Korespondencije Đurovićeve glazbe, koja se razvija do prepoznatljivih melodijskih obrazaca i pregnantnog pulsiranja, i Volpinijeve koreografije, čije su pobude izrazito emocionalne, taj uspjeli spoj dviju umjetnosti koji se ostvaruje u slušno-vidnoj korelaciji bez ijednog trenutka opadanja napetosti, bile su bitne značajke umjetničkog čina i ono što je u najvećoj mjeri oduševljavalo.