Srbi u RS-u imaju puno veća prava i osnovu tražiti neovisnost nego kosovski Albanci koji u bivšoj Jugoslaviji nisu bili ni narod nego narodnost, odnosno manjina.

Oni smatraju da zapad ne poklanja dovoljno pažnje srpskom narodu na isti način na koji ovde kosovski Albanci uopšte nisu važni, već je važna samo teritorija koju oni naseljavaju, koja je duhovni prostor Srbije.

OK, Kosovski Albanci su se već i prije bunili i htjeli imati svoju vlastitu republiku unutar SFRJ.

Kosovski Albanci i dalje odbijaju odustati od svojih zahtjeva za punu neovisnost od Beograda, koji i dalje nudi« bitnu »autonomiju.« Nema više odgode.

Ugledni publicist, još uglednijeg austrijskog Der Standarda, Paul Lendvai, upozorava da " Hrvati, baš kao ni Srbi ili kosovski Albanci, nisu započeli suočavanje s mračnom stranom ratova koje su vodili ", te da je izrečena haška presuda daleko od " presude cijeloj državi ".

Kosovski Albanci su za ubojstvo dječaka optužili Srbe nakon čega su organizirali masovne prosvjede koji su prerasli u nasilje.

Bosna i Hercegovina s druge strane ne ispunjava tehničke uvjete za ukidanje viza, pa mnogi upozoravaju da zbog tog toga jedino kosovski Albanci i Bošnjaci u BiH ne bi mogli putovati bez viza u zemlje članice EU-a.

Mi tražimo samo da nam se postave uslovi kao i drugim zemljama, ni manje ni više. Na pitanje zbog čega bi kosovski Albanci sedali za sto radi razgovora sa Srbijom kada je i za njih i ključne države Zapada Kosovo nezavisna država, Nikolić je rekao: Zato na pregovore treba otići sa direktnim pitanjem: da li mi možemo da računamo na pregovore i članstvo u EU, ako se ne slažemo sa nezavisnošću KiM? On dodaje da Srbija ozbiljno shvata stav Nemačke koja je stub EU.

Jugoslavija se je raspadala od 1991. do 1992. godine. [ 1 ] Poslije smrti Josipa Broza Tita, kosovski Albanci počeli su zahtjevati status republike za Kosovo.

Važno je spomenuti to da kosovski Albanci 1989. nisu tražili nezavisnost, već samo povrat autonomije ili status republike.

Kosovski Albanci znaju da Veliku Albaniju silom uspostaviti ne mogu, zato se na Kosovu, a slično je i u zapadnoj Makedoniji, pribjegava borbi za Veliku Albaniju natalitetom.

Status Kosova trebalo bi riješavati na principima zasnovanim na neprijepornim činjenicama, koje bi prihvatili i Srbijanci i kosovski Albanci, a koji bi za Srbijance glasio: " Točno je da je Kosovo srbijanski teritorij, ali na njemu živi preko 90 % Albanaca ", a za kosovske Albance: " Točno je da Albanci čine više od 90 % stanovništva Kosova, ali je teritorij srbijanski ".

Srbi, Hrvati, Bošnjaci, kosovski Albanci opet su ujedinjeni. Ljudsko, isuviše ljudsko (Nietzsche) što ih zbližuje jest homofobija.

Isto tako kosovski Albanci nemaju pravo na državnost, dok kosovski Srbi imaju pravo na odcjepljenje, pa makar se radilo o enklavama koje podsjećaju na leopardovo krzno.

Albanci - Albanci/Kosovari mogu u Hrvatskoj carevati, a ti isti kosovski Albanci su prognali s Kosova janjevačke i letničke Hrvate, koji su tamo živjeli dulje, nego brojni doseljeni Albanci na Kosovo.

Nisu kosovski Albanci po zločinu na Hrvatima bili ništa bolji od trajno zločinačkih Srba, kojima je zločinstvo prema Hrvatima u genima.

