Vuk na Bojincu, orkanska bura, koja je nosila sve pred sobom, čuvena Velebitska kapa, koja je pokrivala vršne dilove Velebita poput koprene što skriva lice, prvi susret jednog našeg člana sa sajlama i pentranja po njima bilo je obilježje ovoga našega izleta.

Rijetkim posjetiocima ona ostaje nevidljiva iza gustih rešetaka, zastora i koprene.

Žute, trepetljive svjetiljke u daljini, svijetlo svilene koprene kojima su ovijene južnjačke, blistave zvijezde, žuto fosforni kolut oko mjesečeve ploče (mesec je v dvorišču, govorila je Terezija Goričanec).

Prođoše dani, godine, a Porto je i dalje u maniri dokonoga Marcela krao bogu dane i nije bilo nikog da vikne njegovu caru da je gol, da su se sve njegove viljenjačke koprene Putem poderale i da mu je dalje putovati u svoj nagosti svojoj.

Otkrit će nam što se zbiva u našim mozgovima i tijelima ispod koprene sna, praćenjem dnevnih uspona i padova tjelesnoga sata, određivanjem obrazaca spavanja (jeste li sova ili ševa?) te isticanjem važnosti kratkih drijemeža, a progovara i o prijepornoj nedoumici pati li suvremeni svijet od manjka sna.

Čini se da je njegova smrt bila samo malen korak preko te koprene i njegov ulazak u život na drugoj strani, gotovo nezamjetljivi odlazak iz života koji je dao svijetu.

zastani možda je vrijeme da budeš muškarac i da kažeš što točno želiš... ne, ne skrivaj pogled ne bježi u zagrljaj sjenama ja sve već odavno ZNAM... zar ne misliš da bismo zajedno uspjeli pobijediti sve čak i tvoj strah?... pusti me bliže znaš da sam ti potrebna ovaj svemir je mračan ove zvijezde su daleke i ravnodušne pusti da u tebi probudim čovjeka znam da se još uvijek krije negdje duboko u tebi vrijeme liječi? ponovno tvoje tamne oči i tvoje lice vlažna zemlja i miris smrti nešto je u zraku zemljom lutaju duhovi gdje si, moja ljubavi? gdje da te potražim? znam da si blizu negdje iza tanke koprene sna noć je mračna i bez zvijezda nešto u zraku šapuće... i drhti vrijeme liječi? ono je za mene umrlo kad i ti utrnuo je svaki smisao prestala sam postojati zar još dišem? nije li i to samo varka u noći? nešto je u zraku zemljom lutaju duhovi noktima grebem vlažnu zemlju crnu kao smrt polako ne žuri završiti sa svime od koga zapravo želiš pobjeći? koga zapravo napuštaš? polako rasvijetlimo mračne tajne, razriješimo zagonetke raspletimo zamršene priče učinimo svemu dostojan kraj onako kako nismo znali dosad noćas smo lutali pijanim gradom bezimenim krivudavim uličicama ljubili smo se pod neonskim svjetlima dugo, dugo... nismo se željeli zamarati istinom da već sutra više ništa neće biti isto noćas sam lutala pijanim gradom i susretala verzije sebe izmučene od predugih borbi sumnji i dvojbi neriješenih pitanja... sve smo bile tako patetično iste nevoljene ni od koga ni od sebe utvare sablasti sjene izmučene čežnjama iskušenjima zatočenjima... pijane i pretučene i modre silovane povrijeđene zarobljene dužnostima obećanjima... sve smo bile tako patetično iste nevoljene ni od koga ni od sebe, ni od sebe. šuti ne želim te čuti ne želim slušati razloge isprike nova obećanja ti ustvari ne možeš ništa ti si kockar i neprestano gubiš tvoj je život pješčani dvorac nestat će s prvom kišom šuti dovoljno sam čula pokupi stvari i idi bez osvrtanja baš onako kako si oduvijek odlazio (da bi se ponovno vratio s prvom kišom)

Ta analitička tendencija koja se javlja u novom ciklusu obuhvatila je sve elemente ranijeg istraživanja Sanje Ipšić Randić: mijene svjetlosti na vegetaciji, zemlji, lišću, vodi, kamenju, strujanje zraka kao koprene koja je između nas i motiva u prirodi i koja slikani prizor također čini pomalo optički nestabilnim.

Dizajn " Lonea " baziran je na temi kontrasta s tkaninom kao poveznim elementom, koja varira od fluidne tanke koprene u restoranu preko funkcionalne, ali dinamične obloge zidova u sobama do bogata dekorativnog murala u predvorju.

