kojem smo se koprcali, tek instiktivno sluteći da tu nešto gadno ne štima.

Jer, dok su se karakteristični predstavnici prvog (primjerice Tri kondorova dana, Sydneyja Pollacka iz 1975), drugog (Pollackova Tvrtka iz 1993) i trećeg (Syriana Stephena Gaghana, 2005) vala te vrste filma koprcali (doduše, s odličnim uspjehom kod publike) u suhoparnoj samovažnosti, Soderbergh sve osvježava postavljanjem na lake noge.

Koprcali su se, nabacivali morem jedno na drugo, prevrtali se.

Nisu odmah bili mrtvi, nego su se po snijegu koprcali i mučili.

Samo su tri godine bile potrebne da većina hrvatskih proznih autora zauvijek napusti ligu za opstanak, u kojoj su se koprcali još početkom 2001. godine, te da se nekih deset do petnaest imena odatle izravno kvalificira u ligu prvaka, gdje za pojedinog pisca danas znade konkurirati nekoliko nakladničkih kuća.

Begovi i age, kao i posluga, koprcali su se zarobljeni ispod tkanine.

Da je drukčije, ne bi Zapad bio gdje jest, a mi se koprcali u siromaštvu.

Nije da se nisu koprcali, da nisu dokazivali svoju propast i otkazivali radnicima, da nisu pokušavali s ustavnim tužbama i lobiranjem, ali državna je administracija ostala ustrajna - nema popuštanja.

Strat se pomakao na 8:30. Plivači su poskakali u vodu, vani je bilo " hladno ", sva sam se naježila dok su se koprcali u prvih 15 metaara ko jato sardelica......

Neulazak u EU pogoduje samo onima kojima je pogodovalo i ovo blato u kojem smo se koprcali sve ove godine da mogu i dalje grabit i muljat...

Lokija pretvori u muhu i on doleti do mjesta gdje su se patuljci i Freya još koprcali u ljubavnom zagrljaju, pa ubode rilom svakoga od ljubavnika i ubrzo svi pozaspaše.

stit @izmisljas, lazes, kad nemas argumente vredjas, nije to problem, ali nisi me demantovao o zlocinima po macvi i podrinju, kad to uradis objasnicu ti za nick, valjda necu morati da ti crtam, nego napisi nesto o petrovoj gori, hedjesu, sigetu, mohacu, klisu, srednjioj slavoniji, krbavi, sto izmisliste grobnicku bitku 1242 pa je slavite kao pobedu/smejurija/kome ste 822 pobegli u bosnu,, objasni nam malo o ujedinjenju, ko je preuzeo vrhovnu vlast od sabora ko je s vase strane odobrio ulazak u shs, ko je 4 dana pregovarao u bg o ujedinjenju, itd, zar ima nesto lepse 23 god bili ste srpski konjusari, neprocenjivo, malo ste se koprcali junaci ali bili ste ok, zadovoljni smo,, opet goloruiki i tako tisucu god hahaha, nego opusteno i polako, samo bez lazi,

U strahu da se jednog dana u krizi srednjih godina ne bi na isti način koprcali u jadu zbog propuštenih stvari, živimo ispunjavajući snove starca koji još ne postoji.

Što se tiče mačaka.... moram reći da mačke kao i hm. i ljudi.. imaju svoj " početak " i svoj " kraj " i koliko se god koprcali i bježali taj kraj je nezavisan od bilo kakve " kontrole " i dolazi... kad ima doći, pa što više vjerovali da taj trenutak možemo odgoditi i izbjeći to nam teže pada kad kad je očigledno da više nema uzmaka.Kad je trenutak smrti u pitanju... otpor samo otežava stvari.U tom smislu mačka koja se je prepustila napravila je najbolji mogući izbor, iako je sasvim moguće da je prije toga ta ista mačka više puta " bježala " kao u ovoj situaciji i maks.

Nakon gašenja našeg kluba pokušavali smo, koprcali smo se, međutim postaje sve izvjesnije da odlazak s Borca nećemo preživjeti.

Priznati moramo da bi nam bez Marije bilo puno teže upoznali i shvatili Božju ljubav, da bismo se bez nje i njezina dragovoljnog stapanja s Riječju Božjom i danas koprcali u ljagi istočnoga grijeha, ne nalazeći izlazak iz gliba poroka, da bismo bili daleko od Spasiteljeva milosrđa

Koprcali su se pod njim u vodi dubljoj od pola metra.