Bosanci/Bošnjaci i kosovski Albanci) upravo bili moneta za post-jugoslavensko dokusurivanje (upravo su oni bili srž jugoslavenskog problema, upravo tu je problem bio najosjetljiviji, tu je tragedija, tj. stradanja i žrtve, bila najveća; konačno na Kosovu je započeo Miloševićev danse macabre, u Bosni je dosegao vrhunac, a na kraju se je vratio na Kosovo i tamo dovršavao; premda, vidimo, još uvijek ta tužna priča nije u potpunosti otišla u arhivu povijesti.

Državljani Rumunjske, Savezne Republike Jugoslavije (uglavnom kosovski Albanci), Makedonije, Turske, Bosne i Hercegovine, Iraka, Irana, Kine i drugih afroazijskih zemalja predstavljaju većinu populacije ilegalnih migranata koji su zatečeni na području Republike Hrvatske.

Također, bez obzira na sve teškoće kroz koje su prolazili prije svega zbog sumnjičavosti prema albanskoj oficijelnoj politici, ali također i zbog etničkih predrasuda prema neslavenima, te raznih drugih stereotipa i kosovski Albanci su u socijalističkoj Jugoslaviji doživjeli velik napredak.

Kosovski Albanci privode kraju pripreme za proglašenje neovisnosti, no građani Srbije pripremaju se na prosvjede.

Moguće je da kosovski Albanci iznude rješenje proglašenjem jednostrane neovisnosti, ali ne zaboravimo kako bi to Rusi najradije i željeli vidjeti.

Bilo je važno da mlada Štulićeva publika tada stane na stranu poljskih radnika, a protiv poljskih tenkova, jer iste te 1981. godine prizori iz Gdanjska repetirali su se u Prištini, gdje su se tenkovi jedne druge, nama geografski i mentalno mnogo bliže vojske prvi put okrenuli protiv svojih građana, koji nisu bili Poljaci, nego kosovski Albanci, ali su radili istu rabotu kao i radnici brodogradilišta Gdanjsk, rabotu koja će u jednom širokom zamahu historije za ciglih deset godina dovesti do rušenja Jugoslavije.

U obje su države oporbene stranke u ofenzivi: u Hrvatskoj SDP s partnerskim kokošinjcem, u Srbiji Nikolićevi naprednjaci koji su pokupili većinu Šešeljevih radikala, a sada se njuškaju i s ostatkom nacionalističke desnice i bezdušno eksploatiraju kosovski mit, u čemu im Priština bratski pomaže (imaju i kosovski Albanci najbolje neprijatelje, bez brige).

Kosovski Albanci suglasili su se s planom, dok je srbijansko izaslanstvo - predvođeno predsjednikom Tadićem i premijerom Koštunicom - izjavilo da je nezavisnost Kosova apsolutno neprihvatljiva i suprotna Rezoluciji UN-a koja Srbiji jamči cjelovitost.

Bosanskohercegovački muslimani-Bošnjaci i kosovski Albanci su europski muslimani zaboravljeni od strane te iste Europe.

Očekuje se kako će kosovski Albanci u nedjelju, 17. ovoga mjeseca, proglasiti neovisnost koju bi vrlo brzo priznale Sjedinjene Države i velika većina zemalja članica Europske unije.

Kosovski Albanci nikada neće postići punu suverenost na Kosovu u smislu nacionalne države.

Kosovski Albanci su najmlađa evropska populacija i najnezaposlenija, što znači da Prištinu ne treba gledati kao nekakvu perspektivu.

- Kosovski Albanci su nezadovoljni jer ni na vidiku nije njihov ulazak u Ujedinjene narode, Srbija se ne može odreći 18 posto svog teritorija, BiH ne funkcionira, i nikome nije jasno zašto bi se nekim narodima na teritoriju bivše Jugoslavije dozvolio i uvažavao referendum za samoopredjeljenje, dok je drugima to pravo uskraćeno rekao je Roberts za Politiku.

Druga je stvar što je u današnjoj situaciji na Kosovu engleski jezik počesto i zaštita od neugodnih situacija, ako vaš izvorni hrvatski podsjeti vašeg albanskog sugovornika na sva stradanja koja su kosovski Albanci pretrpjeli u desetljećima srbijanskog terora, sve do 1999. - Mene su tri puta strpali u zatvor, a na kraju sam morao bježati u Albaniju - pripovijeda nam Đakova.