Među suradnicima susreću se Ivan Malec, Jurica Murai, Berislav Brajković, Kosta Spaić i Edo Kovačević.

Dakle, kao što znamo, sve je počelo, po Gavellinim riječima slučajno, gotovo bez koncepta, zahvaljujući suludoj energiji Marka Foteza, Branka Gavelle i Bojana Stupice, a nastavilo se još jače kada je slavodobitno na scenu Igara stupio Kosta Spaić, umjetnik s velikom vizijom i jasnim planom.

Kosta Spaić i dramski program DLJI

Spominju se i osobe koje su biološki mrtve ali simbolično vrlo žive kao što su to Petar Brečić, Kosta Spaić, Jak Brel, Maria Callas, Ivan Slamnig, Miko Tripalo, Ivan Šibl, Savka Dapčević-Kućar.

Nakon što je među prvim svojim predstavama u Dramskom kazalištu Gavella Kosta Spaić režirao Moli reova Don Juana s Borivojem Šemberom u naslovnoj ulozi, Perom Kvrgićem kao Sganarelleom, a Vjerom Žagar-Nardelli u ulozi Done Elvire, njegov povratak tome djelu, odnosno obnovljena režija 1961, imala je manje uspjeha.

S iznimnim uspjehom i sjajnom glumačkom ekipom postavio je Kosta Spaić Stolice, igrao se Nosorog, Macbeth, Mahnitanje u dvoje...

Na Akademiji smo imali sjajnu edukaciju jer su Kosta Spaić i Vladan Švacov bili nepresušno vrelo znanja i različitih mogućnosti pristupa operi.

Boško Violić je napravio Šenoinu " Ljubicu ", Kosta Spaić Shakespeareovu " Mjeru za mjeru ", Dino Radojević Sartreove " Zatočenike iz Altone ".

Godine 1975. postaje stalni kostimograf HNK u Zagrebu gdje, surađujući sa najeminentnijim hrvatskim i inozemnim kazališnim redateljima i koreografima kao što su Kosta Spaić, Georgij Paro, Dino Radojević, Boško Violić, Vlado Habunek, Joško Juvančić, Ivica Kunčević, Želimir Mesarić, Sonja Kastl, Dinko Bogdanić, Ivica Sertić, Steven Kent, Janusz Kica i mnogi drugi, ostvaruje niz izuzetnih umjetničkih kreacija.

Kada se samo sjetim kako je mnoge među nama u vrijeme najveće pomame za fizičkim teatrom znao ozlojediti redatelj Kosta Spaić podrugljivo nazivajući taj tip teatra kazalištem za umekšane mozgove...

Godine 1960. Kosta Spaić postavio je Mizantropa sa Svenom Lastom u glavnoj ul ozi.

Kad bi danas mogao pogledati na Dubrovnik, Kosta Spaić bi pobjesnio - od stotina stolova ne vidi se nijedna gradska poljana, od mirisa užeglog ulja ne osjeti se miris mora, a od preglasne glazbe iz kafića bježe već i čiope iznad zidina.

U takvu ugođaju, zasićenu kulturološkim, društveno-političkim i umjetničkim događajima, prvo generacijsko i prvo isključivo dramsko kazalište u Zagrebu stvara svoje prve predstave: U logoru i Golgotu Miroslava Krleže u Gavellinoj režiji, O miševima i ljudima (Steinbeck) u Škiljanovoj režiji, a Kosta Spaić režira Ljubav četvorice puko vnika Ustinova, zatim Dino Radojević Millerove Vještice iz Salema, Spaić Moli reova Don Juana...

Radilo se naime o tome da je Kosta Spaić, kao umjetnički rukovodilac dramskog dijela Igara želio da ja nešto načinim s mladim glumcima na Igrama i dao mi je slobodu da odaberem autora teksta, a ja sam odabrao Ivana Kušana.

Početkom 60 - ih godina nakon smrti dr. Branka Gavelle vodstvo akademije preuzima Kosta Spaić.