Tako skrivena vrebala bi na neoprezne pčele i bumbare dok su omamljeni sisali nektar iz tučka, hvatala ih i jela dok su se još koprcali.

Cudovisna zvucna kombinacija i jos live, uhvaceni trenutak u vremenu, simfonijski orkestar zgazen od cetiri konjanika (zapravo, nisu ih zgazili, ovi su se cijelo vrijeme koprcali), atmosfera, pobjesnjela rulja i sve sto nosi jedan " live ", neponovljivo..

Gizer je, onako tresući se, pokušavao narezati par morskih krastavaca, jer to bijaše sve što je, onako onemoćao, uspio uhvatiti tog dana, čak je i krematorij namjeravao pokrenuti, moralo se raditi, uporno je ponavljao, ali je u šatoru mjesta bilo još manje nego u sobici, toliko da je Vjeko doslovce morao sjediti na Baronici umjesto jastuka, a zrak je bio zagušljiv od naših danima neopranih tijela, gnojnih prišteva i Vjekinih bezbrojnih lula, sve nas je već hvatala nesvjestica, morilo nas bezmasje, pa je jadni Gizer uspio krastavce samo razrezati, ali je zato u svom deliriju Baronici zadao nekoliko lakših ubodnih rana i na više mjesta prerezao šator, a oluja je vani i dalje bjesnjela, krastavci su krvarili u agoniji i bolno cijukali, voda je stala prodirati u šator, Vjeko se baš tada ponovo posrao, smrad je bio očajan, Vjekine su metalne čizme, u kojima se uopće nije mogao kretati pa ih je baš zato nosio samo u ovakvim situacijama, očito privukle grom, koji je pogodio jedan ugao šatora, baš gdje je Baronica turio glavu, i sad je tamo gorjelo, vatra se širila, vlaga nam je nagrizala kosti, a oganj palio kožu, dok smo se koprcali jedni po drugima, dok smo se previjali u mukama našeg bezmasja, grčili se u grčevima najcrnje agonije, crijeva su nam se okretala, Vjeko se i treći put posrao, nismo više mogli izdržati, željeli smo samo da sve to prestane, da svemu dođe kraj, pa je Gizer istrčao van po plinsku bocu, da pusti plin, da nas uspava, da si skratimo muke, činilo se to kao jedino rješenje, ali čim on otvori vrata u šator nahrupi krdo krvoločnih puhova, očito privučenih krvavicama, koji su samo čekali taj trenutak, da provirimo van pa da nas zaskoče, jer takve su opake životinje ti puhovi, to jest nismo bili sigurni jesu li to puhovi ili zmije, nije se baš dobro vidjelo, a i nismo bili skroz pribrani, ali su nas svejedno napali, plazili su posvuda po šatoru i ujedali nas svojim malim čeljustima, Baronica je najviše krvario, a i mi smo krvarili, koliko od puhova toliko od Vjekine katane, kojom je mahao, jer on se jedini i dalje branio, jedini i dalje opirao, dok smo mi odavno ležali tjelesa razbacanih po šatoru, kao Turci nakon bitke kod Siska, ležali, okrvavljenih glava i pljesnjivih desni, ležali i čekali svoj usud

Ako pogledaš koliko je zapravo loše surađivala Hrvatska tijekom svih ovih godina s Haaškim sudom (ponekad toliko loše da je to štetilo i samoj obrani) ovakva akcija je više izraz domaćih debila nego podaničkog mentaliteta, s obzirom da smo se godinama opirali nečemu što nam je zapravo u vlastitom interesu (kažnjavanje kriminalaca ili obrana nevinih), to te mjere da smo " zaboravili " poslati oslobađujuće dokumente za Blaškića pa je jadnik prosjedio u zatvoru dok su se domaći debili koprcali s glupostima glumeći Hrvatine štiteći jedni drugima guzice zbog vlastitih kriminalnih radnji.

To ne znači da je sve bilo loše i da se pongedje nije i napredovalo malim koracima, ali usporediš li nas s Zapadom, mi smo se koprcali u blatu, dok su se oni od tog istog blata polako čistili