Ujutro, čim odoste na kobno ročište, tražila vas premlada djevojka kojoj služavka nije mogla vidjeti lica ispod guste koprene.

Glazba je bila toliko glasna da nam je želudac podrhtavao, trubači i harmonikaši, violine i trbušne plesačice, na stolovima, pod stolovima, svilene koprene isprepletene sa zastorima, bijelu svjetlost iz hodnika razderalo je treperavo crvenilo stotinu svijećnjaka, a u uglovima, kroz mrak, pomicali su se ljudi, polugoli, rasplesani, bučni, pijani i živi.

Ti i ne slutišš kako na tvojim leđima pogled jedan počiva I da te je u suton toga dana nečija ruka uslikala Da te uokviruju crna vrata (na stranicama Imoarta) ti ni ne slutišš Tvoje su misli kao i tvoje lice ostale skrivene Zapravo ššutišš ispod crne koprene

Lucidnost bi u ovoj temi micanje te koprene, onoliko koliko je to moguće.

Vidimo se u nekom drugom dnevniku, preko koprene teksta, takav sam najbolji.

Uzmemo tanku platnenu krpicu veličine 30 x30 cm (još je bolje ako imate stare agril/lutrasil koprene iste veličine), stavimo je u plitku plastičnu zdjelu i u nju ubacimo pregršt zagrijane vlažne zemlje.

Kako padaju koprene s dojučerašnjih slatkih iluzija, tako se otkriva grozna, zastrašujuća zabluda u koju se čovjek upleo.

Kao i u romanu Kad magle stanu Mlakić i ovdje veoma sugestivnim opisima krajolika (učestale neprobojne koprene guste magluštine, kiša koja bez prestanka namače uniformu, prijeteće vatre u daljini, itd.) čitatelje uspijeva transferirati u atmosferu ratne psihoze i smrti koja protagonistima neprestano dašće za vrat, pretvarajući nas u neposredne sudionike opisanih događaja.

Ovo je bila noć rastrgnuća koprene iza koje se krila izdaja hoće li glasanje pjetlova ubiti ljubav?... vidjeh sjenu izdajice šuljala se koridorom mraka

Te se koprene očituju supostojanjem, mahom na leksičkoj razini, elemenata razgovornog, ruralnoambijentalnog ili urbanog, zagrebačkog ili bosanskog, znanstvenog ili propovjedničkog, vojničkog ili mehanskog govora, što sve tvori čudnu smjesu metaforičkih preskoka i metonimički povezanih nizova.

Razderite u Moje Ime koprene koje su teško zaslijepile vaš vid, i kroz snagu roðenu iz vaše vjere u jedinstvo Bozje razbijte idole isprazna oponašanja.

Ozgora, ispod visokog svoda sanktuarija, spuštali se k njoj valovi dima tamjanova, vijajući se poput tanahne koprene oko bijela njezina čela i scjeđujući se mirisno niz lice.

Bilo je i mnogo onih književnika koji su smatrali da je kapljica ludila nužna u stvaranju tajanstvene koprene oko života koju neki nazivaju umjetnost, da se poslužimo fin de siècle diskursom.

Čovjek s lice skrivenim iza koprene neke sjete i blage žalosti.

Oko toga kreveta trebalo bi omotati sve one nevidljive koprene potajne goruće pohote, stravu nevinog straha i očekivanja nečeg neobjavljivo nadnaravnog, a kad tamo, to je hladan sumrak, u kome sve vonja kiselkasto po octu

Taj gorostas davnina ima svoj um i neće izađe iza oblačne koprene.

Što je s onima koji se skrivaju iza koprene znanosti, a čine jednako strašne i nehumane stvari svojim znanstvenim metodama liječenja psihički bolesnih ljudi i nanošenjem užasnih patnji životinjama u cilju znanstvenih spoznaja i ljudske dobrobiti?

Altostratusi rod oblaka koji se javljaju u obliku rastegnute prugaste ili vlaknaste bjeličaste koprene.

Blistaju od bijelosti ukrućeni kaležnjaci, svetački oprsnici, oltarnici, trpežnjaci i sitno načipkane koprene, te se ne razlikuju od pjene sapunice.

U Beharu je nebrojene koprene s našeg nasljeđa razotkrivao rahmetli dr. Muhamed Ždralović, voditelj Orijentalne zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i drugi glavni urednik Behara.

Ona kresnu još jednu šibicu, pa i ona zaplamsa, i zid po kojem zasja postade providan poput koprene.