Fotez, Vlado Habunek, Kosta Spaić, T.

Don Juan na svjetsku se scenu vratio nakon gotovo dva stoljeća 1841, a do nas je došao tek 1955, kad ga je u Gavelli režirao Kosta Spaić.

U tiskanom predlošku ovako piše: Marino Darsa, I nobili ragusei, (Dundo Maroje), versione di Carpinteri e Faraguna, regia di Kosta Spaić.

Za tu su priliku Carpinteri i Faraguna napisali šest stranica teksta naslovljena« Marino Darsa Raguseo »i dvije stranice pojašnjenja prevoditeljâ, a Kosta Spaić dvije stranice redateljskih bilježaka.

Kosta Spaić nam je i u ovoj sezoni...«

U okrilju Družine mladih okupljali su se Radovan Ivšić, Kosta Spaić, Mladen i Alka Škiljan te mnogi drugi koji su ostavili traga u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti.

Navodim dijelove pisma koje mi je Kosta Spaić poslao iz Njemačke:

Govoreći o svom učitelju i prijatelju, Zlatko Vitez, jedan od glavnih " krivaca " za objavljivanje monografije i postavljanje poprsja, podsjetio je kako je Kosta Spaić bio jedan od utemeljitelja kazališta Gavella te izniman redatelj i pedagog, izvanredan estet, sjajan glazbenik, poliglot i erudit.

Prema riječima teatrologa Nikole Batušića, Kosta Spaić je bio iznimna osoba koja je animirala zagrebački i hrvatski kazališni život, ali i autor značajan u europskim okvirima.

Jesu li konačni prevoditelji uspjeli očuvati duh i značenje originala, ili su, kako kaže sam Carpinteri, napravili adaptaciju Držićeva djela, prilagodivši ga talijanskoj publici, to se može naslutiti i iz objavljenog teksta kao i iz izjava prevoditeljâ, no činjenica što je režiju potpisao Kosta Spaić, jamči da velikih pomaka ne bi trebalo biti.

Ne govori ta drama dijalogom krajnje reduciranim s velikim bjelinama u tekstu između replika, zbog čega se, primjerice, Kosta Spaić svojedobno žalio kako on tu nema što režirati, jer ne zna i ne želi od jedne rečenice ili čak samo jedne riječi graditi prizor s obzirom na to da teksta po njemu zapravo nema, a drugi, manje odani književnosti, dali su uvelike oduška mašti, pri čemu su se u suradnji s redateljima od Mire Međimorca i Petra Večeka u Varaždinu, Dine Radojevića u Zagrebu i u Splitu, dva puta Ljubiše Ristića u Zagrebu, do Ivice Boban prije nekoliko sezona u zagrebačkom HNK-u i Snježane Banović sada u Varaždinu (kao i niza drugih), mogli iskazati izvrsni scenografi poput Mete Hočevar, Drage Turine i drugih diljem bivše države bez Slovenije gdje, za razliku od njemačkoga govornoga područja, Šnajderovi dramski tekstovi,. koliko je poznato, nisu igrani.

Kosta Spaić je stajao iza njega.

Tu prvu verziju, a i dijelovi koji su dopisivani, Kosta Spaić je isto čitao.

Odigrala je 40 - tak glavnih uloga u kazalištu u režijama vrhunskih hrvatskih i europskih redatelja kao što su Kosta Spaić, Petar Veček, Joško Juvančić, Krešimir Dolenčić, Zlatko Vitez, Miro Međimorec, Tomislav Radić, Marin Carić, Paolo Magelli, Roberto Ciulli, Eduard Miller, Nenni Delmestre

Na jednoj od posljednjih proba pojavio se Kosta Spaić i nakon što ju je odgledao (kao iskusan kazališni umjetnik osjetio je njenu izravnost, političku provokativnost i snagu) savjetovao nam je da iz predstave izbacimo monolog bizantskog cara Porfirogeneta, jer bi njegova izravnost mogla izazvati već ionako uznemirene političare i dovesti u pitanje premijeru.